Suđenje generalu ArBiH Sakibu Mahmuljinu : ratna logistika i ubijanje zarobljenika bez suđenja
Kako odmiče vrijeme suđenja generalu ARBiH Sakibu Mahmuljinu, sve više je dokaza da je rat u BiH vođen pod kontrolom vjere i politike. Svjedoci odbrane mahom i listom sa platnog sadašnjeg i ranijeg spiska Islamske Zajednice BiH ‘ne znaju’ ili se ‘ne sjećaju’, oni malobrojni preživjeli još pamte Vozuću i Zavidoviće.
Optužnica tereti Mahmuljina da nije spriječio niti kaznio pripadnike odreda ‘El Mujahid’ iz sastava njegovog Trećeg Korpusa ARBiH koji su nakon zarobljavanja u dvije sedmice 1995. godine likvidirali preko 50 zatvorenika srpske nacionalnosti, nad preko 20 njih su provodili mjere maltretiranja i nečovječnog postupanja.
Odbrana uglavnom ide u tom pravcu da se ne zna ko je naređivao, ko je komandovao, da su ‘strani državljani’ afro-azijskog porijekla došli ‘bez poziva’, da nisu bili ‘uvezani’ u sistem Armije BiH.
O zločinima, svjedoci odbrane su uglavnom ‘čuli iz medija’, znaju da su ovi ‘stranci’ dijelili pakete i novac onima koji ih slijede (i mnogu su to prihvatali), znaju da su drugačije obavljali vjerske namaze i insistirali na nametanju svojih pravila u molitvi i ponašanju, ali ništa ama baš ništa ne znaju o zločinima.
Ništa novo u BiH u suđenju za ratne zločine, pa se skoro unaprijed može reći da je kao i u prethodnim slučajevima suđenja, i ovdje kod Mahmuljina sve sračunato da se postupak provede a da ‘pravda pobijedi’. Jer, i po javnim izjavama bh političara Bošnjaka i po tvrdnjama Reisa, svaka drugačija odluka osim oslobađajuće bi bila ‘izjednačavanje krivice i strana u postupku’, Mahmuljin je kao i svi ostali osumnjičeni ili optuženi dobio u postupku plaćene advokate, u nekim kantonima su čak i kantonalne skupštine donijele deklaraciju kojom unaprijed osuđuju i optužnice i ‘izjednačavanje agresora i žrtve’, pa su sve prilike da će on vrlo brzo moći uskliknuti kako je ‘pravda pobijedila’ i ‘kako je vjerovao u državu i pravosuđe’.
Iako dokaza, pored mrtvih i preživjelih ima na pretek, sve će to pokriti bh strategija suđenja ratnim zločincima.
Jedan od svjedoka odbrane Mahmuljina, nekadašnji zenički muftija Halil Mehtić, dao je posebno zanimljive komentare, koje vrijedi zabilježiti. On, je naime i jedan od osnivača ‘Sedme muslimanske brigade’ u čijem sastavu je djelovao odred ‘El Mujahid’ ali ujedno je i koautor ‘Uputstva za muslimanske borce’, koji dokument je bio poseban pripis za ovu Brigadu.
Po tom uputstvu kojeg je citirao Tužilac, “ako starješina ili viša komanda ocijeni da je ispravnije zapaliti objekt ili šumu, onda je to dozvoljeno”, ili ‘komanda odlučuje da li će osloboditi, razmijeniti ili likvidirati zarobljenog neprijatelja”, vidi se da je ko je ovdje donosio i provodio ratne zakone, muftija Mehtić na to gleda drugačije.”Posljednja rečenica je iznimna situacija”, a “prethodno se govori o općim pravilima”. I nema ni govora da je ovakvo uputstvo išta loše. Kako je pojasnio, “namjera je bila spriječiti samovolju i ukazati da zarobljenike treba predati komandi”, a da se “likvidacija odnosi na one koji su prešli mjeru u činjenju zločina”. Svjedok je dodao da ArBiH nije sudjelovala u izradi te knjige.
Dakle, dozvolu za ubijanje ‘din-dušmanina’ je sastavljao i donio muftija, ništa bh propisi ili Međunarodne konvencije na koje se svi optuženi pozivaju.
Mahmuljin, prema tvrdnjama svjedoka ‘nije znao’ za ovo uputstvo, što onda znači da je Tužilac imao osnova da optuži muftiju, jer je tragom njegove ‘knjige’ ubijeno preko 50 zarobljenika, a muftija je ocijenio ‘ko je prešao mjeru u činjenju zločina’, kome se može skinuti glava.
Jok! Ovdje se ne sudi Mehtiću, tako to radi tužilaštvo, ovdje se spašava Mahmuljin.
