Vučić svako malo vremena dolazi u Republiku Srpsku, Milanović obilazi Herceg-Bosnu, ovoj zajebanoj rekreaciji navikli i bošnjački politički i vjerski ‘lideri’ pa obavezno svraćaju u Sandžak …
Da ima imalo političkog sluha ili obraza ili da se bar malo plaši kakvih međunarodnih posljedica svoje dvostruke politike, Aleksandar Vučić ne bi komemoraciju žrtava ‘Oluje’ i sjećanje na stradale Srbe u Hrvatskoj obavljao u Prijedoru, u BiH, bilo bi primjerenije i mudrije da se prisjećao tragedije u Vojvodini ili u Beogradu, kad već ne može u Kninu. Međutim, srbijanski predsjednik je odavno prepoznat po svojoj bizarnoj i bolesnoj politici, vođenju države a posebno prema svom odnosu naspram nezavisne i suverene države BiH. Isticaće njenu suverenost i ljubav prema Bosancima ali će svako malo vremena svratiti na teritoriju ‘srpskog sveta’, tek da nam da do znanja kakav je i koliki mirotvorac, dok će kroz usta premijera i ministra vanjskih poslova Srbije za sve politike i sva vremena Ivice Dačića – folk nacionaliste i pjevača progovoriti kako zamišlja dobrosusjedske odnose i šta misli o Bosni.
Ovaj njegov kepec će tako bez da trepne, kao da je sa sugrađankom pjevaljkom ‘srpskom majkom Cecom’ u kakvom tv show programu ljubičaste televizije mrtav – hladan izjaviti ‘kako muslimani prave unitarnu islamsku državu’ a onda će prozivkama Orića i Denisa Bećirovića pljucnuti dokle dosežu njegove zamisli i planovi.
‘ Neki ljudi nastavljaju da plove u pogrešnom smjeru, ali neće doći do luke u koju su htjeli. A to da će sada Srbi da odustanu od Republike Srpske ili Kosova, to su smiješne priče. To niko neće prihvatiti..’
Sa ovim bez uvijanja pjevač Dačić u trenu je potvrdio svu licemjernu i podlu igru Srbije prema BiH, makar se kasnije ‘ogradio’ da je mislio na Srbe iz Republike Srpske i da bi ugodio svom domaćinu Dodiku, ujedno je ogolio svu pogubnost pojedinih odredbi Daytonskog Sporazuma, posebno onih koji dozvoljavaju ‘specijalne veze’ entiteta RS i Srbije. I, naravno, direktno se umiješao u unutrašnje stvari države BiH na frapantno ‘normalan’ način, dajući pogonsko gorivo Dodiku da nastavi tamo kuda je krenuo.
Što se tiče odabira mjesta komemoracije, to je još razlog više da se odnosi između Srbije i BiH vrate unazad, po svoj prilici nema naprijed. Srpske žrtve u hrvatskoj akciji ‘Oluja’ 1995. godine kada je pometena nekadašnja SAO Krajina i par stotina hiljada zemljaka zaslužuju svakako pomen i sjećanje, međutim to neće zasjeniti žrtve ratnih zločina nad Bosancima i Hrvatima u Prijedoru koje su počinili Srbi u prošlom bh ratu kada je ubijeno preko 3,000 građana i djece, a što je po prilici i pravi cilj ove morbidne političke šetnje po BiH.
Suverenost i nezavisnost države BiH zorno potvrđuje i hrvatski predsjednik Zoran Milanović, i njega možemo često vidjeti kako šparta Bosnom, zapravo samo njenim jednim dijelom, Herceg-Bosnom, u Sarajevu ga kao i Vučića ili Dačića ne gledamo niti će mo ga uskoro gledati. I on se poteže na ‘specijalne veze’ Hrvata sa Hrvatskom, i on ‘radi’ na očuvanju Daytona i suživota ali na politički pokvaren i licemjeran način, kao prepisan od Vučića.
Ne treba griješiti dušu, ni predstavnici vlasti BiH na suverenost i nezavisnost ne gledaju drugačijim očima već samo kroz drugačiju dioptriju. Njima je Bosna uglavnom samo u srcu Sarajeva i u ostalim Kantonima koje su zadržali i u ratu osvojili. Herceg-Bosna za koju sa figom u džepu tvrde da ne postoji iako joj kumuju i izdržavaju je kao i Repulika Srpska za njih su klasična dijaspora. Vijest dana je kad odu na kakav sastanak na taj ‘svaki pedalj države’ BiH i to par puta u par godina.
Plus, bh vlast se osladila i navadila na ove rekreativne šetnje pa tako svaki odlazak njenih predstavnika ili vjerskih vođa obavezno završi u Sandžaku, srpskoj Pokrajini na jugu te zemlje, čime u svemu odavno liče na naše susjede. Sandžak im je ‘otrgnut iz srca i duše’ pa sanjaju uvijek da su skupa i tajno razrađuju planove kako da se spoje, što daje dozu goriva i Vučiću i Dačiću da ‘plove’ svojim lukama’. Sa njim kao i sa Turskom odavno i oni imaju potpisane ‘specijalne veze’.
Kad sve sabereš i kad (se) oduzmeš, nema velike razlike među njima, s tim da su Srbi i Hrvati odlučili otvoreno progovoriti o svojim nakanama, dok Bosanci, oni kažu Bošnjaci – hinje multietničku i građansku a prave islamsku i šerijatsku državu. I formalno i suštinski. A Dayton ‘dušu dao’ za ove rekreacije. Svi se na njega pozivaju, svako okrivljuje onog drugog a njega nema ni u originalu dok oni šetaju po susjednim tuđim teritorijama. I niko im ovaj ‘eksercajz’ ne može uskratiti.
I najviše okrivljuju međunarodnu zajednicu. Ima razloga, međutim veći krivci su odavno pod zemljom. Gledaju odozdo i smijulje se. Posebno Alija Izetbegović, on se grohotom smije i suverenosti i nezavisnosti : pola države je mahnuo za svoj fildžan-pedalj i opet ga slave kao tvorca i suverenosti i nezavisnosti. Koliko smo suverena i nezavisna država a što nam potvrđuju i ‘stranci’ iz minuta u minut, najbolje dokazuju ove političke šetnje bez najave, odobrenja i protokola države.
Da ima zakona, valjalo bi zabraniti državu nazivati tako. Kad već ne možemo ‘šetačima’ ništa.
photo : Ivica Dačić premijer i ministar vanjskih poslova Srbije, arhiv
