Kad će u Sarajevu protesti za prava Kurda ili protiv ‘arapskog svijeta’ koji podržava propast i ubijanje Palestine, dosta više o ‘Zapadu’ i ‘cionistima’?
I to su (valjda) ‘naša braća’?
Jesmo (ste) li se ikada zapitali šta bi bilo od ove naše napaćene, slomljene i bolesne države Bosne i Hercegovine i šta bi bilo ‘s nas’ kako to voli reći ‘uvaženi’ političar Reis Kavazović da nije bilo onako kako je bilo? Da li bi bilo drugačije, ljepše i svjetlije da nije bilo rata u BiH, da li bi ‘postali Švicarska’, da li bi demokratija cvjetala u državi a mi slagali u novčanike euro umjesto konvertibilne marke koja jedina od svih moneta svijeta ne podliježe inflaciji u moru bh inflacije, da li bi imali zastavu koju svi poštuju, himnu, jednog predsjednika, postali članicom EU, NATOa, provodili normalne izbore, da li bi vjera bila religija a ne politika i vlast, da li bi jednu vanjsku politiku i umjesto stotine političkih stranaka nekoliko partija? …
Ovakih i sličnih jednostavnih, normalnih pitanja ima na pretek, uz njih idu ona druga malo sofisticarnija, koja zamagljuju i nuliraju sva ona prethodna i oko kojih se tri decenije koprcamo u blatu, mučimo i u magli prizivamo odgovore a njih nema. Oko čega se balansira sav naš život prošli i sadašnji i u kojem zaboravljamo socijalu, penzije, ljekove i liječenje, mizerne plate, školovanje, hranu i naš standard, svakodnevne naše muke kojima smo izloženi kao i kriminal, korupciju i nepotizam sa kojim se ugrožava država i naši životi. Kao recimo ovakva : šta bi bilo da je nije bilo : genocida u Srebrenici, Alije Izetbegovića i SDA, Bakira, Fikreta Abdića i ‘Autonomije’, Herceg-Bosne, Reisa u politici, Rezolucija i deklaracija UNa, Alijinog potpisa na Daytonu, dijaspore, Amerike, ‘majke’ Turske, ovakvog Dodika kakav je danas, ‘srpskog sveta’ i ‘bošnjačkog dunjaluka’, Haaških presuda, heroja i gazija, ‘šehida’ i boraca za otadžbinu, uzp-ovaca, četnika ustaša, Putina, Ukrajine ili Palestine i Izraela?
Niko, ama baš niko ne daje nikakav iskren odgovor, daju se samo falsifikati. Niti nam bar daju manju natuknicu pojašnjenja a sva naša budućnost se uskraćenjem odgovora trpa u prošlost od koje živimo i sa kojom se kao žrtve permanenntno ponosimo. Dok i sama država nestaje pred našim očima a naša smrt postaje sve izvjesnija.
Šta bi, recimo za primjer, mogli Bošnjaci ‘odgovoriti’ Dodiku, Srbima ili Hrvatima da se nije dogodila Srebrenica i da Haag nije utvrdio genocid u toj enklavi? Bez genocida i žrtve, svaka reakcija i Dodiku bi bila besmislena i unaprije propala a ‘naš’ život ne bi imao nikakvog smisla. Obratno, šta bi Srbi mogli zamjeriti Bošnjacima kad hoće svoju državu po potpisu Alije i ‘svojoj teritoriji’. ‘U svojoj vjeri i na svojoj zemlji’? I tako listom i redom, možeš (se) danima pitati odgovora dobiti nećeš.
Obična i jednostavna pitanja su uvijek uskraćena u odgovorima. Vlast ne voli nikom odgovarati na pitanja. Bolje je za nju da nas drži u tami i neznanju, lakše je vladati sa neukima i neprosvijećenima.
Zato imamo ono što nemamo. A nemamo ništa, čak i država je u opasnosti. Imamo ‘nas’ na jednoj strani i ‘njih’ – sa svih strana. I imamo prirodnu sposobnost da i najljepše i najbolje stvari okrenemo u suprotnom pravcu. I svakom lijepo, ‘samo nek’ ne puca a puca se svaki dan. Država puca po šavovima a mi u rovovima vodimo nedobivene bitke, slavimo poraze i jurišamo u nove praveći spomenike i džamije. Prekrajamo istoriju i rađamo generacije slične ili iste kao ‘mi’ i dok je države sve manje, državnih funkcionera sve više. Uživaju u našem tulumarenju po mraku i već su po platama pretekli EU.
Što je najopasnije, toliko su nas zadojili mržnjom, vjerom i budalaštinom da smo ubijeđeni da možemo sami protiv svih, da nam niko ne treba, da lomimo zube’ i najjačima, i da se čitav svijet vrti oko nas dok se mi još uvijek zaluđujemo ratnim zastavama i dijelimo pamet svima. I ‘onaj odozgo’ će riješti sve naše probleme. Šamaramo čak i one koji nam zaista pomažu.
Ono što je najbolnije, ‘mi’ u tom mraku vjerski napaljeni i borbeno natociljani uživamo u serviranim mitovima i bajkama i bivstvujemo od danas do sutra. Javno kukajući i kmečeći, u stvarnosti dajući i zadnju kap svoje krvi za ‘naše vođe’ koje će nas odvesti u budućnost.
Neka zato niko još ‘ne pali svjetlo’. Mrak je naš spas.
P.S. Da li se recimo, iko zapitao zašto smo toliko vjeru uvukli u politiku pa ”od drveća ne vidimo šumu’? Kako je moguće da smo i na tom našem najvećem bedemu zatajili? ‘Braća u vjeri’ su nam ‘crvena linija’ koju ‘nećemo preći’ i ‘nećemo nikom dozvoliti’ da je pređe. Sad smo zauzeti Palestinom, ‘cionistima’ i žrtvama u kojima nalazimo sličnost sa ‘nama’ i svaki dan tražimo pravdu za ‘Palestinu i ‘našu braću’. To muslimani ‘koje hoće Zapad i cionisti’ da unište, kao ‘što su nas htjeli a mi pokazali zube pa opstali’. Uredu, ispravno. Ali, ‘braćo’, šta će mo sa ostalom ‘braćom’ koja također nestaje pred našim očima. U Sudanu, u Iraqu, Libiji, u Siriji, evo, ostavimo sve to, šta sa braćom Kurdima, a? Ima li igdje u BiH ikakav apel, poziv, kakva šetnjica za pravdu za ovu ‘braću’ Kurde koji decenijama nestaju a broje se na milione, četrdesetak miliona? Zašto nema ni trunka empatije za njih i njhove patnje i njihovu bitku za državu koju imaju na prostorima nekoliko država a niko ih ne priznaje?
Nemojte mi samo reći da je to zbog ‘majke’ Turske, please. Ako ste muslimani, ne bi trebalo biti razlike, u protivnom i bitka za Palestinu gubi na značaju i moralno i zakonski, stim i ‘muslimanija’ dolazi u pitanje Znam, vuče duh ‘izraelskog i palestinskog muftije’ i njegovih veza sa Sarajevom, ali ipak vjera je zakon. Ima i ovo : kad će jedna šetnja i protiv ‘braće’ Arapa i generalno protiv ‘arapskog sveta’ u vezi Palestine? Oni su kao i ‘Zapad’, ništa ne poduzimaju a jači su od ‘nas’?!
Za početak, bar protiv Saudi Arabia-e, hoće li? Ja znam odgovor, a vi?
photo : ilustracija, arhiv
