Knight mayor Muzur and knight Fikret Prevljak : Žali Bože poginulih i invalidnih, ali opština Ilidža je ‘oslobođena’ tek poslije Daytona u procesu reintegracije, i nije opet kompletna
* Za razliku od ranijih godina, ovog 27. jula Centralni dio manifestacije “Dani IV viteške motorizovane brigade” kojom je obilježena 32. godišnjica formiranja ove formacije održan je na Centralnom trgu na Ilidži. Svih ranijih godina ove proslave su se odvijale u naselju Hrasnica u podnožju planine Igman gdje su se i vodile najžešće bitke i gdje je sagrađena i ratna džamija kao prvi znak zauzeća teritorija, načelnik ‘trojke’ i ove opštine Nermin Muzur iz stranke NiP Konakovića je prije prebacivanja proslave na bolje i vidljivije mjesto slupao ogromnu lovu u uređenje trga kojem je dao ime ‘IV viteške brigade’. Najavio je i dodatno spomeničarenje i novo troškarenje na ratne mitove na samom trgu, dogradnju još spomenika i mitova, toga u BiH nikad dosta.
* Prije nego će obaviti ovu rokadu slavlja, koja je učinjena iz istih razloga zbog kojih je sandžački muftija Zukorlić prekopan i prebačen Novi Pazar u harem džamije, a to je da se bolje vidi i više ‘čuje’, Muzur se kao i velika većina načelnika u BiH okitio plaketom ‘najnačelnik’ prošle godine, jednom od većih prevara u nagrađivanju i promociji politike o trošku državnim parama. Plaketu mu je uručio tobože nekakav stručnjak iz Ljubljane dr. Zijad Bećirović iz fantomskog udruženja IFIMES – ‘internacionalni institut za srednje bliskoistočne i balkanske studije’ u Sloveniji. Lik dobro poznat, snažni i uvijek odlično plaćeni lobista za sve stranke i partije (jedno vrijeme je lobirao i za Aleksandra Vučića i Srbiju i njen ulazak u EU), najviše za SDA kamarilu, i čest je gost i ‘analitičar’ na bh televizijama sa svojim teorijama zavjere. među kojima je najbolja ona o ‘tajnoj međunarodnoj operaciji Kula’ kojom je svrgnut pa uhapšen Fadil Novalić. Nešto slično ‘institutu za izučavanje genocida u Canadi ‘akademika’ Zukorlića Emira Rmića iz džamije u mjestu Hamilton. Čim je Muzuru ovaj mračni tip uručio ‘odlikovanje’, odmah se može znati ‘otkud vejtar puše’.
* A vijesti govore da puše iz iste frule. Ovim ‘priznanjem’ je do sada okićeno na desetine bh ‘najnačelnika’, počev od načelnika Bužima Agana Bunića, pa preko načelnika Bos. Petrovca Hujića ili načenika Olova ili Cazina. Sve su nam ‘najnačelnici’. Ova nagrada se ili samonaručuje ili te predloži ‘neka nezavisna udruga ili pojedinac’ a Evropsko udruženje menadžera uz svoj list te nako što uplatiš lovu reklamira i proglasi uspješnim i važnim. Cijene su različite, od 2.500 koliko je svoju ‘diplomu’ platio načelnik u Bos. Petrovcu do 8.000 KM koliko je svoju plaketu platio načelnik Olova Đemal Memagić. Uz plaketu ‘laureat’ mora otkupiti i primjerke časopisa evropskog udruženja uplatom dodatnih 3.500 KMa. Kako država ima para za plakete, tako nam se i broj najnačelnika uvećava iz godine u godinu.
* Ova mitološka nagrađivanja su postala ‘normalnim’ u BiH, tome je podlegao i načelnik Muzur svršenik DIFa, nekadašnji direktor Turističke Zajednice Sarajeva, školski drug Konakovića DIFovca i kandidat njegove NiP stranke.
No, mitologija u bh političarenju i bezobrazluku nije sadržana samo u ovom plaćenim državim parama plaketa i uspješnosti, ona je još više prisutna u IZBiH i vjerskim legendama, najviše ipak u ratnoj istoriji BiH. Koja je retuširana do karikaturalnih i neviđenih razmjera, o čemu smo više puta pisali. Posebno je izražena u istoriji ArBiH. Tu sve vrvi od mitova i falsifikata, počev od Srebrenice do Bihaća pa do Sarajeva a onda uzduž i poprijeko širom BiH ‘pod kontrolom Bošnjaka’. Sve su pobjede, sve su viteške, nijednog poraza, sva su brda, sokaci, ulice i ustanove pretvoreni u pobjedničke spomenike i fabrikovane muzeje a BiH državne teritorije ima tu negdje oko 23%. Izginulih ima na stotine hiljada, invalida još više, raseljenih preko 2 miliona. Ista mitologija vazi i o odbrani Sarajeva koje je bilo pod blokadom 44 mjeseca i sa preko 14.000 žrtava.
