Exkluzivno, Sarajevsko ‘Oslobođenje’ otkriva : Hrvati su od nekadašnjih naših naroda najveći psovači a ne Srbi, Bošnjaci nikad ne psuju
Naučno je dokazano da su najveći psovači Srbi koje slijede Hrvati dok je potvrđeno u čistoći jezika, vjere i u svakodnevnom govoru da Bošnjaci, nekadašnji muslimani nikad ne psuju. Bivši Bosanci su psovali na sva usta, oči i uši, zato ih nigdje nema danas.
Isto tako, post-ratna histerija, pardon historija, nas je naučila da su psovke nekadašnjih naših naroda i narodnosti zlo koje treba što prije zaboraviti a i zbog toga jer ih je teško prevesti na druge strane jezike, budući da, kao što također znamo i svi drugi osim ‘nas’ psuju, ali brate tako blesavo i ružno da ti se psovka zgadi. Kako smo poslije zadnjeg bh rata dobili svako svoje iste jezike po čemu sme razlikujemo, psovke su ostale još jedino ono osim matematike i geografije što nas ponekad spaja. Tako smo mislili, a nije tako.
Postoji više vrsta i podvrsta psovki koje su čak složene po kategorijama. Tako žive još uvijek uvredljive, kao one ‘Hebem ti mater’, ‘Hebo ti ja kevu’, ‘piŠka ti materina’, ‘marš smradu, stoko jedna’, ima i onih koje napadaju ne samo našu mater već i oca, ali one su rjeđe, zato jer je takvih koji ih koriste znatno manje. Disfemične su odprilike ovakve : ‘on se ne zabavlja sa njom on nju jaše i tuca’, empatičke su na primjeru ‘bilo je ovo dobro u piŠku materinu’ dok su idiomatske (ne idiotske, molim fino) nekako ovako . „Jebiga, baš nemamo sreće!“. Postoje i one koje nas očišćavaju, katarzične kao npr. „Sranje!“, “Dovraga!”, „Hebi ga!“, „u kUAC!“ i slične. Vrlo česte su psovke vjerske prirode gdje se napada Bog, Isus, Sveta Marija i ostale naše vrijednosti, tu je i psovka kojom se ‘suje’ kruh, leb, lebac i ostala naša hrana i one su isto počele od Srba, jebiga sve što (ne)valja skoro – od njih potiče, pa smo nakon klanja, ratovanja i dogovaranja, zauzeli jezičnu busiju i svako psuje po svome.
U najnovijem američkom filmu ‘Vukovi’ (Wolfs) ovu jezičnu dilemu Balkana ko najviše psuje kao i dosadašnje teorije o najvećim psovačima Srbima, razotkrili su bošnjački mediji koji se nazivaju počesto i bosanskim čisto od zajebancije jer kao što znamo Bosanaca nema u Ustavu i u državi. Tako je partizansko ‘Oslobođenje’ objavilo tekst sa naslovom ‘Brad Pitt psuje na hrvatskom’ a onda su vijest prenijeli i ostali mediji. Ode nam u hurac najveća naučna teorija da su psovke jedna od najvažnijih zajedničkih odrednica ili srpska privilegija, jer novinari su ustvrdili drugačije.
