SEOSKI GRAĐANI U OLIMPIJSKOM SELU : Olimpijci Dodik, Bećirović Denis, Benjamina, Alija i Mirela sve su dali od sebe da u Parizu predstave državu na najbolji način
* Naš bh tim olipijaca za Pariz, ove godine je dobro uvježban i pripremljen za sve situacije, i prve vijesti sa Olimpijade iz Pariza prije takmičenja a tokom svečanog otvora govore da su raspametili domaćine i čak svjetsku javnost.
Vijesti kažu da se pored Sene još i viHorila nezvanična bh zastava, onaj žuto plavi trougao, međutim bh javnost je raspametilo viHorenje i one druge zvanične, zabranjene ratne krpe sa ljiljanima, koju je masa Pariza pozdravila sve stojećim aplauzima. Na isti način je odato priznanje i onoj trobojci iz manjeg nam entiteta koji na karti i u stvarnost izgleda kao veći entitet.
Naši olimpijci su na otvoru već pokazali kako se bije bitka za državu, kako patriotizam nema cijenu osim one olimpijske, a tek kad otpočnu bitke vidjeće svi ko smo šta smo i ko nam je bio Babo a ko kurva Mati. Zato jer oni nisu samo sportisti i zaljubljenici države i zastave, oni se sportom bave onako i uzgred, pored teških državničkih poslova.
* Bh tim je odabran upravo onako kako i priliči olimijskoj velesili. Tako će nas u Parizu predstavljati Milorad Dodik u dž(č)udo disciplini, Denis Bećirović u bacanju sihera u obliku kugle, Mirela Bećirović u delfin plivanju, dok će Alija Kožljak podsjećanje na snagu sporta i olimpizma dokazivati u atletskoj disciplini tkanja na razboju i u streljaštvu. Međutim, sve oči i uši su uprte u našu mladu i nadasve perspektivnu Benjaminu Karić poznatu sarajevsku sportistkinju koja se već odavno okušala u olimpijskim krugovima u Madridu i Sarajevu, koja je stigla nasmijana ‘ko na Bajram’ u Pariz spremna za trku sa preponama na dvjesto metara uz vjetar. Njen najveći uzor u putovanjima zbog sporta je baba Bisera Turković, koja nas je, kao što znamo iako u ‘Biden godinama’ predstavila na prvenstvu fudbala u državi Katar, već davne 2022. godine.
* Prve slike sa otvora Olimpijade u Parizu pokazale su da je naš iako malobrojni tim, jedan od favorita. To smo već vidjeli u onim vijestima o paradi ljiljana ‘nekad bilo pa se spominjalo’ gdje su nam oči ispale tražeći tu uokolo onog vehabiju Sarajeva Aličkovića, obzirom na neke performanse sa vozovima i vatrom u Metropoli, a dao se osjetiti duh zajedništva i bratske ljubavi i među sve tri prsta našeg dž(č)udiste Dodika gdje je bila uglavljena zastava slična ruskoj. To je ono što BiH čini bogatstvom, to ‘jedinstvo različitosti’ na kojeg stalno upozorava naš ‘Ajatolah’ i mudrac Kavazović.
Bilo je i zluradih komentara po novinama, ali znamo mi te novinare, kako su ‘neki’ putovali o državnom a neki o privatnom trošku, međutim te gluposti niko ne ‘zarezuje’ u BiH. Nema kod nas te razlike između privatnog i državnog. Sve je naše.
* Ono što je posebno obilježilo ovu Olipijadu u Parizu osim velikog troška je kiša, koja je nacijo ‘lila k’o iz kabla’ pa su dali učesnicim nekakve jeftine i zastrašujuće kabanice pod kojima su izgledali kao zombiji u oluji. Međutim, ima tu simbolike, dobro je to primjetio naš atletičar višeprugaš Alija Kožljak. Službeni i sportski drug Bećirovića koji ga je jedva nagovario da se prijavi i za streljaštvo, obzirom na njegove vježbe pri NATO Savezu, ali on dugo nije htio. Jedva je pristao, pravdao se. ‘Nismo mi Bošnjaci kao neki drugi ratoborni, mi se bavimo samo čistim sportom’, strijeljanje je nama nepoznato čak i na Olimpijadi’ – bio je precizan Alija kao francuska krofna.
‘Kiša je dala Olimpijadi još veći ponos i snagu’ – prokomentarisao je Alija ovaj Božji dar Olimpijadi, pa dodao. ‘Podsjetila ‘nas’ na 19. oktobar 2019. kada je ‘preselio’ na drugu adresu poslije dženaze moj imenjak, predsjednik, spasilac koliko-toliko Bosne i Srebrenice, vizionar, onaj što je čak i prvi udarac lopte znao ispaliti na stadionu, naš stranački lider Aliji Izetbegović’. ‘Tog dana’, podsjećao nas je Kožljak, ‘sva Bosna bez Hercegovine i Herceg-Bosne je plakala. A plakalo je i Nebo i Bog je plakao, taj trenutak mi je bio podstrek da treniram i vježbam i sad kad je pljusnulo ovako u Parizu Sena mi došla k’o Miljacka i kažem sam sebi da me i drugi čuju : moraš učestvovati pa makar ne pobijedio, a Onaj Goe najbolje zna i daje.’
