Sapun i parfem : Jadranka Kosor, Stipe Mesić, Boris Tadić, Čedomir Jovanović, Mladen Ivanić, Mirko Šarović, Draško Stanivuković … da li je broj konačan?

 

‘Vođenje’ države BiH i njenu vlast je lako ‘skontati’ ali teško svariti. Posebno njenu diplomatiju, to je pravi cirkus, od izbora ‘naših’ diplomata do njihovog učešća u predstavljanju države. Ali, jedna im je konstanta : obožavaju bivše premijere i predsjednike, aktualne preziru i koriste svaki trenutak da se sa njima ‘naprđuju’, medijski nadmudruju ili posvađaju.

Ne kažem, i susjedi vlastodršci u tome učestvuju ali bh vlast nije u poziciji da se toliko ‘relaksira’ i naprosto nemoguće je živjeti i voditi državu na takav način. Politika je to, ej. Zbog takvog neobaveznog, nonšalantnog i neodgovornog odnosa BiH nema zapravo nijednog ‘prijatelja’ ako se tako može reći u susjedstvu. Ma čak ni izvikani Joe Biden u Washington DCu nije ono što o njemu svi misle da jeste. I predaleko je od nas i od Bosne.
Jedini naši prijatelji su sasvim daleko na Dalekom Istoku ali i to prijateljstvo više je odraz trgovine, mućki i poluprivatnih odnosa i interesa još uvijek nepoznatih, nego pravi odraz bh diplomatije i suradnje.

Uzmimo za primjer Aleksandra Vučića i Srbiju, mogli smo pomenuti i njegovog prethodnika Tomu ‘diplomu’ Nikolića. Nikoliću smo javno zabranili dolazak u Sarajevo jer je četnički vojvoda, jer ‘ne voli Bosnu”. Vučiću ide ista mantra iako se naprosto nudi da dođe i da razgovara. Jeste, bio je i Vučić vojvoda ali stotinu puta je spomenuo da je spreman razgovarati i surađivati, nismo mu dali šansu. Čak i kad je došao u Potočare, izudarali smo ga i još nismo ‘otkrili’ počinioce koje su naredbodavci u prvim redovima nahuškali pa sve to mirno posmatrali u VIP ložama Potočara. Nasuprot tome, u medijima je često Boris Tadić bivši predsjednik. Obožavatelj države Bosne.
Totalno pogrešna politika jer u njoj nema ljubavi, treba dogovarati i razgovarati, nije vođenje države bordel. Ili krevet pa da se volimo. Kod nas izgleda jeste jer se sve svodi na to je li bio genocid u Srebrenici i da li voliš Bosnu. Ako je odgovor pozitivan, eto nam prijatelja, ma šta god on stvarno i iskreno u sebi mislio.

Genocid se desio i to su potvrdile sudske presude Haaga, dokle više sa tim kvalifikacijskim pitanjima kao za posao na kakvom intervjuu, kad od toga nema nikakve koristi, samo štetimo državi. Baš me briga da li Vučić hoće reći da je u Srebrenci bio genocid, valja ići dalje. Jok! U medijima ‘furamo’ Tadića ili Čedomira Jovanovića koji je do jučer bio u vlasti Aleksandra Vučića. Jer ne negira genocid. Ali zato i danas kao i godinama prije jaranuje sa njim. A glavna mu preporuka iz Srebrenice savjetovanje Željka Komšića.

