Koliko para država Bosna daje ‘nevladinim udruženjima’ i da li ko kontroliše kako su registrovana, odakle im novac i u šta se lova troši? Preko 12.000 je registrovanih udruga i fondacija (zbog neuredno registra tačan broj se ne zna, pominje se čak i cifra od 50.000) , samo boračkih ima 1.600 kojima je sa budžeta isplaćeno u zadnje dvije godine 120 miliona KMa, u ovaj broj nisu uračunate strane ‘neprofitne organizacije’ čiji broj je nemoguće utvditi iako posluju u BiH. Da li revizori ‘ulaze’ u poslovanje ovih budžetskih nametnika i pantljičara i zapravo da li se radi o ‘nevladinim’ dobrotvorima’ ili vladinim svjesno kreiranim lobističkim metodama održavanja u vlasti?
Zakon o udrugama i zakladama BiH na temelju kojeg se vrši registracija neprofitnih i nevladinih udruženja u BiH i reguliše njihov rad, prazno je ‘slovo papira’, širom BiH i u entitetima ove udruge niču k’o pečurke a niko ih ne kontroliše.
Udruženje neproftinog karaktera po slovu propisa mogu osnovati dobrovoljno tri ili više fizičkih ili pravnih lica, oni se kasnije mogu dalje udruživati u šire formacije i koordinacije, osnivaju se ‘radi unapređenja i ostvarivanja kojeg zajedničkog ili općeg interesa ili cilja, sukladno Ustavu i zakonu, a čija svrha nije stjecanje dobiti.’ Također, po zakonu ne mogu biti u sukobu interesa, za javno djelovanje (javne ovlasti) moraju imati odobrenje nadležnih organa, moraju imati svoje organe, statut i podnositi godišnje izvještaje. Udruženja se finansiraju iz članarina, donacija te iz ‘ostalih’ prihoda, kontrolu njihovog rada bi trebalo vršiti Ministarstvo koje je izdalo dozvolu o registraciji revizijom poslovanja.
Sve je to propis fino ukalupio, no u BiH ništa pa ni ovdje ne ide u kalupe. Izvrši se poneka revizija ali kao što znamo revizorski izvještaji i zapisnici u BiH se samo ‘primaju’ ili ‘ne primaju k znanju’, ako se ustanovi kakvo krivično djelo pošalje se zapisnik tužilaštvu i tu je kraj ove bh bajke. U nekoliko ‘nasumice’ odabranih kontrola revizori su ustanovili da čak i osnivači udruženja obavljaju državne funkcije a što je direktan sukob interesa (jer sam načelnik, ministar ili poslanik koji ima udrugu daje ogromne donacije svojoj udruzi), da je veliki broj udruženja registrovan na nepostojećim adresama, da se ne vode uredno troškovi i raspolaganje sa lovom, da nema organa udruženja i sl, međutim sve to ostaje samo napisano na papiru, još nismo čuli da je iko iz ovakvih udruženja krivično odgovarao ili da je neko od njih brisano iz registra. Neka se samo registruju i prijave za ‘grant’ ili dobiju donaciju pa poslije nestanu. Logično i normalno.
Dovoljno je da se sa tri potpisa i obrađenim formularom i prijedlogom Statuta pojaviš u ministarstvo i eto te, postaješ ‘udruženje’.
Zato broj ovih pantljičara raste iz dana u dan i velika većina njih živi isključivo od donacija opština, Kantona ili federalne vlade, te kako su pretežno ‘patriotskog’ karaktera, daje im se lova i ne sumnja se u njihovo poštenje i rad. Što opet znači da država i političke partije svjesno potiču i osnivanje i rad ovakvih sisavaca budžeta (od članarine nijedno ne bi opstalo ni tri dana), te ih suprotno propisima o osnivanju koristi za održavanje u vlasti, kao lobiste. Zbog toga skoro svaki dan u novinama čitamo ‘analize’, ‘proteste’, ‘pisma’ i ‘apele’ udruženja kojima to što rade zapravo nije uopšte u opisu poslova. Kod dodjele sredstava iz budžeta, država, tj. vladajuće partije najviše nagrađuju boračke udruge, udruge koje su osnovane radi interesa šehida i žrtava rata, te na trećem mjestu su udruge vjerskog karaktera. Mnoge od udruga se registruju na području više opština i kantona tako da pare dolaze sa više strana, partije i država ne žale sirotinjske pare jer ne daje svoje, dok sa druge strane ove udruge svesrdno putuju, pišu i iniciraju, a sve u interesu svojih donatora, države i stranke. Svoju aktivnost i lojalnost najžešće pokazuju u izborima, što ne treba niukom slučaju zanemariti. Prema istraživanju Transparency International Agencije u BiH ovakva udruženja u BiH su u samo zadnje dvije godine ‘pojele’ 120 miliona KMa državnog novca, vlasti su bile izdašne.
Znam, zvuči nestvarno i možda naizgled nemoralno, ali vrijedi priupitati : da li se iko sjeća da li je udruženje kojeg vodi Munira Subašić (‘Udruženje majke enklave Srebrenica i Žepa’, iako se Žepa tu vrlo malo spominje), ikada kontrolisao revizor te da li smo igdje nekad pročitali o finansisjkom poslovanju ove udruge?
