Počeo ‘izborni praznik demokratije’ nigdje na vidiku EU : Dodik preduhitrio Suljagića, prva Hanuma U Bošnjaka opet u trendu-Bakir je prati, dva nova hafiza i još jedan otvor fabrike islama, Palestina u Hercegovini a Helez u NATO prašumi, završnica čišćenja i pospremanja budžeta ‘nepokorene države’, zapišavanje teritorija bez granica, oživio Safvet-beg Pašagić, Munira Subašić opet nameće i zapliće, čak se ukazao i sandžaklija Hadžifejzović sa svoje kule nebeske a bljesnuo bošnjački novinar Bursać sa novim otkrićem …
* Kasno ljeto i rana jesen u ‘nepokorenoj nam državi’ (po teologu Denisu Bećiroviću) znak je sezonske promjene ali što bi rekli ‘Nadrealisti’, u zemlji ‘ničeg novoga’.
Stigao nam ‘praznik demokratije’, počela izborna cirkus kampanja, sva država u blještavilu i sjaju. Kao da je gluho bilo stigao ‘Najdraži’, Bajram ili Ramazan, sve frca od čišćenja, radova, poklona i veselja.
Čiste se partizanska groblja kao što je red uz svake izbore, Benjamina Karić je spakovala oklagije i jufke u zamrzivač a prihvatila se metle pa kupi svoju prašinu na Vracama od 2021. gdje je zadnji put bila, kao nekad Bakir Izetbegović ranije. Da bi pokazala da je kao u onom starom vicu o šljivama ‘zelena’ zato što je crvena. Asfaltiraju se uličice i dječja igrališta, dijele se pokloni i vaučeri, daruju plodne ženke uz molbu ‘jebi se nacijo što više da nas ima’, čitava vesela država je pretvorena u slikovnicu. Fotošopirane, blještave i razdragane inače prirodno ružne i bljutave face naprosto omamljuju milozvučnim i patriotskim sloganima po skupo plaćenim prostorima trgova, po ulicama i džamijama sa porukama malo manje odvratnijim od njihovih nebeskih glava i obećanja, nacija u transu.
* Kažu preko 59 miliona KMa državnih para je skrkano na predizborne investicije i na razna davanja u podsticaje koje nisu planirane u budžetu ali jesu u glavama načelnika, poslanika i političkih pratija, sa ciljem da vidimo kako vlast brine o nama kad se bira. Za CIK kontrolore demokratije to nije izborna kampanja, oni love spotove i botove na drugim mjestima i kažnjavaju ih nemilice. Nije ih briga a koga briga što nas ima na spiskovima skoro milion više nego što nas inače ima.
Da umreš od smijeha i žalosti a smrti nema.
* Ukazali nam se ‘novi‘ a sve ‘stariji i ljepši, svi ‘odranije poznati‘, ne mogu propustiti ovo demokratsko daytonsko čudo zvano izbori koje nas svake dvije godine razveseli. Ma čak i kad su u zatvoru, ne odustaju od ovog natjecanja bezobrazluka i bahatosti jer po evropskim bh propisima možeš pobijediti i iza rešetaka, čak iako umreš. Načelnik opštine Trnovo Ibro Berilo se već raduje u pritvoru jer ‘dok nije pravosnažno osuđen’, čist je i prav i zdrav.
Hanuma Sebija je nabavila novu bluzu po ‘klizanoj cijeni’ od nekoliko hiljada KMa pa sve ruku pod ruku sa mužjakom Bakirom paradira k’o Christian Schmidt na crvenom sarajevskom tepihu. Uz put, mužjak Izetbegović poručuje sa skupa SDA mirotvorno ‘bez SDA nema mira u Bosni’. ‘Švabo Šmite’ šta čekaš? Jesam li ti govorio davno kako ćeš srediti stanje u Bosni a ti ne čitaš Cross Atlantic i ne slušaš, moram ponoviti : ‘vrati nam Sebiju i Bakira i mirna Bosna’. Jok. Umjesto toga, Schmidt dijeli ćevapčiće sa Benjaminom i ‘muhabeti’ sa Reisom. Vidjeli smo ga i sa Ćamilom Durakovićem podpredsjednikom njegove ‘države’.
* E, baš neka ga je onda, potkačila ‘majka svih majki’ osim Majke Turske – Munira Subašić. Čuje se da je kao i njen šef Emir Suljagić oštro reagovala i nagovijestila novu ucjenu sa ciljem nametanja : zaustavi udžbenike Republike Srpske ili nećeš više moći u Potočare da se slikaš. Priznaj da je i general Mehmed Alagić heroj a ne ratni zločinac dok još imaš vremena.
