IMA SVAŠTA U MUZEJU ALI NEMA PARTIZANA ALIJE : direktorica muzeja ‘Alija Izetbegović’ njegova unuka Nađa Berberović Dizdarević uz pomoć Gazi Husrev Begove Biblioteke, dakle u suradnji sa Reisom, izlaže slike familije i ponavlja ‘Sjećanja’

 

– Treba nečim opravdati lovu koju privatni muzej ‘Alija Izetbegović’ dobiva od vlasti, pa se tako direktorica muzeja Alijina unuka snašla : idu ponovo ‘Sjećanja’, evo slika u povodu 99 godina od rođenja Alije ‘koje nam je ustupio Bakir Izetbegović i ostala familija’. Biće da je i direktorica uturila koju sliku iz svojih ladica, jer i ona je familija, i eto besplatne zabave sedmicu dana. Dođite i upoznajte ‘život prvog predsjednika RBiH, njegov privatni život porodičnog čovjeka, supruga, oca, brata i djeda’.
Dođite svakako, ali ničeg novoga tu nema, što nismo već nekoliko puta vidjeli u sličnim ‘Sjećanjima’ iz ove nakaradne a državno-familijarne ustanove koja nas s vremena na vrijeme podsjeti na mučenika, mudraca, idola, vjernika i ‘predsjednika’. I posebno na njegovo ‘vizionarstvo’ u bh ratu i njegov ‘mukotrpni put’, suđenja i susrete sa važnim ličnostima. ­Ne preskačući decenijama staru laž o ‘prvom predsjedniku’ : Alija je bio samo predsjedavajući, institut predsjednika nije postojao.

– No, čak i kad su ti istorijski događaji predmet ‘sjećanja’, album u Muzeju je nekompletan. Nije radio aparat kad je Alija obilazio vehabije i mudžahedine ArBiH strane plaćenike u ArBiH koji su odsijecali glave dušmanima pa ih slali njemu na poklon, nije se uslikalo kad se tajno susretao sa svjetskim teroristima ‘Al Kaide’ ili sa ‘herojima’ Osama bin Ladena, kad je dogovarao teroristički iranski kamp Pogorelica, kad je pregovarao o padu Srebrenice ili dijelio milionske iznose od donacija… No, posebno, iz života ovog ‘pitomog čovjeka plavih očiju‘ iz svih njegovih ladica, nestale su slike o njegovom učešću u II Svjetskom ratu, tako da su posjetioci ostali uskraćeni za fotke Alije mladomuslimana sa partizanskom kapom na glavi, zbog čega album nije kompletan.

–  Podsjećamo, Milorad Dodik je još 2017. uzburkao javnost izjavom kako je Alija bio u NDH Handžar divizji sa ustašama suradnicima nacista pa je promptno reagovao njegov sin Bakir tvrdnjom kako je Alija kao antifašista bio u partizanima, najavio je i tužbu protiv Dodika. Tužba nikad nije podnešena, mediji iz Republike Srpske su se pozivali na tvrdnje američkog uglednog lista ‘The New York Times’ i na priču novinara David Binder-a iz 2003. o biografiji Izetbegovića, navodili su i imena svjedoka koji su ga spasili iz Handžar divizije. Nađena je i objavljena i slika mladog Alije u stroju HD koju objavljujemo uz ovaj tekst. Ovaj period ‘porodičnog čovjeka’ Alije je izostavljen iz ‘Sjećanja’, a u šturoj familijarnoj biografiji Izetbegovića se navodi  kako je pristupio u partizane karjem 1945, te a da se čitavo vrijeme ratovanja prije toga ‘bavio humanitarnim radom udruge mladomuslimana’. Izvjesna udruga ‘Bosnae’ navodi da se Alija dobrovoljno priključio partizanima i da je čak učestvovao u borbenim dejstvima u oslobođenju Gradačca ali da ‘nažalost nema potpunih dokaza’ za ove akcije ‘dvadesetogodšnjaka koji je dobrovoljno pristupio partizanima krajem rata i tu je ostao sve do 1946. boreći se protiv ostataka četnika’. Znači, Alija je postao partiza tek kad se rat završio.

– Tu se iznosi tvrdnja kako je da bi izbjegao regrutaciju u Handžar diviziju 1943. pobjegao u Posavinu jer je gledajući žurnal u jednom sarajevskom kinu – propagandni materijal HND – skupa sa jaranom Šaćirbay Nedžibom (otac Muhameda Šaćirbaya, bh ministra i ambasadora) pa je zbog toga morao pobjeći iz Sarajeva. Tvrdnji ima koliko hoćeš, ima i slika, ali u Muzeju ih nećete vidjeti. Logično, zna se da se svjesno ArBiH izjednačava sa partizanima i antifašistima, nema smisla da komandanta te armije vidimo u ustaškoj uniformi.
Bakir će oštro ustvrditi kako je ‘sva njegova familija u partizanima’ i to samo uz izbore kada ode na zapušteno partizansko groblje na Vracama pa uči fatihu daidžama partizanima, ipak ovaj fragment Alijine mladosti je ostao neispitan i namjerno tajanstven. Budući da je Sarajevo pod okriljem SDA vlasti, dakle nasljednika Alije Izetbegovića dalo imena ulicama i školama po suradnicima i aktivnim djelatnicima NDH fašista a prethodno skinula imena partizana i skojevaca, lakše je prihvatiti ovu priču o njegovom učešću u NDH nego u partizanima. Biti partizan 1946. je mogao biti svako. Na sličan način je i Bakir postao diverznat u zadnjem bh ratu, ali opet kamere nisu radile. To je jedino zabilježila turska sapunica u šest nastavaka koja je nstala u prašini zaborava.
Napose, ako su Alija Izetbegović i ahbab Šaćirbegović iliti Šaćirbay Stariji bili na meti NDH vlasti u Sarajevu, zašto je Alija pobjegao u Posavinu a jaran Šaćirbay u Ameriku čak? Logično bojali se partizana.
Bakirova krilatica kako mu je ‘sva familija bila u partizanima’ načisto ne stoji. Dvoje Izetbegovića ne čine cijelu familiju i nema tamo ‘glave porodice’, nema Alije.
Nema ni tužbe protiv Dodika, nema ni tužbe protiv New York Times novine. Sa ovom američkom novinom Bakir uvijek ima loša iskustva, već ju je jednom bio utužio za tvrdnje ‘korupcije i kriminala u SDA’ sve sa Bakirom’ pa odustao, što je državu BiH koštalo tričavih 800.000 dolara. Da i ne spominjemo milionsku tužbu izvjesnog mračnog tipa Muradifa Pajta zvanog ‘Mrak’ Alijinog vojnog agensta koji je u Americi za Aliju nabavljao satelitske telefone pa mu ‘nabio račune’ a nije htio platiti. I ovo Bakirovo tužbovanje sa američkim medijima je lansirao isti list.

photo : Da li je mladić u stroju Handžar Divizije na slici Alija Izetbegović?, arhiv