Željka Cvijanović član bh Predsjedništva na ekskurziji u Ugandi : tužakanje VP Schmidt-a nesvrstanima uz ples i zabavu, ako će mo u EU i NATO daleko smo od Ugande – svrstali smo se davno po mnogo čemu …

 

Željka Cvijanović član bh Predsjedništva javila nam se iz Ugande, iz grada Kampala, gdje je otputovala kao predstavnik BiH – zemlje posmatrača na 19. Summit šefova i vlada zemalja Pokreta Nesvrstanih.
Klasična ekskurzija, dobra zabava i još bolji ples ‘naše predsjednice’, već skoro viđeno u BiH gdje svaki političar samo prati međunarodna sijela i izdaje nalog sekretaru da se bukira avion. Da se vidi Svijeta, inače ovaj posjet je nažalost bespotreban i neproduktivan za BiH, pa čak i kontroverzan.

I sve je sa ovog summita baš onako čudno ali ne i neočekivano. Ne znamo da li je govor Cvijanovićke usaglašen ili ne u Predsjedništvu (najvjerovatnije nije jer tu sjede ‘naši slobodni strelci’ i svako putuje po svom izboru destinacije), nismo ni članica Nesvrstanih već samo ‘zemlja posmatrač’, zagovaramo put u EU i NATO a što je suprotno od stavova Nesvrstanih, i najžalosnije, ovaj pokret odavno nije u okvirima nekadašnjih principa zbog kojih je osnovan. Tako da će od svega sa ovog putovanja ostati zabilježeno ‘tverkovanje’ Željke Cvijanović uz zvuke talambusa domaćina, i popriličan trošak za državu.

Podsjećamo, Pokret Nesvrstanih je nešto drugo značio u vrijeme Josipa Broza Tita jednog od suosnivača i zajedničke države Yugoslavije (čak smo u dva navrata bili i domaćini summita u Beoradu, 1961 i 1989), sa njenim raspadom i geopolitičkim razvojem svjetskih događaja Pokret je nestao sa javne scene iako još okuplja nešto malo više od 100 država. A koliko nam je značajan govori i podatak da su ‘državice’ bivše Yugoslavije sada tamo zastupljene samo kao posmatrači.

U govoru Željke Cvijanović nisu se mogla isčitati čak ni ona poznata pravila i principi Nesvrstanih (nacionalna nezavisnost, borba protiv imperijalizma i kolonijalizma, odsustvo blokovske politike, miroljubiva koegzistencija, jednakost, borba pritiv dominacije i sl), osim njenog zavrtanja stražnjicom mogli smo jedino čuti tužakanje na Visokog bh Predstavnika ‘turistu’ i sve ono što već znamo.
Dakle, poslije Tita, Nehrua i Nasera, pokret je izgubio i na snazi i značaju, čak su se i neke stalne članice umjesto nesvrstanost svrstale među druge, kao Indija na primjer, i svo njegovo djelovanje se svodi na ‘ekonomiju’ i slične uopštene teme, posebno je podjela postala izražena nakon svrstavanja nekih članica uz Sovjetski Savez a nekih prema Zapadu, davnih 70-tih godina. Oživljavanje našeg prisustva summitu Nesvrstanih je kontroverzna priča i nikako se ne uklapa u zvaničnu bh politiku, zbog čega je i nikakav interes prema tom Pokretu od strane državica bivše Yugoslavije. To se vidi svaki dan i u zemlji i u diplomatskim odnosima. Da se ne elaborira previše, zna se i vidi da je zvanično opredjeljenje BiH za ulazak u EU i NATO što je samo po sebi suprotno od pravila Nesvrstanih (samim tim smo se svrstali, posebno smo se nacionalistički razvrstali), stoga je i govor u tom dijelu Željke Cvijanović promašena tema.
Cilj nam je valjda Bruxelles a ne Uganda?
Ako nam još jave da se Željka ‘sastala na marginama’ sa nekim od šefova vlada ili predsjednicima, ugođaj će biti potpun. Kao kad putuje Benjamina, Komšić ili Bećirović, Konaković …
‘Margine’ su spas.

photo : Željka Cvijanović, nesvrstani ples u Ugandi, arhiv