Zbilja, to sa udžbenicima u školama ‘manjeg bh entiteta’ koje su pripremili Dodik i brat mu Vučić iz Beograda po kojima će djeca učiti da su Mladić i Karadžić heroji i stvaraoci ‘vječne’ i od ameba starije Republike Srpske čista je drskost. Negiranje genocida i izvrtanje istorije je sada lako dokazivo našim tužiocima koji umjesto da po službenoj dužnosti rade svoj posao, čekaju prijave džematlije Emira Ramića iz Canade ili brata Murata Tahirovića, pa i pored toga ‘Švabo Šmit’ traži da tužioci reaguju i zaštite kao ćevape njegov nametnuti zakon. I onaj od Inzcka također. Iako nisam nigdje pročitao znam da će se to pojasniti kasnije, ovo školsko gradivo Dodika je u direktnoj vezi sa Rezolucijom o Srebrenici UNa, zbog čega se ahbab Visoki ‘pravi Englezem’ a Švabo je. Dodik je jednostavno preduhitrio Emira Suljagića i njegove planove sa Rezolucijom. Kao što znamo, Emir je skupa sa Reisom, Bećirovićem i majkom Munirom a uz pomoć bošnjačke komponente u vlasti sve pripremio za bošnjačke udžbenike i za udžbenike čitavog Svijeta osim ‘manjeg entiteta’ po kojima će se učiti prava istina i istorija i gdje će se znati ko su izdajnici i genocidaši a ko gazije i žrtve. Dakle.
Rezolucija je već dala prve rezultate, Suljagić zakasnio a ‘slučajni ambasador’ Zlatko Lagumdžija zaspao.
* U vijestima koje osvježavaju današnji dan dominira u svim medijima ona kako je u Olovu zakazan još jedan od desetak i više ovog ljeta otvora fabrike islama (po Konakoviću, ‘džamije su važne kao fabrike‘), džamije u Olovu našeg tradicionalnog naziva : ‘Ahi Evran Veli Kiršehir džamije’. Aferim medijima i Reisu na upotpunjavanju ‘potreba‘ Bošnjaka i muslimana, velika zahvala braći Turcima i njihovim investicijama u BiH, 15. septembra Olovo će biti domaćin žderačine i dovljenja i dokaza naše budućnosti. Uz to ide i vijest o dva nova hafiza, tj. dva nova specijalca za naučiti Kur’an napamet u dijelovima i pred Komisijom. Slike novih hafiza su impozantne i maštovite, po tome nas već prepoznaju. Ujedno, već su otpočela takmičenja za prijavu odlaska na hadž iduće godine. Po elektronskoj aplikaciji Rijaseta, za samo pet sati već se prijavilo blizu 2000 kandidata. A kažu – nema se odakle, teško živjeti. Nema govno, hoću reći ima se mashanllah i uskoro postajemo zemlja hadžija i hafiza.
Ostvarili smo ovim jedan od 14 uslova za prijem u EU.
* Zukan Helez ministar za maštovite ekskluzive u ‘zajednički podijeljenim oružanim snagama‘ je savršeno i profesionalno ugasio skoro sve požare uz minimalne žrtve sredstava gdje ubrajamo i jedan neoštećeni a potonuli helikopter u jezeru, ostao mu još ovaj u okolici Srebrenice koji još gori, ali neće zadugo, Zukan će i njemu dohakati. Malo je čudno da se čeka tako dugo papirologija za helikopterski desant na vatru u Srebrenici ali kako je i nama i Dodiku ova enklava zadnja rupa na svirali ostaje još kao nada jedino prognoza Sladića ili eventulano dova Reisa. No, Zukana je ipak najviše polio američki ambasador u BiH Mr. Murphy svojim obaveznim kao Reis miješanjem zbog čega je Helez zanijemio. Ugasio se. Murphy je uvijeno i u rukavicama rekao kako Zukanove zujalice o profesionalnosti i opremanju oružanih snaga nisu ništa do li klasična laž i zajebancija. Kaže, čizme i uniforme Zukanovoj vojsci su donirana roba. A Zukan drvi o dronovima i tajanstvenim oružjem koje ‘samo što nije stiglo’.
