U POLITIČKOM SEXU NEMA NEVINIH : Sud BiH, Sena Uzunović i CIK hoće zaključak SDA pretvoriti u propis i zabraniti Dodiku i stranci SNSD učešće na izborima
Sve je u vezi optuženja, suđenja, silnih potjera i neviđene halabuke pa sve do presude Miloradu Dodiku i njenom provođenju nakaradno, žalosno i politički uigrano, više se ne zna ni ko ždere ni ko pije, jedino se sa sigurnošću zna da narod plaća ceh i da je bh pravosuđe kompromitovano i debelo zaglavljeno u političkom spletkarenju.
Pođimo redom, ako reda uopšte ima.
Dodik je, pored lako dokazivog i poznatog kriminala, optužen na osnovu nametnutog propisa visokog bh predstavnika za teško krivično djelo napada na ustavni sistem države čime se u startu (a onda i njegovim nametnutim propisom o obustavi isplate sredstava budžeta za stranku Dodika i Nenada Stevandića) dalo naslutiti da nam u ovom procesu koji je postao više politički nego pravni cirkus, slijedi papazjanija i farsa neslućenih razmjera. Počelo je sa suđenjem sutkinje Sene Uzunović koja je donijela presudu kojom je Dodik osuđen na godinu dana zatvora uz zabranu obaljanja svih političkih fuknkcija u periodu od šest godina, a koja presuda je po žalbi potvrđena. Već u presudi su se naslutile pukotine u vezi zabrane obavljanja političke dužnosti jer mjere zabrane nisu decidno navedene, budući da je Dodik osim što je predsjednik entiteta i predsjednik stranke SNSDa, pojašnjavajući da su te mjere sadržane u Krivičnom zakonu BiH člana 203 i da se ne moraju navoditi.
Znamo da je Dodik zatvorsku kaznu platio što se i očekivalo međutim kazna je planski donešena takva i nije uopšte bitna jer je ispod godinu dana zatvora i po propisima se može otkupiti, u presudi je bitnija mjera zabrane obavljanja dužnosti koja je po ocjeni pravnih stručnjaka trebala i morala biti preciznije pojašnjena u odluci presude. Umjesto toga, ostavljen je prostor za nagađanja i tumačenja može li Dodik ostati predsjednikom sranke SNSDa i da li se uopšte može baviti politikom slijedećih šest godina.
Tako se i desilo. Valja napomenuti da je farsično i nimalo u duhu propisa poslije medijske galame i navijačke stukture iz Sarajeva koja je bila spremna silom uhapsiti Dodika čak i po cijenu izbijanja sukoba, te poslije izdavanja potjernica Interpolu (koji je odbio hapšenje Dodika uz tvrdnju da se radi o političkom progonu, op. Cross) sve riješeno također politički. Dodik se tajanstveno nakon svakodnevnog odbijanja priznanja Suda i države BiH pojavio u tužilaštvu, dao izjavu i Sud je obustavio sve potjernnice(navodno ga je dovezao direktor OSAe lično) te je sutkinja Sena Uzunović otpočela sa postupkom. Slično se desila ‘igranka’ i sa tjeralicama protiv Viškovića i Stevandića, koji su kao i Dodik i pored silnih potjernica i medijskog kmečanja na isti način obustavljene.
No, vratimo se presudi. Da je Sud BiH htio i imao snage umjesto što je djelovao u raljama politike i vlasti, mogao je, mogla je zapravo sutkinja tog Suda koju su proglasili heroinom’, sasvim drugačije presuditi, mogla je i zaštitne mjere navesti u izreci presude i pobrojati šta je osuđenom zabranjeno obavljati, ovako smo dobili ono što smo tražili.
Sarajevo mjesecima obznanjuje pobjedu države, pad Dodika, i slavodobitno jaše na krilima medija dok Dodik preuzima igru i inicjativu. Postavlja zamjenika predsjednika Republike Srpske a i dalje ostaje u uredu, postavlja punomoćjem sina za vršioca dužnosti predsjednika stranke, zatim se neočekivano prijavljuje na raspisane izbore za novembar ove godine iako je danima trvdio da neće u njima učestvovati, da bi ohrabren skidanjem američkih sankcija nekim svojim suradnicima pogurao lobiste u Americi te ponudio novi scenario igre sa državom BiH. Ukida sve nelegalne zakone koje je bio donio, ostavlja prijetnju po ko zna koji put referendumom, a onda imenuje vršioca dužnosti predsjednika.
