BAUK LEŠINARA KRUŽI IZNAD BOSNE : oživljavaju stari mrtvaci, začešljavaju se novi ‘lideri’, Međunarodne zajednice nema nigdje, nema ni EU, ‘haj’mo isponova’…
‘Ćeranje’ po čuvenoj pjesničkoj strategiji srpsko-crnogorskog akademika i nacionaliste Matije Bećkovića u njegovoj poemi ‘ćeranja’ je beskrajno, i nije svojstveno samo Srbiji, Bećkovićevo polje ‘ćerijade’ je široko, visoko i duboko, doseže i Ovamo Daleko, preko Drine. ‘Ćeraćemo se još, ovo što smo se ćerali samo je uvodno ćeranje, predgovor glavnom ćeranju…’ – poručuje Matija još davne 1996. i još ‘ćerijada’ nije blizu kraja.
Evo, ona se u BiH pred našim očima odvija još od tada pa do danas, pune tri decenije su prohujale u ‘ćeranju’. Prekid državne suradnje vlasti ‘trojke’ sa SNSD strankom i Dodikom i rekonstrukcija državne vlasti pompezno uspostavljene prije oko dvije godine kao jedino ispravno rješenje za spas države i napredak ka EU i NATO programima izbacivanjem iz vlasti SDA i Bakira Izetbegovića i Željka Komšića, sada nudi bolju i značajniju opciju i nova partnerstva : sa onima sa kojima se ne može i neće nikada. Oni koji su nekada bili izdajnici i potkapacitirani, sada su pravo rješenje.
Začešljavaju se neki novi ‘lideri’ iz opozicije Republika Srpska, oživljavaju već truli leševi i mrtvaci odbačene SDA i njenih minornih podrepaka i strančica te istih političkih leševa iz entiteta koje smo davno sahranili, najavljuje se čišćenje bagerom metlom, gumicama, nestankom Dodika, Tite mi kao da je država JP ‘Komunalno’.
I, kao da svi ne znamo da je zahvaljujući daytonskom ustroju (hvala i slava Aliji Izetbegoviću) to daleko složeniji i mukotrpniji proces, umjesto rekonstrukcije po postojećim propisima i procedurama, krenulo se u čišćenje ‘fejsbukom’, medijski i sa već poznatim pravilima ‘ćeranja’. Ali bez alata, bez bagera i metle, čak i gumice.
‘Mi’ izbacujemo ‘vaše’ a ‘oni’ hoće počistiti ‘naše’, dojučerašnji teški politički protivnici i neznalice se hvale i prizivaju, kalkulatori rade a sa njim i teoretske mogućnosti i analize dobivaju svu pažnju.
Vlast ‘trojke’ je sklepana na sličan način i uz odobrenje Međunarodne zajednice i visokog bh predstavnika u BiH Schmidt-a, najavljena rekonstrukcija ponovo računa na isti model. No, za razliku od prijašnje podrške, ‘stranci’ sada šute i nema ih nigdje a zna se da bez njih neće biti ni čišćenja ni promjena, stoga je ovo najavljeno pretumbavanje vlasti na ovakav način u startu put ka ‘jagodama i kupinama’.
Sada, iako je kasno, sve oči javnosti su uprte u Dragana Čovića i HDZ, bez kojeg ova teorija brzoplete avanture postaje još upitnija, ni Dodik se još nije do kraja odslikao, međutim šutnja ‘stranih faktora’ je ozbiljan signal da nešto ‘ne štima’.