* Još je jedan događaj umalo upropastio ovaj početak praznovanja i ‘demokratije’ do mojega, a to je otvorenje mosta u Hercegovini u Počitelju. Zamislite, Hercegovci u Hercegovini dali ime mostu ‘Hercegovina’ a u Sarajevu pocrkali od muke i mržnje. Zaboga, kao da je most u Krajini ili u Podrinju, naziv im neprihvatljiv. Bilo je i izmišljanja oko rezanja vrpce gdje se spekulisalo da dolazi premijer ‘tuđe države’ da otvara ‘naš most kojeg smo mi platili’ a ono hladan tuš. Da, bio je Plenković ali vrpcu je presjekao Nermin Nikšić, međutim u očima Bošnjaka ista stvar i još gora. Plenković je neprijatelj Bosne a Nikšić je ‘izdajnik’. Da je most otvorio Bakir sa Reisom, niko ne bi potegnuo za svojatanjem budžeta i države na ovoj dionici, ovako, problem ostaje problemom. Zato što se zna, kako ono reče prije par dana jedan aparatčik SDA drug Džafer Alić na islamskoj tv ‘Hayat’ leglu Avde Avdića i bratije ko je vlasnik države. “Mi smo vlasnici u zemlji, a oni drugi su podstanari”. Dodao je još nešto oko toga ko ‘prlja’ a ko ‘čisti’ državu, što je također jasno i ova izjava je suština čitave politike BiH vlasti i Rijaseta, zbog čega će, nažalost’, ‘Herceg-Bosna’ biti još vidljivija iako se vidi dovoljno. Izjava također podsjeća na dio rasprave oko stvaranja ‘Krijeposne islamske države’ projektu po ideji Alije Izetbegovića uz Prvi Bošnjački Sabor 1993. godine, gdje je pojašnjen suživot ‘ostalih’ u državi Bošnjaka. Ono, neće ih biti u vlasti, plaćaće poseban porez i moći će uživati ako budu lojalni islamskoj državi’.
Ova izjava SDA tipa za ‘građansku državu‘ Alića po mjeri Bošnjaka i Komšić Željka pride, koji je također pominjao ‘poreze’ i vlasništvo dobila je i svoj vizuelni izgled na istom mostu koliko jučer. ‘Neko’ je na most okačio zastavu Palestine što će reći da bi ljepši naziv za Hercegovinu mostu pristajalo ime Palestina. Vjerovatno Hrvati, ko bi drugi. Ljepši poklon Hrvatima se nije mogao učiniti od ovoga. Jer tamo gdje je palestinska zastava, tu smo i ‘mi’.
* To sa zastavama je također svježa vijest u BiH, skoro svakodnevna ali je volimo. Postavljaju se jarboli sa zastavama po brdima i čukama, ratuje se po kancelarijama, gine se za ratnu zastavu umjesto državne i sve se to fino i jasno naziva ‘zapišavanjem teritorija’. Vidjeli smo zadnji put kako je onaj jarbol i ona zastava na Jahorini srušena i kako se vlast natače i naprđuje. Ovi iz FBiH koji su jarbol kao Benjamina Tvrtka uturili noću, traže i reakciju ‘Švabe Šmita’, ovi iz Republike Srpske, Nedeljko Elek, kažu da je tuđa zastava na njihovom terenu i da je neće biti. Turkofil načelnik Semir Efendić je najavio novo postavljenje jarbola i zastave a ‘hapsač’ Ramo Isak ‘oštre reakcije’ međutim nema zastave i jarbola. Još, nepoznatom počiniocu koji se uslikao i potpisao kao rušitelj, poslaše desetak krivičnih prijava tužiocu. I to tako da je po Efendiću, zastava postala ‘tuđa stvar’ a njeno rušenje ‘oštećenje tuđe stvari’. Tako je i Elek rekao. Tek toliko o nemoći, prđenju o granicama i teritorijama koje kao što smo vidjeli nisu rasčišćene čak ni okolo Sarajeva a kamo li sa državama u susjedstvu.
* Jeste, dakle, zapišavanje ali ni tu nismo sinhronizovani. Tako će sandžaklija ‘Ataturk’ Senad Hadžifejzović koji se najavio pa pojavio na svom tv tornju zapišavanjem označiti samo dolazak tuđih predstavnika vlasti na bh teritoriju (misleći na Plenkovića, Milanovića i njegove dolaske u Hercegovinu te Vučića i njegov ekskurzije po Republici Srpskoj), dok ne vidi da je i sam svojim stolovanjem u Sarajevu zapišao tuđi teritrij. On je naime rođen u Turskoj a porijeklom iz Sjenice, Srbija, dakle stranac totalno a grmi po državi BiH svaki dan kao da je tu rođen.
* Sa ovom bespotrebnom svađom sa Hrvatim u BiH i u Hrvatskoj koja je najvećim dijelom zbog nekakvog gazije Komšića i bošnjačke igre sa bh Predsjedništvom zaokružili smo svoj proces nestanka. Ne ide sa Srbima a ne može sa Hrvatima, znači nema nam druge nego sa Palestinom ili sa Pakistanom. Može i Teheran. Ako smo donekle tu arogantnost i mogli razumjeti kada je u pitanju odnos sa Srbima, ne ide u glavu zašto Hrvate koji su za BiH i koji je priznaju, naprosto odbili i proglasili neprijateljima. To mogu i rade samo najveći neprijatelji države a to je SDA sa partnerima u vlasti i u zagrljaju sa Rijasetom. Ako ni zbog čega drugog, država BiH koju Bošnjaci svojataju i planiraju za sebe, onda smo bar trebali imati u vidu referendum o nezavisnosti koji bi bez Hrvata davno Bosnu podijelio i uništio. Međutim, ono što Alija nije uspio prije Daytona i poslije, njegovi nasljednci razrađuju sada.