* Da nije bilo Daytonskog Sporazuma broj žrtava bi bio daleko veći, ali ne bi bilo ni slobode ni za Sarajevo ni za ostatak BiH. Međutim u svakodnevnim legendama politike, vjere i političarenja, sloboda i prekid opsade nije rezultat tog Sporazuma, već ‘hrabro i viteško’ djelovanje ArBiH. Po onom već pozantom. ‘Mi sami, pod embargom, u tenama, sa vjerom u Boga polomili smo zube četvrtoj vojnoj sili u Evropi’, najjači smo, nenadjebivi i nepobjedivi. Onda slijede svakodnevna slikanja sa učenjem molitve i sa rukama prema nebu, ništa bez toga. Trideset godina se takav ratni mit stvara i razrađuje politikom, friziranjem sa minbera džamija, po medijima, filmskim zapisima i hiljadama knjiga, nažalost to je bio i ostao samo mit. Uz najveći mit zvani Alija Izetbegović. Tako se i načenik Ilidže koji je naslijedio uhapšenog a sada pod istragom načelnika SDA Senaida Memića ratnog logističara našao u istoj kolotečini. Dovio je, držao ruku na srcu, pričao o uspjesima Brigade i ArBiH, vraćajući se stalmo na ‘šehide’, to je kocka šećera po vrhu. Veličao je pobjede ‘IV motorizovane Brigade ArBiH’ i ređao njene uspjehe u ‘oslobađanju’ Ilidže i spašavanuju Sarajeva, dok istorija pa čak i ona u Wikipedia zapisima govori drugačije.
* Muzur zna ali naravno nije ‘lud’ da to kaže, da je Ilidža zapravo oslobođena tek poslije rata, poznatom reintegracijom, dogovorom srpskih predstavnika, Alije Izetbegovića i međunarodne zajednice kada su joj 1996.godine vraćene uzete teritorije. I to ne sve, i danas ima naselja u ovoj opštini koja su podijeljen dogovorom i gdje linije razgraničenja idu po dnevnim boravcima ilii zgradama, a u BiH se na tone pisama i reakcija ispisuje svaki dan o ‘linjama preko kojih se nećče preći’. Pa to znaju čak i taxisti koji kad voze mušterije moraju na toj linji mijenjati registarske oznake. Ne hvalim zločince koj su pucali po Sarajevu ali dokle više sa tim budalastim narativima koje narod guta uz priču o ‘šehidima’ kao da drugi borci osim ovih na Allahovom putu nisu nikad postojali. Čime samo javno i kontradiktorno navode bh rata na vjerski karakter u mjesto na odbrambeni. Žali bože izginulih ali Ilidža kao i Sarajevo nisu oslobođeni i spašeni zahvaljujući ‘mudrosti’ ArBIH već ‘mudrošću’ njenog komandata Izetbegovića, koji je više puta potezom potpisa i u dogovoru sa Srbima i Međunardnom zajednicom sam iscrtavao bitke i karte. Tako je na isti način ‘oslobođena’ i Krajina, sam Izetbegović je to u jednom razgovoru potvrdio. Kad se pred njim hvalio o uspjesima i bitkama te oslobođenju Krajine sada optuženi ratni zločnac general Dudaković, Alija ga je blago prekinuo. ‘E, moj Atife, da ja nisam dao toliko para, pitanje je kako bi se to završilo’. No, mi i dalje imamo mit iz Krajine po kojem bi ‘ušli u Banja Luku da nas nisu zaustavili’. I nema nijedne vojne formacije ne samo u Krajini već širom Bosne a da nije ili ‘viteška’ ili ‘slavna’, a kao što rekosmo, nema više od pola Bosne nigdje.
* Svako onaj ko želi da se bliže upozna o reintegraciji naselja u Sarajevu i Ilidži te oko preuzimanju vlasti u ovoj Opštini, neka pogleda nezavisne podatke i izvještaje. Muzur može i mora, jer to je ‘farz’ iliti obaveza u BiH tako pričati i slaviti. Fino raji a njemu još više. Uz napomenu da se uz ovu reintegrciju 1996. formiralo i nekolio novih opština ucrtanih na kartama dogovorača. Proces reintegracije je dovršen povratkom naselja Grbavica, Kovačići i Vraca prije 25 godina, odnosno 19. marta 1996. godine, pod okrilje Sarajeva koja su po Daytonu pripala glavnom gradu Bosne i Hercegovine, a kod nas se o ‘viteškom oslobađanju’ i tih naselja priča već tri decenije. Nakon reintegracije Ilidže, njena površina je umjesto nekadašnje 16.946 hektara iznosila 14.950 hektara, odnosno 84,8 posto prijeratne površine, razlika je uz saglasnot i pregovore pripala Republici Srpskoj. Iako je time uspostavljen mir, Sarajevo je “pocijepano” na dva dijela. Kako onda tako i danas. No, kako onda tako i danas priča se i ‘tarlaha’ o jednom Sarajevu, o gazijam i bitkama, o ‘šehidima’ i sličnim klincima i palcima i dok se Sarajevo natrpava sa jarbolima, tenkovima i drugim šehidskim obilježjima i spomenicima, entitetska linija i dalje egzistira ipodsjeća na ove mitove.
* Uz hvalospjeve najnačelnika Muzura mogli smo čuti i za nekakve hrabre ‘Tekbir’ vojne akcije generala Fikreta Prevljaka kojeg nije bilo na ovoj proslavi. Nestao, pobjegao iz zemlje nakon šuškanja o ubistvu Dženana Memića i nalogodavcima iz reda SDA. Njegova imovina, kuće restorani i vila se prodaju preko agencija a njega više niko ne spominje. On je – ovaj kriminalac – bio i komandant te ‘IV viteške brigade’, a najviše je operisao oko ‘Tunela spasa’. Tunel je još jedna ratni mit i turistička atrakcija ni nalik na onaj ratni, tu se odvijao tokom rata neviđeni šverc robom, posebno hranom, naftom i cigarama, a poslije su ga preuredili da ne liči na sebe s početka. Uz njega su se mnogi SDA tajkuni obogatili, Prevljak posebno jer je izdavao dozvole za prolazak ispod aerodroma i za prenos robe. Za javnost je ostala mitska priča o tunelu koji je ‘spasio Sarajevo i narod’.
photo : ‘najnačelnik’ Nermin Muzur prima plaketu od dr. Zijada Bećirovića, arhiv
