Mnogo je pitanja bez odgovora ali jedno najviše intrigira : gdje su Stipe Mesić i Jadranka Kosor? Golica pažnju i ovo : kako je moguće da Udruženje stečajnih upravnika u BiH ode u stečaj?
* Ne mislim i ne mogu svakom odgovoriti, posebno jer ne znam, ali ljudi uvijek pitaju. Traže mišljenje, šta li, kao da sam ja Reis ili hafiz ili dajBože kakav mualim pa da znam sve. Jok, šta vam je ljudi?.
Na neka pitanja poput onih ‘zašto Dodik može raditi sve ovo što radi’, ‘zašto ima više optuženih tužilaca policajaca nego optuženih za bh korupciju i zašto se ‘kažnjavaju’ i gone disciplinski (ono, nemoj više Rasema pobogu, saznaće se) i oduzme im se nešto crkavice od plate a oni napreduju dok ‘sitni lopovi’ idu u zatvor, ili ono recimo, ‘kad će mo se više podijeliti’, te ‘hoće li Ramo Isak uhapsiti Sebiju Izetbegović jer se lažno predstavlja titulom i jer liječi pacijente a nije doktor’, stvarno su frustrirajuća.
Pa, nacijo, gledate li tv ili čitate li novine, a? Posebno, imate li ‘fejsbuk’?
Valjda se to vidi i zna, ‘sabur braćo’, sve u svoje vrijeme.
* Uostalom, ima važnijih i prečih dilema bez odgovora, država je u pitanju. Šta bolan ‘kad će mo se podijeliti’, to smo obavili valjda u Daytonu 1995, nećemo valjda opet bez veze kriviti Aliju, kad znamo da je sa ‘svezanim i zavrnutim rukama’ jednostavno morao potpisati ono što je želio i očekivao.
Muči me nešto drugo, nešto što smo skroz zapostavili a na što me upozorio jedan vrli pitac i neki.
Gdje su Stipe Mesić i Jadranka Kosor, šta oni šute i u čami čekaju čameći, zašto se ne jave kad nam država ode u ‘helać’ i kad nam vlast bez Bakira sve ‘izdade’, ‘prodade’ ‘dade’, sve što dosad nije bilo rasprodato najvećim ‘dušmanima’ Dodiku i Čoviću? To je meni važno, a nema odgovora. Šta me briga za Sebijom, njene pacijente ionako ne može niko drugi liječiti do li nje, to su sve sami mentalni bolesnici sa ginekološkim problemima, čitav bh narod nam je u kurcu ili na antidepresivima. Kao u ludnici poluotvorenog tipa. Tu više ne pomaže ni liječenje Kur’anom na daljinu.
* Zbilja, šta se dešava sa našim tajnim lobistima u ‘Njihovoj Lijepoj’, dok u državi ‘Našoj i Ljepšoj, Suverenoj i Jedinstvenoj na svakom pedlju’ sve puca a oni se ušutili. Kao da ne znaju da je Reis našao u Svetoj Knjizi našu obavezu pa proglasio sveopšte prebrojavanje, naoružavanje i budnost, kao da ne vide kako se Helez Zukan bori kao pravi ‘gazija’ ili kako Ramo Isak od duševnih bolova zbog napada na njegovu familiju, ma šta napada, zbog udruženog zločinačkog projekta, nemože stići svuda, čak i kad se vozi helikopterom. Nema ih nigdje, a ‘znaš Bošnjače, nije tako davno bilo, nije tako mi Svijeta’, kad su za svaki naš problem i Stipe i Pomorka Jadranka imali i prijedlog i rješenje.
Pa nema grada u BiH gdje Mesić nema počasne ključeve i gdje ne može otključati svaku javnu ustanovu uključujući i hotele, od Bihaća do ‘Brodskijeh vrata’, nema seminara, okruglog stola ili prijedloga za rješenje krize u BiH kojeg dobroučuvani Stipe nije u stanju riješiti i rješavao je, a sad ga nestalo.
Nacijo, pa on je čak i video snimio kad je SDA za načelnika u Bihaću kandidovala onog tipa Emdžada Galijaševića, preporučujući ga kao ‘europskog i demokratskog kandidata’, iako smo svi vidjeli da su ga policajci uhapsili sve sa ženom u njegovom uredu, sa nekih tričavih 10.000 KMa u kuferti. Smrt ga je kao i Aliju od Haaga, spasila bajbokane u Zenici.