Nesporno je da je udruženja dosta uradilo na području zaštite žrtava genocida u Srebrenici i da je Munira u ratu izgubila sina ali isto tako se javno zna da se ovom udruženju daje novac bez posebnog razmišljanja, svako je osjetljiv na Srebrenicu. Isto tako znamo da osim ‘majke’ Munire niko drugi iz organa ove udruge nije prisutan u javnosti, dok Munira putuje i obavlja poslove kao najeksponiraniji bh državnik na svjetske Konferencije o ljudskim pa čak i ekonomskim pravima, sastaje se sa Haaškim dužnosnicima, dužnosnicima UNa i svaki dan ima komentar na svako dešavanje u BiH. A to sve debelo košta i suviše liči na državničku, javnu službu. Osim što se sama izjasnila na tv (‘ebeš pet ‘iljada marki, šta je to) za svoju platu, i što je ogromnu imovinu stekla u Sarajevu gdje i živi, znamo i da ova udruga ima dva ureda, jedan u Sarajevu a drugi odnedavno i u Potočarima. Što se tiče finansija udruge i njenih organa – ništa ne znamo. U Srebrenici u Potočarima odlukom Visokog bh predstavnika ustanovljen je Memorijalni Centar posebnim zakonom sa svojim organima, koji također prima donacije ali iz medija smo vidjeli da dio tog novca ide i u udrugu Munire Subašić.
Ovo udruženje je u tijesnoj vezi sa SDA strankom čije interese i nakane provodi bez zadrške sa pozivom na žrtve, čak i kad šteti žrtvama i porodicama žrtava, ima i podršku bh Predsjedništva (trenutno Šefik Džaferović) i ono veoma često istupa i nastupa kao državni organ. Satavlja liste zločina i zločinaca, piše prijave tužilaštvu, šalje zvanične upute i pisma državnicima van BiH…, zahtjeva donošenje određenih propisa, zahtjeva zabranu ulaska određenih osoba u BiH, protjerivanje ambasadora, dakle čini sve ono što je u nadležnosti države i njenih organa a ne udruge. Po svoj prilici stoga i postoji zavjet šutnje u vezi finansiranja i materijalnog poslovanja Munirinog udruženja, koje je očigledno isturena alatka vlasti a preko leđa žrtava. Znam, direktor Potočara Emir Suljagić će kao oprobani radikalac konvertit i lajavac reći da je svaki negativan pomen konteksta Srebrenice ravan ‘četničkom’, međutim to je jednostavno tako, tu mu ne mogu pomoći.
A da su ‘nevladina udruženja’ zapravo vladin metod pritiska, lobiranja i održavanja vlasti pokazuje i još jedan primjer. U ‘slučaju’ propale revizije na tužbu protiv Srbije za ratni zločin februara 2017, pored ‘majke’ Munire još jedna majka je rame uz rame stala sa Bakirom Izetbegovićem koji je tada slagao i obmanuo javnost kako tri dana pred istek desetogodišnjeg roka za reviziju ‘ima nove dokaze’, kako je Sakib Softić agent države BiH legalan i legitiman, iako je već imao u svojoj ladici dopis Suda da sve što govori je čista i notorna laž zbog koje je revizija propala, a to je Fadila Memišević.
Ona je kao predsjednica udruženja ‘Društvo za ugrožene narode’ zakazala ovaj skup za reviziju u Vijećnici u Sarajevu zajedno sa Munirom Subašić (u pozivnici su Bakira titulisala sa NJ.E., kao neku ekselenciju Bože oprosti) dok je na tv ‘Face’ ispričala kako joj najviše love daje Bakir i dijaspora. Čak, Bakir Izetbegović je sa njom sklopio ugovor, tako je rekla, po kojem je ona plaćala agenta BiH Sakiba Softića (zadnjih 150.000 KMa je isplatila jer je Softić zaprijetio tužbom a koliko je isplatila prije ne znamo), čime je direktno postupala kao državni organ ili kao lobista u ime države iako je samo predsjednica ‘nevladine udruge’ koja to nije mogla po zakonu nikako raditi. Slučajeva ima još, jer kad su u pitanju pare ovakvim udruženim poduhvatima za pranje i namicanje love ne fali ideja.
Kao ona sa famoznim udruženjem ‘Bosnae Zelene beretke’, udruge koja se registrovala skoro u svim opštinama Sarajeva pa joj je, kao ‘favoritu’ isplaćivano bez ikakve kontrole koliko treba. Zato što prema nezvaničnom stavu bh vlasti, postoje udruge koje imaju primat kod dodjele para i one su uvijek u vrhu ‘liste’ za donacije i grantove. Kao ova sa ‘beretkama’. Samo vikni ‘nedamo Bosnu’ i paradiraj kad ti se dadne mig iz vrha, za ostalo se ne sikiraj. Zato ovaj broj druženja nije i neće još biti konačan.
photo : Munira Subašić i Fadila Memišević, arhiv Cross
