‘Hižaslav’ Mustafa Cerić, talibanima ima ko da piše : ‘nema prislile u vjeri’, kome se ne sviđa ‘neka razguli preko Drine ili Korane, šta mi ba da se kome pokoravamo i izvinjajemo’ …
Ničim izazvan osim potrebom da opravda svoju platu savjetnika Reisa ef. Kavazovića, jedan od većih mrzitelja i bh nacionalista iz ‘reda islamskih radikala učenjaka’ Mustafa Cerić ‘Hižaslav’ nekadašnji Reis pisao je talibanima u Afganistanu. Ne može on bez slike sa cvijetićem Srebrenice na reveru i prijetećeg prsta ko zaštitnog znaka skoro svakog bošnjačkog ‘predstavnika’ u vlasti ili u Islamskoj Zajednici BiH, i ne može bez pišanja, pardon pisanja.
Pozdravlja on ‘studente’ (talibani su za njega studenti, učenici, u prijevodu na naš jezik), blago ih ukorava, direktno ne napadajući Amerikance jer zna taj čuvati svoju guzicu, naučio, pa analizira Kur’an onako kako njemu odgovara, uz put jer je plaćen dobro iz zekjata – savjetuje.
‘Nema slobode u talibanskom šerijatu‘, ma nema uopšte slobode bez šerijata ali ono najglavnije, ‘Hižaslav’ nam ‘nabacuje’ kako mi, tj. muslimani, Bošnjaci, šta god da smo, vjernici islama – imamo najbolji put, te upozorava talibane kako ‘nema prisile u islamu‘ i kako oni nemaju pravo prisvajati šerijat za sebe.
Dok ga je on odavno prelijepio i preoteo, i donio u državu BiH ucjenu i prisilu kao nepisani zakon, kao fetvu.
Njegovo pismo iako talibanima i Afganistanu značajno kao i tvitt rasprava Karleuše, Soraje, Cece ili bilo koje druge planetarno poznate starlete na internetu, ipak ‘pogađa u sridu’, bošnjačka štampa se nadmeće ko će više printati njegove bljuzgotine koje prosipa nekoliko puta dnevno u svojim naprđivačkim, ciničnim i nepismenim komentarma. Kao u ‘Kuriru’, srbijanskom žutom časopisu za zajebanciju, trač i razonodu.
Pismo je tako intonirano da se ne uvrijede ni talibani ni Amerikanci, ujedno da se pokaže kako su Bošnjaci i Islamska Zajednica BiH izabrali ‘pravi put’, ono najbitnije : zvuči kao oda šerijatu.
Zbilja, ovaj munafik ispod ahmedije nije daleko odmakao od svojih ‘učenika’, uostalom kod njih je i završio ‘velike škole’ (u Egiptu) kao i većina islamskih vođa u BiH od Kavazovića pa na niže, samo što je opanke i široke hlačice zamijenio leptir mašnom a turban omotao ahmedijom koju pljuje i sramoti već decenijama, dok je umjesto kalašnjikova u njegovoj kancelariji kopjuter i celulerni telefon. Brada se podrazumijeva, od ‘Hižaslava’ pa do današnjih dana to nam je u BiH ‘farz’, hoću reći sveta dužnost i obaveza, kao sastavni dio ‘slobode’ i ‘neprisile’, nešto kao slobodarski hidžab za žene.
Posebno su srcedrapateljska njegova tumačenja Kur’ana i hadisa, tu je maštovit do Neba, uostalom te knjige i zapisi su i pisani da se mogu čitati i tumačiti na ‘švedski način’, ‘Hižaslav’ uzima ono što mu najviše odgovara.
Stara narodna izreka govori kako ‘vojnik (o skraćenju vojnog roka) a kurve-starlete o poštenju’, tako i ove pisanije ‘Hižaslava’ treba posmatrati. Posebno u situacijama kad se desi kakav teroristički čin islamističkih radikala bilo gdje u Svijetu gdje ‘Hižaslav’ uskače sa svojim dovama i pravdanjem, kao da je i sam u tim činovima učestvovao.
Jer, još od preotimanja Islamske Zajednice BiH i njene kase po nalogu SDA i Alije Izetbegovića te nezakonitim postavljenjem za Reisa u prvom mandatu protjerivanjem legalnog Reisa (Jacub Selimoski) pa kroz rat u BiH gdje je njegova uloga ogromna iako se krije, njegova uloga u ‘Bošnjačkim krugovima kriminala i korupcije’ dokumentu OHRa u BiH, spašavanju hodža pedofila, pljačkanju žrtava Srebrenice, mućki sa certifikatima, žrtvovanjem ahmedije za političku stolicu, dovođenju mudžahedina ‘originalnih talibana’, u spašavanju iranskih terorista u akciji ‘Pogorelica’ u BiH, u čišenju ArBiH od nemuslimana i prekrajanja nacije i države uveden je šerijat u BiH kroz sve pore društva uz radikalnu islamističku ideologiju čiji je jedan od tvoraca upravo Cerić, pa sve do današnjih dana kada je Islamska Zajednica uz SDA vladare građansku državu pretumbala u talibansku ‘slobodnu’ zajednicu ‘islama srednjeg puta’, sve je jasno i čisto.
Svakom osim ‘Hižaslavu’. Njega oprati ne mogu ni hiljade dova koje prosipa, ni milioni koje je pokrao, ni stotine i hiljade duša koje su uništene njegovim aktivnim učešćem u ratu iz Zagrebačke džamije i poslije rata, ni spašavanje vehabija i mudžahedina i hiljade novotarija koje je uveo i uprskao čistoću i vjere i islama, ni njegova ‘mirotvornost’ koja graniči sa bljutavim sarkazmom i ratnohuškačkim cinizmom. Jednostavno, nema tog dezinfekcionog sredstva koje bi bilo djelotvorno. Osim ovakvog pisma ‘braći’.
photo : nema prisile ali da zaprijetimo Mustafa ‘Hižaslav’ Cerić, arhiv