Da ne pričam dalje. ON, Stipe je na svakom ‘forumu’ bilo kod one kornjače, onog Adila Kulenovića u njegovom začaranom krugu 99 intelektualaca, jedan manje od stotinu, bilo da je kod Abdulaha Skake na spisku za 6.aprilsku nagradu Sarajeva pod imenom Stjepan Kljujić. ON je stručak i za ekonomiju i za međunarodno pravo, svuda ga ima. Sad kad nam najviše treba, nema ga. Nema ga da potpraši Dodika kao nekad, da ukine ‘Srpsku’, da održi lekcije Schmidt-u i svim ostalim sa Zapada ukjlučujući i Ameriku, nego, koji nam rade o glavi, pa se moramo premjestiti malo istočnije prema Kabi i Teheranu, zašto se ne javi, to ne pitate, baš vas briga.
* To nema nikakvog smisla, jer svi smo naviki da Stipu vidimo svaki dan na tv ili u novinama ili na kavim forumima, drug i ujak Stipe nekadašnji predsjednik U Hrvata koji je čim je Tuđman umro odrešito mu rekao historijski ‘NE’ njegovoj podjeli Bosne, i uvijek je imao o nama finu riječ i toplotu, znao naći rješenje, a tek koliki nam je prijatelj dokazuje provjerena muzejska rečenica kako je ‘bio dobar prijatelj sa Alijom’ koju ba nećemo i ne moramo nikome dokazivati.
Isto tako, nema ni drugarice Jadranke Kosor, nekadašnje premijerke ‘Lijepe Njihove’ koja odkako je u penziji non-stop visi na kompjuteru i daje nam pozitivne i fine savjete i komentare. Ili gostuje na tv u BiH gdje o nam ima sve najljepše. Osim ako ne pomeneš NDH zastavu gdje se ne snalazi baš najbolje, jebiga ko će te kockice prebrojati i posložiti, ne možeš joj to zamjeriti. Tim prije i poslije i najviše zato što je krunu ‘Kraljice Balkana’ dobila od Munire Subašić, čim je zavila maramu i uslikala je i poslala ‘smajlić’ Muniri osuđujući genocid. Upravo tu ‘krunu’ kojom ju je kunisala ‘kraljica Potočara’, Munira je otela i vratila natrag od ‘one’ Kolinde Grabar Kitarević, one ‘rospije’ što se grli sa Putinom ili sa ekipom oznojenih nogometaša u svlačionici, koju joj je bila dala ranije. Jer je Kokolinda nešto ‘lanula’ u dijaspori a ‘majka’ Munira čula, pa je razkrunisala. Džaba što je Kolinda sve zanijekala, kad ‘Munira, naš bh kandidat za Nobela nešto procjeni, tako ima da ostane. Zato je i kruna Balkana sa glave Kolinde otišla na glavu Jadranke Kosor.
Međutim, nisam siguran koliko će krunana novoj glavi opstati jer Jadranka šuti sad kad je najpotebnije biti glasan, ‘majka’ neće to lako oprostiti, bojim se. E, to mene zanima, a vi meni o Dodiku. Ma boli me kurac što bi diplomatski rekao Zukan Helez ili Emir Suljagić šta će danas uraditi Dodik i šta sprema za večeru. Sva njegova jela smo isprobali još dok je kuhao sa Bakirom. Jeste da su specijaliteti, ali dosta je toga, ima i drugih recepata valjda.
Eto, nezvanično, postao sam ljut kao Schmidt onomad u Gračanici pred novinarima, pa počeo psovati. Halalaite mi i nemojte me nervirati sa svakakvim glupostima, već se pozabavite s tim gdje su naši lobisti, šta se sa njima dešava. Da li su možda gladni ili žedni, ovo njihovo odsustvo boli samo malo manje od odsustava prijedloga i šema za spas države Emira Suljagića na koja smo se bili totalno navukli i navikli.
