Zajedničke oružane snage’ a slika drugačija : Tolike pare u budžetu, tolika obećanja a ništa, ama baš ništa i nigdje ne ide bez donacija, uz Dan Armije BiH ministar oružanih snaga ­Zukan radosno zagrmio : vidi šta smo dobili

 

Stara priča-nova verzija. Ministri, predsjednici, premijeri, direktori bolnica, načelnici, svi se hvale radom i prosperitetom, investicijama i razvojem, porezna uprava slavodobitnički obavještava da su budžetske kase prepune, ali opet, kad sabereš i oduzmeš -­ ništa bez sadake. Bez tuđe pomoći. Od narodne kuhinje za bebe u Bratuncu, pa do vrha države.
Doniraju se rentgen aparati, bolnička i policijska vozila, ljekovi, plastenici, zasadi, freze i traktori, hrana i odjeća, ništa bh država ne troši iz budžeta mimo odabranih. Nema para za teške bolesnike, liste esencijalnih ljekova od kojih zavise životi su sve manje, liječi se sve više vani uz pomoć sadake i sms telefona, rijetki povratnici u Republici Srpskoj još žive bez struje a na stotine miliona KMa je ministarstvo proćerdalo ‘na račun povratnika’ u vikendice, medžlise i džemate. Vlast samo ‘aplicira’ i ganja ‘fondove’, zbog toga nam mnoga sela-opštine postaju ‘gradovi’.

O, da dižu se i krediti i prodaju državne obveznice, što će reći prodaju se firme, ali te pare idu za plate i luxuz državnog aparata i vlastele. Kupuju se nova i preskupa auta, celularni, zapošljava se nemilice, uređuju se i utopljavaju kancelarije državnih žohara (Denis Bećirović je sebi čak naručio ‘teleprompter’, da snima svoje govorancije), isplaćuju otpremnine, plaća se odlazak na hadž, sirotinja vodi bitku za Palestinu, za spas SDA i Sebije ‘profesorke’, ratuje protiv OHRa i Zapada, nema vremena misliti na sebe.
A ‘stranci’ daju i šakom i kapom. Jedni, kao što su velike i moćne zapadne države – da bi se pitali i uređivali državu, drugi da bi državu opljačkali – kao pravi legalni evropski i svjetski kamatari i zelenaši. Kao što znamo ‘mi smo umjereno zadužena zemlja’, možemo zajmati još. Svi su drugi ‘više zaduženi’ od nas, imamo još ‘fore’.
‘Dramčiti’ moramo, to nam je u krvi i naša normala, bez toga nam nema života. Ama baš u svakoj pori vlasti svima ‘guzica zinula’ na ‘plahu’, na džabicu, pa svi kmeče. Nismo u stanju čak ni pijacu urediti i organizovati (zapaliti postojeće jesmo u stanju, jer naši tajkuni čekaju plac za zgradu ili parking), stranci to rade. Neki dan u Banja Luci gdje Dodik pljuje i psuje ‘strane pare’, prije toga Reis i njegova kompanija prave u talu sa Turskom ‘halal pjacu’ u Sanskom Mostu. Pored tolike brige za povratnicima (i dokle više sa tim kategorijama) EU nam gradi stanove i spašava protjerane smještajući ih na pogrešno mjesto. Umjesto da stanove grade i da s anjima vrate na njihovo prebivalište (recimo u Srebrenicu), daju im ključeve stana na mjestu gdje su ‘njihovi’ , u Sarajevu. Legalno etničko čišćenje i ‘humano preseljenje’ se nastavlja.

Jučer, uz proslavu Dana Oružanih Snaga BiH 1. Decembra, ministar tih snaga Zukan Helez okupio jarane iz vlasti, pa skupa sa Željkom Komšićem ‘vazio’ o borbenoj spremi, obučenosti i snazi ‘zajedničke armije’, kao da svi ne znamo ono što i on zna. Zajednička armija je takva i toliko ‘zajednička’ taman koliko i država. Sastavljena od tri nacionalistička puka u kojima ‘svako baštini svoje’. Svako po svome. Kad slušaš pripitog Heleza, pomislio bi da ‘teče med i mlijeko, da smo u NATO savezu, da smo svi đuture spremni za odbranu države, tako i kad zbori ‘zlatni ljiljan’, pozivalac u rat u svakoj prilici.
Iako su ove barabe iz bh Predsjedništva tek prije par dana ‘riješile’ generalski spor u tom slatkom zajedništvu. Listu generala namjerno su držali u ladici više od godinu dana natežući se svako sa svojim kadrovima. O Komšićevom ‘sigurnom ulasku u NATO i ‘njegovoj pobjedi’ sa APN programima, sve je rekao generalni sekretar ove Firme. Ovakva država ne ide u NATO.

Ali zato, reče Helez, to nema veze, mi ‘kao da smo tamo’. Važnije je da smo mi partneri i da naša vojska odavno učestvuje sa vojnicima ovog Saveza. I ono najvažnije, čime se Helez pohvalio, to je ‘ono naše’. Dobili smo, veli, 20 miliona vrijednu donaciju od EU, 34 specijalna vozila za deminere i 34 vozila hitne pomoći. Popravljamo uslove oružanih snaga, koje su spremne i već idu da razminiravaju neke druge terene u sklopu NATO saveza. Ni riječi, ni slova o skoro jednoj trećini bh grunta pokrivenog minama iz bh rata a mi čistimo neka druga polja.

Ili o tome kako i koliko se može država braniti donacijama? Ni to nije presudno, ministar Helez ima rješenje. Za ‘zasluge u odbrani države’ nagradio je ‘vojnog muftiju’. Eto, kako će mo, ako ‘dođe ono (ne)daj Bože’ što prije. Sa muftijom i njegovom logistikom. Tako smo i u ratu. Tešku nepravdu u zajedničkoj armiji u vezi halal narezaka u kuhinjama vojske je riješio, obećao je i riješiti spor svoje vojnikinje’ Emele Mujanović koja hoće po svaku cijenu hidžab ispod uniforme (za sada smjestio ju je u ‘našu’ kasarnu u Pazariću gdje joj daju da se zamotava dok njeni advokati i Reis burgijaju svuda sve do Ustavnog Suda), sve ide ‘po planu’.
Danas sadaka od EU jučer sadaka iz Amerike (u vezi helikoptera i ‘dogovorenih 80 miliona dolara donacija’) a nigdje i ništa od države. Tako nam stižu priče i iz drugih ‘resora’.

Žalosno je što nas slika sa ovog slavlja i praznika načisto razočarava i što nam pokazuje koliko bezočno i daleko laž može otići. Pravo je ogledalo našeg zajedništva. Isprsili se na crvenom tepihu zelene ‘gazije’ Komšić, Bećirović i naravno ministar, da izgledaju veći i snažniji nego što jesu, uz generala Bošnjaka, dok špalir pozdravlja ove napuhane veličine kao da je pravi slet prave zajedničke armije.
Međutim i nažalost nije, nema nigdje ni Srbina ni Hrvata a sve je upriličeno u ime zajedništva.
Da je drugačije, ne bi bilo normalno.