U ‘pravno pozorište’ se uključuju zatim CIKBiH i srpska opozicija a Sud BiH prihvata. Naime, nakon presude CIK oduzima Dodiku mandat ali prihvata njegovu stranku u kandidaturi za izbore, predstavnik opozicije iz Republike Srpske se žali na takvu odluku a Sud BiH mu odbija žalbu. Vukanović je tražio da se poništi Dodikova kandidatura stranke za izbore uz tvrdnju da je to u skladu sa mjerama zabrane političkog djelovanja, dok Sud BiH, pazite sada ovo, tvrdi da je Dodik još po postojećim propisima predsjednik stranke i da je kandidatura koju je potpisao u njegovo ime njegov sin, uredna. Apelaciono vijeće je ovakvim stavom 11. oktobra ove godine potvrdilo odluku CIKa koji je dozvolio kandidovanje stranke na izborima, međutim samo sedmciu dana kasnije, sutkinja Sena Uzunović šalje dopis CIKu kojim traži da se Dodikovoj stranci zabrani učešće na izborima, navodeći da njena presuda uz Krivični zakon to ne dozvoljava.
Dakle, ispod istog krova i čekića dva različita tumačenja No, ni to nije sve. Nakon reakcije medija i raznih stavova advokata i pravnih stručnjaka, Sud BiH se obraća pismom CIKu da se Dodikovoj stranci zabrani učešće na izborima, objašnjenje je slično pismu Sene Uzunović kojeg je Dodik nazvao privatnim pismom, pozivajući se na stav Apelacionog vijeća Suda po žalbi opozicionara Vukanovića.
Zar to nije tragično i komično i nadasve nakardno?
Jeste, ali ne može u BiH drugačije. Ostaje da se vidi kako će postupiti CIK. Ostaje i da se vidi zašto je i kako je moguće da sutkinja Uzunović piše jedno a Sud BiH i jedno i drugo. Ili, zašto se Sena ili Sud nisu ranije obratili Sudu u Banja Luci u vezi registracije SNSD stranke. Najvjerovatnije će o tome morati konačno odlučiti Sud u Banja Luci gdje je stranka registrovana. Unaprijed se može naslutiti da Sud neće poništiti tu registraciju ali ostaje svađa, nadmudrivanje i političko razglabanje u kojem nažalost Dodik opet isplivava u prvi plan i kao pobjednik u ovoj bespotrebnoj pravnoj bezobraštini i nedosljednosti. Pustimo puste priče Konakovića, tv ‘Face’ ili želje Sarajeva i njene kotline koja bi, kakve su prilike, da može, zabranila Dodiku i da diše objašnjavajući to političkom dužnošću. Čak i da u ovoj pravnoj frtutmi ima udjela i međunarodne zajednice, posebno Amerike o čemu se već duže naglaba a što najviše potencira opozicije Republike Srpske, nije nam ovo trebalo.
Ili možda jeste. SDA stranka je još 30. augusta ove godine na Odboru pored nekoliko zaključaka donijela i ovaj koji glasi : Dodik ne smije ostati na čelu SNSDa a takav stav se više puta plasirao u javnost kroz usta Bakira Izetbegovića. Stavljajući u prvi plan zabranu Dodiku da upravlja i predsjedava strankom. Isti takav pristup ima i Suad Arnautovi član CIKa inače stari ahbab SDA partije koji je tragom toga već zatražio sličnu odluku. Da li je onda pismo Sene Uzunović čiji sadržaj je sutkinja mogla već ugraditi u presudu – na istom tragu?
Sve tukne na takvo razmišljanje, čime bh pravosuđe najviše gubi. Visokog bh prestavnika ‘Švabu Šmita’ tu ne treba uračunati, on je gubitnik i ovako i onako. Od njega je sve i počelo nakaradno, tako će se i završiti.
photo : sutkinja Suda BiH Sena Uzunović i Molorad Dodik, arhiv