Smjena jednog srpskog člana bh Parlamenta i jednog (uhapšenog)ministra u Vijeću kao znak ‘revolucije’ i rekonstrukcije vlasti po najavama ministra NiP Dine Konakovića, više su krik upomoć nego odraz realnosti. Obzirom na savez Dodika i Čovića i reakcije SDA i DF stranaka, te na ‘stanje ruku’ u Domu naroda, kao zadnjoj instanci ili omjeru snaga u Predsjedništvu, sve je to za sada samo ‘ćeranje’ po teoriji. Već se najavljuje traženje smjene i Konakovića pa i notornog pijanog Zukan Heleza, ‘ćeranje’ tek počinje. Uostalom, da ‘trojka’ čini istu grešku kao i kod formiranja svoje većine nekada, kada je pristala da bude vezana i da opstaje glasom i voljom kriminogenog tajkuna Rame Isaka i njegovih sinova, vidjeli smo i dogovorom Konakovića sa nekadašnjim ‘liderom’ SDA stranke a sada šefom minorne skupine državnih štetočina u pokretu ‘Naprijed’ Šemsudinom Mehmedovićem te sa notornim vehabijom iz Cazina vječnim načelnikom Ogreševićem i njegovom tobože evropskom strankom ‘NES’. Podsjećamo, već u početku formiranja ‘trojke kada je bila i ‘petorka’ uz Konakovića je već bio stasao cazinski načelnik skupa sa Semirom Efendićem, pa kad su ostali bez fotelja u rasporedu stolica, jednostavno su izašli iz te koalicije i pune dvije godine bukvalno pljuvali po svakom potezu ‘trojke’. Plus, pozivom SDA i DF da ‘pometu’ Dodika zajedno, a koji poziv su i Bakir Željko jedva dočekali pa ‘glat’ odbili, Konaković je pokazao da je ušao u kanal duboko i da bi se tu mogao i ugušiti.
Najkraće. Čak i da uspiju iz vlasti izbaciti i Dodika i Čovića, što je za sada samo u domenu želja, vlast ‘trojke’ bi opet bila na istom. Sve bi zavisilo od par ruku, a zna se da su političke ruke nezajažljive i nesigurne. Samo im jednom nešto otmeš, nema ih.
Avantura je i ući u ovakav proces godinu i pol prije izbora, gdje svi oni koje je ‘trojka’ ignorisala i odbacila vide svoju šansu, i osim novih blokada koje će uslijediti, ne gine nam ‘ćeranje’ sve do tih izbora.
‘Historijsko’ NE Bakira Izetbegovića Dodiku koje upućuje ovih dana kada sa njim razmjenjuje telefonske razgovore i kada hvale jedan drugoga, više je osveta ‘trojci’ nego li njegov iskreni stav. On je to davno izgubio a želju za povratak na tron nije nikada. Zato su njegove sadašnje tirade čista slatka osveta i još čistija politička kalkulacija. Dok je ‘njegova ispružena ruka’ koju je Konaković ignorisao, lupilo Dinu po sred čela.
Bosna od Dayton-a pa do danas živi i opstaje u ‘ćeranju’ i uz pomoć Međunarodne zajednice koja je propustila priliku da počisti ono što ostali u BiH ne mogu. Iako se slabosti daytonskog uređenja države ne mogu poreći, ipak su za smrt države više krivi ‘naši lideri’, dakle vlast, više i od Daytona i Međunarodne zajednice, malo manje od njih su krivi građani, raja BiH. Nema na Kugli Zemljskoj takvih baraba, lešinara i korupcionista ali oni dalje vode i pljačkaju državu, smjenjuju se u partnerima i koalicijama, podižu plate, kupuju nova skupa vozila, bogate se aritmetičkom progresijom i množe se kao žohari. Raja za to vrijeme proklinje Međunarodnu zajednicu, urla za Palestinom i ismijava Trumpa i Ameriku, i istovremeno iseljava se ili se ubija (samo u prošloj godini je na stotine samoubistava) i siromaši, ali mazohistički uz svake izbore bira iste, svoje dželate, kliče i navija.
Nama samo zbog toga i treba ovakvo ‘ćeranje’, ništa bolje ni ne zaslužujemo. Jer nismo država već ‘Komunalno’.
photo : nekadašnje zajedništvo ‘trojke’ i Dodika, Dino Konaković za govoricom u pozadini Dodik, Čović, Nikšić i Kojović, arhiv
