Rezolucija i politička revolucija : Lagumdžija iz NY – ‘Srebrenica je vraćena na globalnu scenu i od toga niko ne može pobjeći‘, reportaža novinara Tačno.net iz Srebrenice od 14. maja 2024 – ‘Tu je bio grad, sad je pustinja’
– Dok se po medijima vodi brutalni medijski, političko-vjerski i opštenarodni navijački rat (ko će pobijediti, ‘mi’ naravno, jer uvijek pobjeđujemo) u vezi Rezolucije o Srebrenici, bard kriminogene politike i grobar bh ljevice Zlatko Lagumdžija uz pomoć novinara Al Jazeera Balkans Ivice Puljića Yutel konvertita doživljavaju svoje vrhunce potrošene slave.
Rezolucija će biti usvojena 23. maja ove godine, ‘neka crknu dušmani’ poručuje ‘Zlaja’ a raja u delirium tremensu već kuje slijedeće planove. Ukinuti genocidnu Republiku Srpsku, sve one koji ne budu glasali za Rezoluciju, sve države i njihove predstavnike na ‘stub srama’, otkazati gostoprimstvo svima, ponoviti reviziju protiv Srbije i ‘ošinuti ih po džepu’ naplatom ratne odštete.
Lagumdžija, poznati ‘slučajni prolaznik’ i ciljani ‘dolaznik’ na bh političku scenu koji je tajno sa Bećirovićem, Amerikancima i Potočarima razrađivao ovaj politčki hrkljuš u UNu skupa sa Njemcima a sve upakovali u Ruandu, tip koji se godinama smucao i nudio svim političkim opcijama sa namjerom izbjegavanja krivičnog gonjenja i procesuiranja konačno je našao svoje sretne penzionerske dane. Zeleno-rumeni Denis Bećirović igrač ‘trojke’ i Reisa u redovima SDA vratio ga u ambasadorsku stolicu i ovih dana mu Bošnjaci javno peru grijehe i opraštaju sve njegove nestašluke, uključujući i onaj poznati uz ‘Alžirsku grupu’ kada je Amerikancima izručio navodne teroriste sa Bliskog Istoka sa bh pasošima. Postao je glavni, i kad i ako ikada umre, od Reisa mu ne gine grobno mjesto u haremu džamije.
– Prije par dana se ponovo oglasio. ‘Časnim ljudima i dušmanima’, više ovim drugima, jer zbog njih je Rezolucija i nastala.
‘Šutili smo negatorima genocida dok su slavili i “zakazivali” pa “otkazivali” nepostojeća zasjedanja Generalne Skupštine UN kao i dok su se “obračunavali” sa “Rezolucijom o genocidu u Srebrenici 1995” prije nego su je pročitali i dok tekst nije bio ni završen. Njima je smetala “samo” jedna riječ: GENOCID. Srebrenica je posljednjih mjeseci ponovo vraćena na globalnu scenu – simbol borbe za pravdu, istinu, pomirenje, učenje, prevenciju genocida i u konačnici simbol borbe protiv negiranja genocida. Od toga niko više ne može “pobjeći”.
Istovremeno, UN su postale mjesto za krdo bošnjačkih političara gdje se slilo i staro i mlado, ‘lobiranja’ po EU i u New Yorku još su u toku, elitni američki hoteli su prebukirani kao i avioni Preko Bare. Lobira se svuda. Eno, i načelnik Irfan Čengić drugo SDP čudo poslije Bećirovića ‘lobira’ u Londonu na utakmici, slično čini i bolesno nasmijana načelnica Benjamina Karić na otvoru Kanskog festivala na moru. Kod kuće u BiH svi jedinstveno kako SDA tako i ‘trojka’ : Rezolucija se donosi samo radi žrtava i Srebrenice i to je ‘naša crvena linija’ preko koje nećemo preći.
Zbilja, nikada u istoriji ovakav jedan bezličan ‘papir’ iz UNa donešen o srpskom genocidu a bez imena i države i počinioca nije izazvao ovolike političke i medijske halabuke, iako pravno nema niti će imati ikakvu snagu. Ovu drugu političku, koje inače ima i uvijek će je biti u BiH, već smo osjetili. Svađe, prijetnje odcijepljenjem entiteta, blokade, provokacije i napadi na vjerske objekte i povratnike, medijska naprđivanja, sve je u zamahu, bez imalo analize šta zaista donosi taj dokument i BiH i Srebrenici. Posebno Srebrenici koja je kako to slavodobitno reče Lagumdžija ‘vraćena na globalnu scenu’.
Novinar tv ‘Face’ u tom medijskom leglu najave rata i zla je ponajbolje u svom pitanju sugovorniku Igoru Stojanoviću podpredsjedniku FBiH to formulisao istraživanjem ‘a čime će mo mi i Srebrenica profitirati sa tom rezolucijom’, svodeći je na klasičnu formulaciju politike Munire Subašić i neke sijedeće postupke u vezi tužbi i love. Odgovor mladom Salihoviću ‘ lošoj kopiji Hadžifejzovića’ kako se ne radi o ‘profitu’ nije ništa umanjio od pitanja novinara. Tačno tako, u pitanju je profit. Politički, medijski, novčani, svakakav. Samo da se zna i vidi ko ovdje pobjeđuje. Ali gdje je tu Srebrenica?