* Benjamina Karić je svoj put od trnja sa Baščaršije do zvijezda Pariza opisala pregusto na svom facebook profilu, vidjeli smo da je više od svih izvještavala o uspjehu ceremonije. Osmijeh joj je iako mokar od kiše odisao Bosnom, spomenicima, baklavama, tenkovima, uličnim zabavama i raspalim fasadama, ganula nas je. Iako je povezujući Pariz i Sarajevo pobrkala godišnja doba, svi znamo kakva je bila Olimpijada u Sarajevu a kakva je evo u Parizu, to ništa nije umanjilo od njene plemenite duše, tim prije jer je ‘spojila Pariz i Sarajevo’ opet. Kao nekad Sarajevo i Madrid.
* Neki su se zabrinuli za državu jer naši kandidati moraju čekati da dođu na red u takmičenju a država kod kuće sama i bez njih, dok u državi caruju požari svih vrsta, no to je samo privid, nema straha, nikad nismo bili organizovaniji i spremniji. Uostalom, postoje zamjenici koji uspješno u odsutnosti obavljaju sve što je potrebno. Tako je to fino pojasnio onaj ministar Forto kad je onomad bio u Dubaiu sa kompletnom vladom, na pitanje novinara je li to opasno po vladu ako nikog tamo kod kuće nema, kratko je rekao : u kontaktu sam sa sekretaricom. A može i ovako, primjera radi. Ako Zukan Helez zatreba potpis za paljenje helikoptera jer u BiH gori dok u Parizu pljušti, tu je Željko Komšić koji se nije uspio kvalifikovati za Pariz a svesrdno je trenirao. Od centra Grada do Trebevića, od kafane do kafića, njegova poznata disciplina je atletika na gredi. A može se osloniti i na helikopter Rame Isaka i na njegovu ‘šehidsku’ krv u venama.
* Vijesti su javile da su u Pariz doputovali na ‘sopstvenu odgovornost’ i neki tamo bh sportisti koji su u zataji i tišini sami tenirali jer država ih nije najbolje detektovala i jer nisu mogli propustiti ovakvu sportsku priliku. Iako su se naoružali zastavama i bedževima, obzirom da su u sjeni ovih naših zvaničnih bh olimpijaca, morali su i moraće nastupati kao ‘nezavisni individualci’. Kao ‘dobri i fini Rusi’, a sve po pravilima MOKa. Dobili isti tretman i kod kuće i ovdje. Već su neki od njih pokazali zavidan uspjeh. Tako je u plivanju Lana Pudar umalo ušla u finale, dok ostali iz te sporedne ekipe nisu još nastupali. A treba da nastupe i to pored pomenute Lane Pudar još i Jovan Lekić u plivanju, Larisa Cerić i Aleksandra Samardžić u džudu, te Mesud Pezer u bacanju (prave) kugle.
* Takmičarka Mirela koja čeka delfine pored bazena i svoj nastup ‘prve bh dame-ribe’, ovaj rezultat Lane Pudar je prokomentarisala kratko a jezgrovito : ja priznajem samo prvo mjesto.
Dodik dž(č)udista je rekao da od tih ‘neutralaca’ i ‘nezavisnih sportista’ ne očekuje previše. ‘To je neka smicalica Bošnjaka iz zvaničnog Sarajeva, koji se uvijek separišu a nas krive. Nas koji smo za samostalni suživot’.
Kožljak je primjetio da uz kišu treba i malo vjetra gdje vidi svoju šansu, dok je rumeni Bećirović samo šutio, učio dove i prepisivao ih užurbano a pisma onda gužvao u obliku kugle spremajući se za neviđeni bacački domet. Baš onako kako g aje učio trener Reis.
* Neki se kunu da su vidjeli u Parizu i našu najuspješniju sportistkinju Biseru Turković, ili im se priviđala Benjamina Karić zbog haljinica i šeširića. I zbog njene pojave bilo gdje i bilo kada. No, možda su i u pravu, nikad ne znaš gdje će se šešir Bisere pojaviti. Tako se i u Kataru Joe Biden zapravo prepao kad ga je zaskočila iza leđa a škljocnuo naručeni aparat njenog pratioca sina. Dok se bh javnost prepala kad ju je juna ove godine ugledala u Iranu, na Olimpijadi bratstva. Takva ti je ona, a pravila Olimpijade jasna : može grupno a može i neutralno i pojedinačno.
P.S. svaka sličnost sa licima i događajima slučajno je – namjerna.
photo : BiH Olimpijski tim u Parizu na Olimpijadi, montmontaža Cross Atlantic, arhiv
