Semir Efendić desno krilo SDA braće i predsjednik stranke ‘Stoposto za našu stvar’ Harisa Silajdžića – SBiH spiskao preko milion KMa za spomenik ‘krila slobode’ na brdu Žuč dok mu u njegovoj opštini sa svakom manjom kišom poplava, umjesto auta-plove čamci. Da je na Brdu Efendić progovorio o ‘sumnjivoj’ pogibiji heroja Safeta Zajke (koja nije jedina) sve bi mu i bilo oprošteno, ovako čista izborna, šuplja i skupa turkofila načelnika.
– Kao sa džamijama, pod geslom ‘džamija po glavi stanovnika’, tako je u BiH i sa spomenicima i muzejima. Samo se dižu jarboli sa ratnim zastavama, otvaraju spomenici i spomen-sobe te ratni muzeji. Nema logike ali se isplati : bh raja je zarobljena u prošlosti u koju je još uvijek uvlače i tamo je vode njeni izabranici političari. Kakvi šefovi takvi i podanici. Svaka ulica u svakom gradu, svaki harem džamije i svako brdo ili čuka, ‘historijski su’. Gradi se i toše pare nemilice, raja voli a političari osluškuju bilo naroda. Dok para nema za citostatike, za medicinske aparate i liječenja, za hranu siromašnih, penzionere i rudara, za bolesnu djecu ili poljoprivrednike, raja ne protestuje i ne traži odgovornost. Raja defiluje za Palestinu, protiv OHRa, za rezolucije i deklaracije, za ‘šehide’ i genocide, i samo navija : gradite nam što više spomenika i postavljajte što veće jarbole i zastave, neka se vidi daleko i na visoko. Kao u svakom kurvarluku, sve ostalo osim veličine je nevažno.
– Gradnja i otvaranje spomenika su posebno vidljivi uz izbore ili predizborne aktivnosti. Tako je bilo i ovog ljeta kao i svakog predizbornog inače, uz spomenik ‘krila slobode’ na brdu Žuč iznad Sarajeva. Tu nam je Semir Efendić, načelnik opštine ‘Novi Grad’ svečano otvorio betonski komplex visine oko 25 metara sa ljiljanima, rovovima i tranšeima i dovukao nekoliko hiljada za aplauze. Naravno, u tu svrhu skupa sa vlastima Kantona spiskao je 1,3 miliona KMa i održao ‘gazijski govor’ o našoj nepobjedivosti i mitskoj neustrašivosti.
Brdo Žuč je svakako važna ratna kota koju su osvojile ‘1. Slavna’ i ‘2. Viteška’ (sve je u BiH u ArBiH i viteško i slavno) gdje je izginulo na stotine boraca, i 8. juni je zbog te bitke uzet kao ‘dan odbrane opštine’ koji se svake godine proslavlja.
– Nije sporno sjećanje na borce ArBiH međutim ulupati tolike pare kod činjenice da se današnji borci zbog nebrige i siromaštva samoubijaju ili tavore bez lijekova, više je od licemjerja i bezobrazluka. Osim toga, tu je već postojao spomenik ali nije udovoljavao megalomanskim prohtjevima vlastele pa su odlučile praviti ‘novi i ljepši’ i svakako veći, nama je kao svakoj iskrenoj ženi bitna veličina. Sad je na redu i muzej spomen-soba i ko zna šta još, nikad kraja idejama i željama. Samo da bi se jednom godišnje tu autobusima i autima skupila vlast i raja i držali govori i oživljavali mitovi. Para ne fali za bh prošlost a vlast je široke ruke jer ne dijeli i ne krčmi svoje. I jer vlast zna gdje se dobivaju simpatije i glasovi.
U istoj opštini ovog ‘rumenog’ SDA aparatčika Semira Efendića i načelnika koji se kao ‘odmakao’ od SDA pa preuzeo nekadašnju Silajždićevu stranku i sa njom šibicari u kreiranju vlasti u državi, u mjestu Buća Potok svaka manja kiša uzrokuje poplave i blokira i putnike i auta. Automobili su bukvalno pod vodom no ovom turskm školarcu i radikalnom SDA pobratimu ne pada na pamet da to uz manju lovu sanira i popravi. Više mu se ‘isplati’ držati ratnohuškčke govore i performanse o heojstvu i nepobjedivosti na brdu Žuč. Ko će mu doći kod podvožnjaka u Buća Potoku?
– Kada bi Semir Efendić imao snage da na brdu Žuč progovori o još jednoj ‘pojavi’ vlasti u BiH, onda bi možda efekat i imao smisla, ovako čista izborna i bacanje para. Naime, tu se kao glavna ispredala priča o heroju i posmrtno odlikovanom komandantu Safetu Zajki kojem su posmrtno dodijeljena sva moguća vojna odličja i to sa razlogom. Ovaj borac ArBiH je kao i mnogi drugi poginuo pod sumnjivm okolnostima. Kao Izet Nanić ili nekadašnji drugi komandanti, tajanstveno je poginuo u helikopteru i ministar Irfan Ljubijankić, recimo, tako je i Zajko ‘pogođen snajperom četnika’ kao i Nanić, kad je već bitka završena i brdo oslobođeno. Ovo se ističe zato jer se zna da je ovaj komandant bio u nemilosti ondašnjeg vojnog vrha koje ga je šikaniralo i vodilo istrage protiv njega u komandi u Sarajevu dok im je on branio Grad i živote, pokušavalo ga se riješiti, ovako ili onako. Ovako je najbolje, o mrtvima sve najbolje.
To zna ne samo Efendić već i raja koja dolazi slušati hvalospjeve heroju Zajki, ali tako to ‘hoda’ u BiH, tako i nastaju mitovi, da je drugačije ne bi to bili. Onima koji se odstrane ili likvidiraju, dodijele se plakete, živima pripada sve ostalo i idemo dalje.
Zato će još spomenika biti. Kod Efendića to ide pod motom ‘preko vode’ u Buća Potoku do ‘krila slobode’.
photo : Buća Potok ogledalo Semira Efendića, arhiv
