Hodža odgovara : ma kakvi, treba nam samo izgraditi auto-cestu do Potočara, mape ‘Districta Potočari’ u bh medijima te Sporazumi državnih ministara sa Reisom najavljuju nove ‘projekte’ i dodatnu lovu za IZBiH, Munira Subašić hoće džamiju uz MC…
‘Mali Senad’ (Hadžifejzović, kojeg oponaša u svemu) novinar Admir Salihović sa tv ‘Face’ u javljanju sa lica mjesta iz Potočara 11. jula ove godine, u direktnom prilogu-razgovoru sa glavnim imamom Srebrenice Damirom Peštalićem, dotakao se osjetljivog pitanja koje inače lebdi u zraku zadnjih godina : ‘‘plašite li se da kad ne bude dženaza i žrtava da neće biti ljudi?“
Kao što znamo, još je blizu 900 neidentifikovanih ostataka žrtava genocida i svake godine broj žrtava za kolektivne sahrane 11. jula je upitan i smanjuje se iz više razloga, pa se tajno ovo isto pitanje šapuće a javno ga niko ne postavlja. Šta kad jednog dana ne bude nijedne žrtve za ukop, pitanje je važnije od onog uz njega – hoće li biti ljudi, jer kako što znamo i vidimo, kod ‘nas’ se sve manje-više svodi na to ‘ima li nas, vidimo li se dovoljno’, više nego na značaj samog događaja. To je potvrdila i jedna od ‘Majki Srebrenice’ Kada Hotić u intervjuu u ‘Avazu’ ovog jula, dok se prisjećala svoga sina žrtve genocida. Govoreći o tome da su ‘neki’ predlagali da Memorijalni Centar bude na drugom mjestu, o čemu smo pisali, (to je bilo zamišljeno na području Tuzlanskog Kantona kada je posao i lovu, 250.000 KMa dobila firma Nasera Orića ali nestalo i te ideje i para, op. Cross), ali rekla je ‘mi, majke nismo to dozvolile‘. I tražile smo da to bude ovdje u Potoačrima, ‘da kad dolaziš u Srebrenicu bode u oči sa lijeve a kad izlaziš iz Srebrenice bode u oči sa desne strane’.
Hodža je smireno i samouvjereno odgovorio da s ne plaši tog dana. „Ne! Ovo je mjesto šehitluka. Taj dan nikad neće u tom smislu iščeznuti, naš narod iz godine u godinu će sve više dolaziti. Nemam bojazan za to. Tako će biti do kijametskog dana. Eto ovaj fudbal, vidite emociju te djece koja nisu ni rođena u BiH, mnogo veći osjećaj imaju u sebi nego oni koji jesu.“
Hodža Peštalić je govoreći o ‘hiljadama ljudi’ natuknuo i problem puta, ceste, tvrdeći da je hiljade ljudi ostalo zaglavljeno, oko 6,000 auta i nije klanjalo ‘dženazu’, pa bi vlast kako je rekao ‘trebala da razmisli o gradnji brze ceste’.
Izjava imama je stigla skoro u isto vrijeme kada je Reis Kavazović sa dva državna ministra potpisao ‘važne Sporazume o suradnji’, jedan sa Nerin Dizdarom ministrm raseljenih osoba i izbjeglica a drugi sa ministrom Sevlidom Hurtićem ministrom za ljudska prava i izbjeglice. Kad god IZBiH potiše kakav ‘sporazum o suradnji’, to znači da je osigurana velika državna lova za ‘projekte vjerske infrastrukture’. To je tako i naznačeno u ovom ugovoru sa ministrom Dizdarom i čak se tu spominje ‘važnost objekata islamske infrastrukture’, a navodi se nejasno i dio oko kupovine dodatnih nekretnina pod stavkom ‘proširenja sigurnosne zone u Potočarima‘.
Kako su u pitanju milionski iznosi koje sva vlast u BiH daje nemilice i u takmičarskom duhu pod mantrom ‘za povratnike i Srebrenicu’ a koji završavaju u Potočarima i u vjerskim objektima, moguće je da se i ova ‘brza cesta’ uklopi u taj najnoviji zahvat u budžet. Jučerašnja mapa bošnjačkih medija ‘District Srebrenica i Žepa‘ potvrđuje naša višegodišnja predviđanja u vezi Potočara koja su kritikovana i popljuvana, iako je sve do sada upućivalo na činjenicu da su Potočari zasebno mjesto, Srebrenica se samo pominje kao geografski pojam uz genocid jer tada Potočari nisu spominjani. Naravno, od ovog ‘non-paper’ crtanja koje se naziva ‘projektom mira‘ dobićemo sve drugo osim pomirenja i mira, i neće isti zaživjeti, ali dobro dođe u svakodnevnim bh aktivnostima, naročito pred izbore. A da su Potočari i bez toga jedna vrsta ‘districta’ u to nema sumnje. Milijarde para su pokradene a namijenjene Srebrenici, samo manji dio je završio u Potočarima gdje za razliku od opštine postoji i hotel brata Turčina i ambulanta i starački dom, dok su se tu vraćali i danas se vraćaju samo posmrtni ostaci, a ne povratnici. Potočari postaju nešto kao manji gradić u opštini, ovim nagovještajima Resia i državnih ministara, niknuće i stambene zgrade u ovom ‘districtu’. Za povratnike nikad i namjerno nije bilo pravih ‘projekata’ ali kako bi drugačije opravdao namjere i megalomaniju?
Ulaganja u ‘vjersku strukturu’ muslimana u ovom području može značiti samo izgradnja novih džamija, ne zna se šta bi pod to mogli podvesti drugo. Sve porušene u bh ratu džamije su izgrađene i zvrje prazne, sad ih ima preko 20 u Srebrenici, ima i jedna u Gornjim Potočarima ali se planira gradnja džamije uz sami Memorijalni Centar koji je od Gornjih Potočara udaljen četiri km. To je ideja Munire Subašić koja je jedno vrijeme govorila i o gradnji ‘hrvatske džamije u Potočarima‘ ma šta god to značilo za Hrvate i muslimane u ovoj enklavi ili govorilo o ikakvoj ‘potrebi’, a što se tiče gradnje džamije u MC Potočari, tu je kamen temeljac Munira položila još davne 2016. godine. ‘Ideja je moja‘ rekla je Munira i ‘rođena je na jednom iftaru‘ i ‘to nam treba‘. Ideju je podržao i načelnik Cazina Ogrešević koji se ponudio odmah da se sav projekat uradi o trošku Cazina i red je, rekli su, ‘da se ezan čuje i u krugu Potočara‘.
Jeste vala, red je nego šta, samo što će ga Munira rijetko čuti. Više je u Sarajevu nego u Potočarima. Još ako ‘padne’ autoput, neće se truckati u džipu, voziće se brzo i dostojanstveno.
Novi ‘sporazumi’ mogli bi ipak udovoljiti njenoj želji. Kad je ‘district’ nek’ i hala gori.
photo : Bošnjaci prekrajaju i crtaju mape, ‘District Srebrenica i Žepa’, arhiv