– Koliko je bh vlasti stalo do Srebrenice i žrtava, dovoljno je samo obratiti pažnju na činjenicu da su već otpočele izborne kampanje za mjesto načelnika u tom gradu i da su ‘probošnjačke’ stranke kao i uvijek ranije saglasne. Ne idemo jedinstveno da bi pobijedili srpskog kandidata, idemo svako sa svojim pa šta bude. Tako već imamo četiri takmičara za stolicu a poslije gubitka izbora, biće ono naše a poznato geslo Ćamila Durakovića. ‘Opet pobijedio četnik u Srebrenici’. Biće i Reisovih ‘harama’ ko bude glasao za Vlaha, međutim opet smo na istom. Jer smo tako i planirali, tako smo i bošnjačke kandidate u Skupštini Republike Srpske ‘borbom za Srebrenicu’ sa broja 17 sveli na pet-šest bošnjačkih milionera ili uhljeba i patriota tipa Ramiza Salkića, koji na posao putuje iz stana u Tuzli. Odakle kao povratnik brani Srebrenicu tri decenije jezdeći po džematima.
– Lagumdžija je jedino dijelom u pravu o ‘povratku Srebrenice’ na političku scenu budući da je ona na toj sceni već tri decenije, sve ostalo su njegove budalaštine usklađene u bh Predsjedništvu, Potočarima i u Reisatu, uz asistiranje američke ambasade. Budući da u BiH osim žrtava, Srebrenice i genocida, vlasti drugo ništa niti hoće niti znaju, ovo im uvijek ‘pali’. Na kakvoj je to sceni Srebrenica, pokazuje jednostavan a čitak tekst novinarke Selme Boračić Mršo objavljen na portalu ‘Tačno.net’ 14. maja ove godine. Preporučujemo svakom da pročita taj materijal pod naslovom ‘Tu je bio grad, sad je pustinja’.
Čitajući taj tekst u startu se mogu vidjeti i osjetiti Lagumdžijine i one druge bošnjačke politike uz Srebrenicu, i uloga UNa, Amerike pa čak i Potočara i majke Munire ili direktora Suljagića. Posebno se osjete ‘interesi Amerike’ koje ambasador Murphy neskriveno potura i podvlači.
Ovaj grad je, zaboravimo politička nadmudrivanja i proseravanja sa rezolucijama, deklaracijama, dušmanima i stubovima srama – davno izgubljen. Potpisom Alije Mudraca dat je Republci Srpskoj a onda humanim preseljenjem uz pomć SDA i bošnjačke politike o čemu je nekadašnji novinar a sada direktor Emir Suljagić podrobno pisao, ono što nije u genocidu protjerano i pobijeno preseljeno je u Sarajevo i u Tuzlu, ostatak je završio u dijaspori. Grad od nekadašnjih 37.000 stanovnika je sada pustinja. Po popisu iz 2013. nabrojano je 13.409 ali u gradu danas nema više od 700 stanovnika, na čitavom području i izbornim materijalima vodi se ‘7.000’. Grad nema ambulantu, bolnicu, nema dječjih vrtića, biblioteku, hotel, parkove i igrališta, nema skoro ni djece u školi. Ali zato je u Srebrenici izgrađeno ili obnovljeno 25 džamija koje zvrje prazne i samo se uz praznike musliamana puštaju ezani sa munara.
Nema ni stalne autobusne linije osim jedne za Bratunac i za Tuzlu. Ako hoćeš kupiti cipele moraš u Bratunac ili Tuzlu, kaže jedna od sagovornica novinarki portala. Da je grad zapostavljen i zaboravljen svjedoči čak i Almasa Salihović inače ‘glasnogovornica’ Emira Suljagića, sa radnim mjestom u Potočarima.
„Političari često zloupotrebljavaju Srebrenicu kako bi podigli tenzije i stvorili strah kod ljudi, međutim, to na nas ne utiče“, kaže jedna od sugovrnica Lamija, dok Almasa dodaje.
„Nažalost mi smo navikli da se o Srebrenici govori na određene datume. Sada se ne bi govorilo da nije ove UN Rezolucije. Imam osjećaj da su se ljudi u Federaciji BiH više prepali ishoda glasanja u UN-u nego mi ovdje“. Po gradu su samo psi lutalice i poslije radnog vremena nema nikog na ulicama. U ovaj grad zahvaljujući bh politici i vjeri, samo se vraćaju mrtvi nakon identifikacije.
– Lagumdžija vraća Srebenicu na ‘globalnu scenu’ a Suljagić najavljuje progon dušmana koji ne budu glasali za Rezoluciju. Već iz Sarajeva idu strijele prema Mađarskoj zbog stava o genocidu. Iz Beograda i Banja Luke najavljuju tek dolazak ‘crnih dana’ i nove zaplete bh krize kad se Rezolucija usvoji. Suljagić pompezno objavljuje rad na školskim udžbenicima u kojima će se izučavati genocid, ne samo u BiH veći u Ruandi i u Africi. Asistira mu mr. Murphy iz američke ambasade kojeg niko ne pita za stav o genocidu u Palestini. Ili o udžbenicima u Americi. Gdje, da ponovimo jer smo to jednom već pisali, đaci u srednjim školama uče kako je rat u BiH bio ‘između tri nacionalne skupine’, svako protiv svakog, i gdje nema ni ‘a’ od agresije. Niti ‘g’ od genocida.
Srebrenica se u ime politike i političarenja opet zloupotrebljava i dodatno ubija ovim dokumentom UNa koji se opisuje kao dokument ‘pomirenja i katarze’. I ‘bogatstvom različitosti’.
Ako se na East Riveru ovim papirom i operu pokvarene duše svjetske globalne scene za propuste u Srebrenici i ako se isto hoće učiniti i u Sarajevu, Banja Luci i u Beogradu, u Srebrenici od te čistoće će ulice ovog napuštenog grada biti samo još prljavije.
photo : Zlatko Lagumdžija bh ambasador pri UN, arhiv