Islamska država BiH im je u glavi i obiće im se o glavu.
* Izjava Hadžifejzovića na njegovoj tv o zapišavanju u svemu podsjeća na još jedan izvor bošnjačkog nacionalzma koji se ‘ne budi’ već živi sa nama dugo, podsjeća na sličnu izjavu bošnjačkog pisca Safvet-Bega Pašagića i njegov nacionalistiki pjesmuljak-pamflet, pjesmu o Bošnjacima iz 1891 godine.
Beg je pjevao ovako. ‘Znaš, BOŠNJAČE, nije davno bilo, Sveg’ mi sv’jeta nema petnaest ljeta, Kad u našoj Bosni ponositoj, I junačkoj zemlji Hercegovoj, Od Trebinja do Brodskijeh vrata, Nije bilo Srba ni Hrvata.
A danas se kroz svoje hire, Oba stranca ko u svome šire..’
Danas ‘Ataturk’ Hadžifejzović zbori ovako. ‘Ne valja ovo ništa u našoj državi – ovo zapišavanje bosanske teritorije od strane naših susjeda i komšija, njihovo ponašanje kao da su u svome, na svome, likovanje kao da su na svojoj osvojenoj teritoriji…’
* Dan mi je ipak uljepšao bošnjački glasnogovornik a Srbin, novinar i publicista čak i ‘Evropski Pulitzer’ Dragan Bursać. Jedino srpsko pero na bošnjačkom braniku (pored sveznajućeg tajnog agenta Slobodana Vaskovića ‘Face’ tv zvijezde gdje sija i Bursać često) iz rovova ‘Al Jazeera Balkans’ produkcije, svojim hadžifejzovićevskim zapišavanjem novinartstva.
Nakon jedne izjave mentalno posrnulog diktatora i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića koji ovih dana patetičnim i humoresknim putovanjem jezdi uz Drinu gdje je u opravdavanju rudnika i litijuma otvorio ‘specijalnu kancelariju‘ za osam dana u kasarni vojske u Loznici, Bursać se javio umjesto svih bošnjačkih predstavnika u vlasti pa zamezio.
‘Vučić bi vojskom Srbije na Tuzlu’.
Poslije kraćeg razgovora sa jednim oficirom na vježbi Vučić je bio iznenađen konstatacijom da je ‘Tuzla udaljena svega 38 km’ a on Vučić mislio ‘najmanje 50 km vazdušne linije’, Bursać je iskonstruisao čitavu ‘agresiju na BiH’. A Bošnjaci zakmečali prema OHRu i ‘Švabi Šmitu’ : šta se čeka, gdje je NATO? Diži helikoptere Zukane!
Tite mi, kao da se na google mapi to ne može utvrditi za par sekundi i kao da je Vučić sa oficirima razmatrao planove i putanje raketa i topničkih granata, a nda je opalio o ratnoj istoriji Vučića i agresiji Srbije na BiH.
Mislio sam da je izjava diktarora Vučića u ovoj zajebanciji sa specijalnim uredom van Beograda i njegovo vozikanje u čamcu sa besposlenim Dodikom, a posebno njegova ‘molba’ da vojska koja je uhvatila jednog fazana i planirala ga pripremiti za ručak predsjedniku ‘poštedi fazana’ što su i prihvatili, gdje je kao kad američki predsjednik uz Dan Ćurki iliti ThanksGiving praznik simbolično ‘pomiluje’ svake godine jednu Ćurku i on odlučio glumiti Ameriku, da je to tema za jednu ozbiljnju priču sa psihijatrije, međutim Bursać me načisto zajebao. I mene i Vučića.
Istovremeno je njegova kolumna pravo stanje stvari u BiH koje će samo i već jeste, uljepšati ovu blagodet, ovu našu ‘izbornu demokratija’ do 6. oktobra i još dati joj dodatna krila.
* Kuriozitet ove izborne cirusijade je da u svim obećanjima, planovima i programima kandidata nema rješavanja problema školstva, bolnica, pacijenata koji umiru bez ljekova ili čekajući preglede, nema penzionera i poljoprivrednika, sve se svelo na samodokazivanje sposobnosti vlasti.
Ono najinteresantnije, nema nigdje EU i ulaska države u tu Zajednicu.
To su svi zaboravili. Logično.
photo ilustracija : izborni detalj sa ulica Sarajeva, arhiv