Ili je ova nova vlast zaboravila da im podmaže počasne ključeve od brava ili su našli druge jarane, nešto se dešava. A možda su se i zasitili više, ko zna. Onom ko mi prvi javi šta se dešava sa njima, šaljem nagradu. Osim ako nisu zapostavljeni kao i Ivo Komšić, Stjepan Kljujić ili kao i Srđan Puhalo, ili šta znam neki drugi kojima se omaklo nešto što ne valja pa ih otkačili, ili ako su se nedaj Bože naljutili zbog Kralja Tvrtka. E, ako je to razlog njihove šutnje, onda im svaka čast, neka crknu, ili na čistom bosanskom : vidimo se kod Kralja!
* Posebno me kao što rekoh isfrustriralo odsustvo najmilijih, ali raja, jedna druga vijest mi je uljepšala i dan i noć, vijest da je Udruženje stečajnih upravnika otišlo u stečaj, kao i pitanje ‘šta će mo bez njih sada?
Narode, znate li vi kako je to pogubno za ovu našu demokratsku državu i vlast u ovim teškim trenucima, to je katastrofa. S kim će mo sada i kako će mo sada i u buduće zatvarati dobre i prosperitetne firme i izbacivati radnike na ulicu, recite vi meni? Stečajni upravnici su se nekada birali u rijetkim trenucima propasti firme u ona mračna komunistička vremena u osobama stručnjacima ekonomistima, danas u ova moderna vremena je toliko stečaja i toliko propalih fabrika da ima potrebe za udruženjem stečajnih upravnika. Pa i pored toga, ne ide mi u glavu da iako firma propada da stečajni upravnik bankrotira ili njihovo udruženje. Kad se zna da po demokratskim propisima prvo što se plati to su troškovi i plate stečajnog upravnika a ono što preostane ako ostane išta, ide državi. Da ne bi dobili radnici, jer stečaj je izmišljen propis za uništavanje fabrika i radnika, za otpis kredita i dugova i da se napravi dobra lokacija za neku džamiju, hotel ili kakvu zgradu kakvog patriote i domoljuba.
Kako može onda stečajni upravnik otići u stečaj? Pitanje je na mjestu ali je više umješteno ono uz njega : koliko smo to fabrika i kompanija imali za uništiti kad toliko ima stečajnih upravnika da mogu oformiti udruženje, ej? To je čitava vojska državnih aktivnih službenika penzionera za posebne namjene.
I, pazi sad ovo. Zakon o stečaju u FBiH nije uopšte predvidio situaciju da stečajni upravnik ode u stečaj, on je predvidio kako uništiti državne firme i predati ih privatnicima, sposobnim biznismenima. Kažu da Udruženje nije plaćalo porez državi. Jebiga, što im ima plaćato kad rade za državu. Ali ima, isto kao što je među prvim dužnicima još uvijek ‘državni Agrokomerc’ u Vel. Kladuši a ništa ne proizvodi 30 godina i nema radničke klase, samo se prodaje imovina tog poduzeća ahbabima a navodno se gomilaju milionski porezi državi. Kakvo gomilanje, to je još jedno bh ‘čudo’ i čudo bh propisa, ali nije za mene, možda Mesić zna pojasniti.
Milim ipak da će ovo Uduženje iznaći rješenje da stečajni otimači love opstanu. Valjda je to uredio Zakon o udruženjima, budući da se u BiH svi udružuju, udruženja ima na hiljade. Nama je i svako krivčno djelo udruženi poduhvat, više niko ne radi sam već u društvu. Najjednostavije je da im se dug ‘otpiše’ i oprosti, to vlast može i to čini za dobre dužnike, vidjet će mo.
Ako se i to ne desi , onda će se ugasiti udruženje ali neće nikada platiti državi ono što je bilo dužno.
Od mrtvih se ne naplaćuje. Mislim da to sebi vlada neće dozvoliti, stečajni upravnici to ne zaslužuju.
Jednostavno, zar ne.
Zato u buduće pitajte, imate demokratsko pravo, ali braćo, imajte obzira. Samo važna pitanja zaslužuju moju pažnju. Ja sam patriota par excellence.
P.S. lica i događaji u ovoj priči sasvim slučajno su – namjerni.
photo : Mesić Stipe i Jadranka Kosor, arhiv
