Bh Tužilaštvo ‘oformilo predmet’ protiv Željka Komšića jer je kao što je Milorad Dodik decembra 2020 poklonio ‘ikonu’ Ukrajine ruskom ministru Lavrovu, Papi Franji poklonio 15. siječnja ove godine pečatnjak-prsten sa ljiljanima hrvatskih kraljeva, rijedak muzejski primjerak državne baštine

 

15. janura ove 2022. godine, tačnije 15. Siječnja jer bijaše hladno i zamrzlo, do vraga i zvuči hrvatskije, bošnjački član bh Predsjedništva ‘iz reda Hrvata’ u svom trećem ali ne i poslednjem jurišu na Svetu Stolicu, susreo se sa Svetim Ocem Papom u Rimu. Kojem je pravo ime Jorge Mario Bergoglio dok se u javnosti zakamuflirao pod imenom Franjo Asiški, najčešće se odaziva Komšiću na ime Papa Franjo.

Kažu vijesti da je Papa bio zasupnut, ma šta god to značilo, ljepotom i osmijehom gazije Željka Komšića, posebno njegovim predstavljanjem Hrvata u Vatikanu kad već to ne radi baš od srca u BiH, budući da su ga kardinali vazda filali sa budalaštinama iz novina u kojima on navodno Hrvate zanemaruje i ako već godinama glasovima građana Bošnjaka postaje njihov konstitutivni predstavnik u najvišem organu države Bosne i pomalo i Hercegovine.
Posebno je Papa (bio) ostao oduševljen Komšićevom pojavom i nastupom izjaviviši kako je ‘Željko dobra osoba’ prenijeli su mediji iz ‘ruralnog’ Sarajeva premijera Kantona Edina Forte, a kad je Željko otvorio diplomatsku akten-tašnu pa Papi uručio poklon kojeg su švicarski stražari na ulazu htjeli oduzeti ali gazija Željko je herojski osujetio taj njihov neoprezni čin, Papa je načisto sjeo na stolicu.

Te vidjevši šta mu je zlatni liljan donio izustio već poznatu citiranu rečenicu o dobroti, zna se da Papa inače ne prima loše već samo dobre ljude.

Naime, Komšić je Papi uručio vrijednu knjigu ‘Bosansko Kraljevstvo’ autora Emira O. Filipovića i pečatnjak prsten vladara iz Donje Zgošće kod Kaknja, sve vrijedno ‘brat bratu njmanje 240 KMa, posebno je neprocjenjivo vrijedan rijedak muzejski primjerak prstena uz knjigu kao dokaz da kod Pape sjedi potomak kraljeva, predstavnik Kraljevine Bosne.
Prsten sa motivom ljiljana je toliko ‘sjeo’ Papi i taman se poklopio sa njegovim prstom kao da je Željko sve odranije izmjerio i isprobao, da ga je odmah uturio na ruku a onaj ‘Papinski’ stavio u džep do daljnjega.
Komšić je prvi izcjelivao poklon u znak poštovanja Svetog Oca.
Dok je ova ceremonija primopredaje trajala, Džaferović Šefik koji je sve to pratio by skype tehnologije dao je narediti da se odmah potpali vatra tako da je iz dimnjaka njegove ‘Kreka’ peći koja je spojena dimnjakom iste takve u kancelariji Željka Komšića pokuljao bijeli dim. Za razliku od dimnjaka Milorada Dodika iz kojeg taj dan nije ništa dimilo, nije se imalo šta založiti, bez obzira što je meteorolog Sladić Nedim grmio kako stiže ‘narandžasti alarm’, ne znajući šta se loži kod Šefke.

Kažu da je ovaj prsten kojeg je Komšić prošvercovao u diplomatskoj torbi nađen u grobnici jednog od vladara iz dinastije kraljeva države Bosne, najvjerovatnije Kotromanića Drugog, koji je dugo kao vrijedan eksponat i muzejski primjerak čuvan u Zenici u Muzeju da bi kasnije bio premješten u Muzej u Kaknju. Nije sa sigurnošću utvrđeno kako je Željko došao do ovog vrijednog muzejskog primjerka, da li ga je sumnjivo posudio iz Donje Zgošće kod Kaknja ili ga je čuvao još dok je izvađen iz grobnice Kotromanića u Milima, neki čak kažu da se radi o pravoj, skupoj i vjernoj replici prstenjaka kojeg su naši kraljevi koristili za ovjeru i pečatiranje svojih kraljevskih ukaza i naredbi koji se prodaje uz knjigu printanu u ograničenim količinama, i koja se poklanja i prodaje uz pečatnjak kao CD prilog kakvih bestsellera poznatih pisaca trilera i dokumentarističke građe.

Kod ovakvih vijesti i nedorečenosti bh Tužiteljstvo za svaki slučaj nakon objave uručenja poklona istog dana ‘oformilo’ je predmet’ protiv Komšića, kao i onaj protiv Milorada Dodika kad je poklonio ikonu iz Ukrajine onom ministru Sergeju Lavrovu u Istočnom Sarajevu decembra 2020. Iz razloga više i tim prije jer vijesti nisu govorile o replici već samo o ‘važnom muzejskom primjerku pečatnjaka’ pa je građanstvo o kojem tužilaštvo brine bilo u dilemi da li se radi o replici ili originalnom prstenu. A kod bh političara se ‘nikad ništa ne zna’, nema političara koji neće hapiti ili ukrasti, zašto bi Komšić bio izuzetak a Dodik pravilo.