Da bi to dokazali, ispričali su ukratko o čemu se radi sa naglaskom na šaljiv ton i poruku iz filma. Iako su u naslovu okarakterisali Hrvate kao glavne psovače, u tekstu su stidljivo napomenuli jednu psovku iz filma poznatu svima nama (‘riječ je o omiljenoj psovki u svim zemljama bivše Yugoslavije’), u trećoj minuti trail-videa, kada glavni glumac George Clooney upita Pitta, Brad Pitta – poznatog našeg simpatizera, glumca i nekadašnjeg muža naše Angeline Jolie “ko je dovraga on’, a Clooney mu odgovara ‘u piŠku materinu’. Nakon toga pojašnjava ‘Oslobođenje’ kako se u psovanje uključuje i jedan Hrvat u filmu, glumac Zlatko Burić koji dodaje tako ‘da ga ceo svet razume’ na čistom hrvatskom : “Oladite, je..m vam!”, umjesto na jeziku Danske gdje i nače ovaj glumac živi i radi. Umjesto da nam opsuje na germansko-švedskoj varijanti koju svi u psovkama lako prepoznajemo („Øve os på hinanden“, ‘Jeg forstar det ikke, tal langsomt’, tak, tak -hvala, hvala lijepo), on opsova na srpskom, ‘oladi nas’. Čudno je da Brad Pitt koji se u filmu zove Nick a Clooney se zove Jack, ovog Hrvata koji u filmu glumi hrvatskog mafijaša zove Dmitri kao da je on Rade Šerbedžija stalni negativac Hollywood-a neki tamo Ukrajinac ili Rus a ne rođeni Hrvat iz Danske, ali desilo se.
Zloćudno je i pomisliti da bi Pitt naš omiljeni bh glumac koji je nama uvijek drag gost i dolazio kod nas, sjećamo se kad mu je ženka Angelina Jolie za film ‘U zemlji krvi imeda’ dobio i ‘zlatno srce Sarajeva’ 2011. godine, i koji kako je sam rekao ‘obožava bureke i zaštićene sarajevske ćevape’ kad je onomad dolazio u Sarajevo, da je on uopšte prihvatio išta opsovati, kad zna da se kod nas ne psuje nikad i nigdje i da će i neko od naših taj film vidjeti, evo to potvrđuje i bh štampa, po čemu smo najrazličitiji od nekadašnjh zajedničkih naroda, i najčistiji ako baš hoćete, a hoćete, ipak, eto, omaklo mu se. Ko zna, možda je čuo kad je ono na prijemu 31.07.11. u Narodnom pozorištu u Sarajevu ćaskao na žurci nakon nagrade sa zvanicmama među kojima su bili i Bakir Izetbegović sa kćerkom Ejupa Ganića – Yugoslovena, što znači Srbina, moguće je dakle, da, dok je primao nagradu i proslavljao zlatno srce, da je tada upamtio koju sočnu natuknicu za psovanje, ali to nije potvrđeno sasvim. ‘Olobođenje’ to nije objavilo. Ovo zato jer se zna da Srbi najviše psuju a Ganićeva kćerka je bila najviše uz njega, tj. Pitta, dok se i Bakir može pohvaliti sa svojim srpskim podrijetlom.
Biće ipak da je preovladala cijena od 35 miliona za ovu ulogu burekdžije Brad Pitta. Kad nužda mijenja zakon, sve je razumljivo.
Odavno, odavno slađi i ljepši naslov nismo mogli pročitati u novinama ali vrijedilo je. Sad znamo ko nam kvari naše ćudoređe i našu čistoću. Hrvati, UZPovci jedni bre, o’ladite malo. ‘Izgleda komično’, kaže ‘Oslobođenje’ u podnaslovu, iako je suviše stvarno, čak se usuđujemo reći i nestvarno.
Benjamina Karić načelnica je već napisala pismo ispred ‘našeg čistog Sarajeva’ producentima filma i Hollywoodu te zaprijetila da se takav film neće prikazivati u ‘Evropskom Jeruzalemu’ i da ona neće nikom dozvoliti da se šuti o tome. Za ‘Oslobođenje’ je već pripremila u znak domoljublja jedan ‘suvenir’ zlatnik Sarajeva i malu maketu bošnjačkog kralja Tvrtka I Kotromanića. U znak male zahvalnosti na lucidnosti uredništva ove novine i njenom oktriću kako se i na kojem jeziku u BiH psuje.
P.S. Svaka sličnost sa imenima i događajima slučajno je – namjerna!
photo : naslovnica ‘Oslobođenja’ Brad Pitt psuje na hrvatskom’, arhiv