Drugi svjedok, također uposlenik Islamske Zajednice BiH Zijad Ljevaković, inače zadužen za moral, više je govorio o djelovanju Alije Izetbegovića nakon što se ‘desila’ Vozuća, kada je navodno, Alija dobio od Amerikanaca ultimatum da se ova jedinica mora rasformirati a vojnici protjerati. Kao, Alija im je dao dvije mogućnosti : ili da nesmetano odu ili da poštuju bh propise.
Opet na istom fonu : ni Alija ih nije imao pod kontrolom, niti je znao odakle su i kako došli. A tek Mahmuljin, ‘kojem su najviše vjerovali mujahidini, sve je čisto kao suza.
Tužilac je međutim imao u spisu dokument sa potpisom generala Delić Rasima sa suđenja u Haagu gdje se navodi da se još 1993. odred ‘El Mujahid’ stavlja pod komandu Trećeg Korpusa i Sakiba Mahmuljina te odluku BH Predsjedništva od 05. augusta 1994. godine kojom se u čin nadkapetana ArBiH unapređuje Abu Maali, komandant odreda ‘El Mujahid’, no na te okolnosti svjedoci se nisu očitovali. Ostaje da se vidi kako će ih tumačiti sudija. Jer, pored ovih naredbi i uredbi, postoje i slike i video zapisi o ćaskanju Mahmuljina, Alije i Abu Maalija, koji je ‘nestao’ iz BiH i pod čudnim okolnostima ‘preminuo’ u rodnom Alžiru, u gradu Orano, neposredno prije će doći do optuženja generala Mahmuljina.
Osim vehabijskog glasila ‘Saff’, viješću o smrti ovog komandanta odreda ‘El Mujahid’ niko se nije bavio, pa mnogi teoretičari zavjere mogu komotno nagađati da je vijest lažna. Da bi se izbjeglo njegovo svjedočenje pred Sudom i naravno, njegova odgovornost.
Uostalom, to sa raspravljanjima da li je ili nije odred ‘El Mujahid’ bio u sastavu i pod komandom Trećeg Korpusa ARBiH šuplja je budalaština i zajebancija i bespotrebno gubljenje vremena.
Pa, eto nam u Uredu za hadž Islamske Zajednice BiH živog i bradatog Nezima Halilovića Muderrisa koji se sa ‘opremom’ mujahedina islikao do besvijesti a nahvalio u svojim hutbama u džamiji sa odredom ‘El Mujahid’ kojim je čak jedno vrijeme i komandovao, da bi mu pozavidio i sam komandant Abu Maali (Muhamed Sebbar), pa ga niko ništa oko toga ne pita. A osim Muderrisa, ima ih još, jedan od njih (hodža Harun Hodžić iz Sandžaka) se o svojim podvizima javno hvali u knjizi ‘Sedžda na čistoj zemlji bosanskoj’ ili o tome naglaba na web sraoni Bošnjaci.net, ili u društvu ‘brata’ Muhameda Mahmutovića, džamijskog knjižnog moljca iz Švedske, ili bilo gdje po džematima BiH.
Saslušani svjedoci također ‘ne znaju’ odgovoriti na pitanja tužilaca ima li kakve veze dolazak mujahedina sa Zagrebačkom džamijom, Selimom Šabićem, Šemsom Tankvićem ili ‘Hižaslavom’ Reisom Mustafom Cerićem, iako naravno ima.
Uostalom, sa ‘braćom Arapima’ je pravi kontakt mogao ostvariti samo onaj ko govori i razumije njihov jezik i njihove običaje. Tu su, kao po ‘loju’ odlično došli moralisti i logističari bijele ahmedije koji su, osim vjere u bh ratu, evo vidimo, pisali i zakone.
U sukobu muslimana u Krajini u Zapadnoj Bosni, ovo zakonodavstvo hodža i hodžica je kao i u Vozući već potvrđeno. Naime, fetva o osudi ‘autonomaša’ kao ‘murteda’ također je djelo muftije (Hasan Makić) u dogovoru sa Cerić efendijom i Zagrebačkom džamijom, i iako kamen spoticanja u pomirenju, i dan-danas još nije zvanično ukinuta. Niti će biti.
A kao i u slučaju svjedoka u predmetu Mahmuljina, o fetvi ‘niko ništa ne zna’. A postoji i tekst fetve i potpis zakonodavca, hej!
photo : Alija Izetbegović i general Sakib Mahmuljin u posjeti odredu ‘El Mujahid’. Na slici su još i Abu Maali i Abu Hamza, poznati bh ‘humanitarac’, arhiv