Javnost sad s pravom očekuje brzi dovršetak istrage oko pečatnjaka poklona Komšića jer je i pečatnjak kao i ikona vrijedan muzejski eksponat, a vidimo da su političari navalili i na blago iz Muzeja, malo im onog u bankama platama i drugim prilikama za pošteno bogaćenje. Do danas još se ne zna gdje je završila ikona (nije lako tužiteljima ej, treba sve istražiti, sve po propisu i bez pritisaka) koju je Dodik poklonio baćuški i jaranu, nema ni rješenja o otvaranju ni o zatvaranju istrage, nema tako ni optužnice. Niko još nije kriv pa se može smatrati da ‘afera ikona’ još službeno živi. Jedino što je utvrđeno u ‘aferi ikona’ je da se radi o jeftinoj pozlaćenoj kopiji Sveca, kakvih po 100 KMa vrijednosti ima u svakoj srpskoj kući u Republici Srpskoj i na ebay platformi za trgovinu, ova što ju je primio pa vratio kad je čuo koliko košta ministar Lavrov, navodno je bila kod kuma Milorada Dodika. Oni je poklonili Dodiku a Dodik Lavrovu. The end. Dok Komšićev pečatnjak sve sa knjigom košta najmanje 240 KMa, i tu je osvjetlan bh kraljevski obraz a Tužilaštvu uveliko olakšan posao. ‘Em se zna da je iz naše a ne tuđe zemlje , ’em se zna i cijena. Još samo da se utvrdi da li ima originala u Kaknju ili Zenici i malo motive, i eto ti riješenog slučaja.

Kažu još vijesti (ah te vijesti, svašta se kaže kad se priča i piše) da je Papa rekao kako bi sve tri konstitutivna predstavnika u BiH trebala biti jednaka i ista, dok ima i onih koji govore da je Papa oduševljen građanskom funkcijom i stolicom Komšića u kojoj već desetljećima sjedi kao Hrvat,  predstavljajući Bošnjake i sve ostale osim Sejdića i Fincija (doći će i oni na red, polako, ne ide to tako brzo). Ko će sve te medisjke zavrzlame povezati, vele da je bilo govora i oko Izbornog zakona po kojem će Komšić i iduće godine kod Pape a možda i neće, ali to niko osim gazije Komšić i Pape ne zna, novinari nisu mogli njihov 35 minuta razgovor ni snimati ni prisluškivati.

U odlasku Papa je dugo mahao Željku sve sa prsten ljiljanima na ruci, dok su kardinali kojima je doturio samo po bocu loše brlje sa buvljaka, skrušeno stajali spuštene glave moleći Boga da nestane iz vidokruga.

Šta će se sve izroditi iz ove posjete Vatikanu, niko ne zna, svi nagađaju i pogađaju.
Jedno je sigurno, na pomolu je nova ‘muzej afera’ oko ovog pečatnjaka kojeg Papa ne skida sa prsta. Kad su mu neki bliski kardinali rekli da odmah skine prsten jer je tu ‘nešto škakljivo’-dolazi iz vrlo škakljive države, odbrusio im je kao da je rođen kod nas. ‘Treba sačekati da državni organi odrade svoj posao’, dotle ‘ne skidam pečatnjak’ izbacio je u dahu, kao kad uvijek izjavi u dahu Bakir Izetbegović kad mu hoće uhapsiti ahbabe zatečene u tegli sa medom.

Kad je čuo ovo sa pečatnjakom počasni predsjednik, doktor i europljanin Dragan Čović se samo kiselo nasmiješio prokomentarišući kratko i jasno : ništa čudno, zna se da su Kotromanići bili Bošnjaci i to konstitutivni kao što sam i ja bio do pojave Željka Komšića, Bakir Izetbegović je u duhu građanske bh kraljevine poslao na Željkov mobilni kratki sms email : ‘tekbir gazijo’, iduće godine ćeš Papi ako treba pokloniti i grob Kotromanića, napravićemo za njega i ljepši i noviji. Ili bar lakat kraljice Katarine, smislićemo opet nešto originalno.
Dok je Dodik vidno razočaran što se, kad se nomad susreo sa Papom nije dosjetio pečatnjaka sa ljiljanima, kratko i ne otvarajući usta obrusio. Kakve ikone, kakvi pečatnjaci. Ako budem išao ponovo kod Svetog Oca, odnijeću mu jedan veliki ibrik sa Baščaršije. Onaj izudaran gumenim šiljastim čekićima. Da vide koliko je zaostalo ‘političko Sarajevo’. Sav svijet u 21. vijeku koristi moderne alate a oni još šibaju po limu čekićima, ne mogu to smisliti ni pojmiti.

P.S. svaka sličnost sa događajima i ličnostima-slučajno je namjerna.

photo : Papa Franjo prima poklon od gazije Željka Komšića u audijenciji u Vatikanu 15. januara 2022. godine, u okviru pečatnjak iz muzeja, arhiv