LESENE DŽAMIJE LEPO GORIJO ČE SE ZAŽGNU – Vlada Brčko Distrikta po ‘molbi’ muftije obećala pola milijarde KMa za izgorjelu drvenu džamiju u parku između zgrada koja nije uopšte bila u upotrebi, za svakli slučaj Reisat najavljuje dodatno prikupljanje ‘sadake’ po džematima.
Zacrtani cilj ‘građanske’ BiH – ‘džamija po glavi stanovnika’ nije neizvodiv, dapače. Između ostalih, nekoliko je glavnih razloga za takvu tvrdnju, izdvajamo ih.
Islamska Zajednica je država u državi ili još bolje iznad države i dovoljno je da se samo ‘iskaže potreba’. I da se kaže kako to nije samo za vjernike, tu će kad se napravi navaliti svi listom i trkom, sve tri bh naroda. Da se ušica atraktivna lokacija, alarmiraju mediji, džemat, potpiše kakav Sporazum sa načelnikom, da se naglasi kako je tu nekad bila ili treba da bude, da se radi o ‘istorijskom spomeniku kulture i zajedništva’ i sve ostalo je na relaciji Reisat-vlast i na vjerski natociljanoj raji. Ako treba ili dođe do sudovanja, tu su i Sudovi koji daju primat šerijatskim zemljišnim knjigama naspram državnim.
Đavo je pak i ovdje u još jednom detalju. Kao kod kadrova koje IZBiH ‘štanca’ po Medresama i Islamskim koledžima i Fakultetima a onda ih raspoređuje po školama, vrtićima, po džematima dijaspore i bh ambasadama, kači ih na državu, tako mu isto ‘dođe’ i sa parama za gradnju. ‘Zamoli’ se vlast i eto love, dok Rijaset posebno prikuplja i sklapa kutije za ‘sergije’. Ko može odbiti Reisa, ko smije zabraniti izgradnju ‘spomenika kulture’ ili osporiti njegovu obnovu, da ne kažem ‘igrati se sa osjećanjima vjernika? A onda, tu su ‘prijatelji’ Turska, Kuvajt, Saudi Arabia i ostala ‘braća’ sa Istoka.
Recept kao iz Bakine kuhinje i sa posebnim užitkom.
Nema džamije, mejtefa ili ‘islamskog centra’ a da nije ‘spomenik kulture značajan za državu’. Nikada nismo mogli pročitati vijest da ‘neka džamija prokišnjava’, da nema u njoj grijanja, da parking nije uređen i asfaltiran, da je suprotno to bi bila nacionalna sramota.
Zato su za BiH ‘džamije važne kao fabrike’ istorijski je to i mudro odslikao hadžija ministar Dino Konaković koji ima isto mišljenje i prema džamijama u Sandžaku koje finansira. Ova izjava je na tragu nekadašnjeg gubernatora nekadašnjeg okruga Bihać zeta Čengića profesora Mirsada Veladžića kojeg je još davno smijenio sa svih funkcija ondašnji Visoki predstavnik zbog ‘širenja islamskg radikalizma i mržnje među narodima’, koji je proračnski još prije tri decenije mudro zaključio. ‘Šta će nam škole, nama trebaju džamije i mejtefi’. Zato čitamo kako ‘prokišnjava zgrada Policije’ ili kako u bolnici sakupljaju u lavorima vodu jer krov curi’.
Džamije se stoga grade punom parom, ako treba a treba vidjeli smo, ruši se postojeća pa pravi nova. Ili nova do stare. Samo neka se neimarski gradi.
Par dana prije ove Nove Godine izgorjela je džamija u Brčkom, kažu planula ‘Hadži-Pašina’. Izgorio ‘spomenik kulture značajan za državu’, rasplakali se mediji. Iz Reisata odmah vele ‘gradićemo je ponovo kao što smo je obnovili poslije rata’, ‘važna je ne samo za muslimane već za čitavu državu BiH jer je ovaj dragulj grada podsjećao na zajedništvo’.
Baš tako, a zapravo je ovako. Ova džamija je ugurana između zgrada na uskom ali atraktivnom i vidiljivom prostoru, Reis neda ni jedan pedalj svoje države. I nije uopšte bila neki dragulj, već drvena neizgledna džamija koja nije bila u funkciji. I nije na ponos zajedništva jer je zapravo na smetnji stanarima budući da je u parku između zgrada Bolnice i magistrale. I nije bila u upotrebi nikada osim možda kad ju je sagradio neki hadžija Paša iz prve polovice 19 vijeka. Ključeve od nje je imao zet muftije derviš iz Tarikatskog centra koji je tu sa rajom derviša dolazio ‘doviti i igrati karata, ko zna možda je i izgorila zbog nepažnje i opušaka ali vještaci rekoše ‘instalacije’. One koje su ugrađene 2011. nove i novcijate. Jašta, zbog ‘kvara na instalacijama’ je i Rim izgorio 1861 a bez veze optužili cara Nerona.
E, a sada ono najglavnije. Idemo u obnovu, najavljuje se prikupljanje love ‘sadake’ no država opet ‘uskače’ prva. Vlada Brčko Distrikta velikodušno nudi pare za obnovu i izgradnu džamije, daje 500.000 KMa, upravo onoliko kolika je i procjena Reisata ( 540.000 KMa). Živjela vlada koja nema nikakvih drugih problema osim mjesta za odmor derviša.
Takve su nam skoro i sve ostale vlade. Šta znam pred Novu Godinu je i najsiromašniji Kanton u BiH – US Kanton onako u raspodjeli love dao džematima preko milion KMa, samo za Veliku Kladušu je izdvojio 250.000 KMa. Ima se može se. A ‘potrebe rastu’.
Po ‘molbi’ muftije na Ilidži na otvoru jedne nove, načelnik je obećao da će opština snositi troškove komunalija i grijanja za džamiju i hodžinu kuću. Dok, i to smo vidjeli, za tek u nakani gradnje navodno nekadašnje ‘Kalin hadži-Alijine’ džamije koja je postojala po predanjima tu u srcu Sarajeva navodno od 1525. a koju su srušili komunisti 1947, vlada je već spiskala milione. Pa je nekadašnji Prešernov park pretvoren prvo u Nacionalni Park a sa gradnjom džamije se kreće uskoro kad utvrde gdje će je smjestiti jer je prostor između zgrada vrlo uzak. Mijenja se urbanistički plan Grada, opštin aplaća dozvole. Gradnja kreće čim utvrde gdje je nekada postojala, jer sada su tu zgrade sa stanarima. I sve će to na osnovu kopije ‘crteža’ iz 16 vijeka. I baš između zgrada u parku kao u Brčkom. Jer je ‘to važno ne samo za muslimane već za čitavu državu’.
Posebno za stanare okolnih zgrada kao u Brčkom. Logično. Prelogično.
photo : gore – Prešernov trg u Sarajevu u centru sada Nacionalni Park i mjesto buduće džamije, dolje izgorjela džamija derviša u parku u Brčkom, arhiv