Ni Tadić ni Jovanović nam ne mogu ništa ponuditi osim medijske promocije svoje face drugo ništa nisu niti mogu učiniti za državu Bosnu i Hercegovinu. Ma čak ni za te nesretne povratnike, Srebrenicu posebno. Dok recimo Vučić može, čak, vidjeli smo kako je onomad prije par godina obećao i dao 5 miliona KMa za Srebrenicu. Gdje su završile te pare drugo je pitanje ali za demokratsku i zvaničnu politiku surađivati se mora sa onim koji su na vlasti. Sa aktualnim predsjednicima i premijerima. U protivnom imaćemo politiku ‘majke’ Munire’ Subašić ili onog savjetnika ef. Kavazovića, onog lopine ispod ahmedije ‘Hižaslava’ Cerića. Podsjećamo, Munira je tako udijelila titulu bivšoj predsjednici Hrvatske Kolindi Kitarević titulu ‘kraljica Balkana’ da bi joj istu titulu oduzela nakon njene izjave o mudžahedinima u BiH kojih ima, samo to treba priznati. Dok su dove i laprdanja Cerića već odviše poznate ne samo kolateralne već stvarne i dubiozne štete po državu.

Još eklantniji je primjer odnosa sa sadašnjim predsjednikom Hrvatske Zoranom Milanovićem. Svi znamo šta je sve nalupetao o BiH ali dobrim dijelom to smo mi napravili od njega. Kao što smo na isti način to učinili od Dodika koji je (bio) priznao genocid i poklonio se žrtvama u Potočarima a mi ga, zapravo Munira što ti dođe isto, odmah sutradan dočekali sa primjedbom kako ‘se udaljio prije nego je ona zavšila dovu’, kasnije smo ga dočekali u svemu što je tražio ili progovorio, bilo loše ili dobro. Jer se nije uklopio u bh zvaničnu politiku.
I umjesto da privolimo Milanovića da dođe u bh, da popravi odnose Hrvata i Bošnjaka koje smo zatrovali samo radi Komšića i fotelje u Predsjedništvu i suradnje sa SDA, da razgovaramo sa njim o svemu pa i o ‘sapunu’ i ‘parfemu’, mi smo logikom Munire Subašić i SDA od njega napravili ‘vampira’ i sve komunikacije sa Hrvatskom sveli na susrete sa bivšim predsjednikom Stipom Mesićem i sa bivšom premijerkom Jadrankom Kosor. Oni, Mesić i Kosor su svaki dan na tv ili u medijima, oni se bore za Bosnu da to nije normalno ali opet bez zvaničnih predstavnika u vlasti Hrvatske ništa se neće riješiti. Kafice sa gazijom Komšićem ne računa u njihove lobističke usluge.
Eto, vidjeli smo to nakon zadnjeg nedavnog susreta Bakira Izetbegovića sa Plenkovićem, prije toga Mesić je kao plaćeni lobista BiH ugovorio i sastanak Izetbegovića sa Milanovićem, to je njegov najveći dprinos lobiranja državi BiH. Sve ostalo, ključevi silnih gradova Mesiću te lajkovi i postovi ušminkane i napirlitane penzionerke Jadranke Kosor, čista su budalaština i ‘vip politika’ bh elite.

Uostalom, osim tweetova Kosor i njene želje da kao tinejdžerka bude stalno u novinama nikakve druge koristi država biH nije imala niti će imati, ona jednostavno nije na poziciji da tu išta ozbiljnije uradi. Osim da bude popularna’ jer ‘tako voli Bosnu’. Voli je više nego kad je bila premijerka, ali unatrag se niko ne vraća da nauči kako se onda ponašala prema Bosni i Hrvatima u BiH. Iako je s početka decembra prošle 2021. godine nakon godinama silnih kritika dobila odlikovanje upravo od tog istog Milanovića o kojem je svašta trabunjala u svojim postovima a mi je odmah dovlačili u studio pred kamere, ništa nismo skontali. Takve smo sorte. Samo Bog zna i bošnjački mediji koliko su joj dali prostora da pljuje po Milanoviću a hvali BiH i njene građane (zbog čega mi svršavamo od sreće i zadovoljštine) ali u dan kad ju je pozvao Milanović i dao joj plaketu ‘za doprinos Hrvatskoj’ procvrkulatala je ovako, citiram.
 ‘Poštovani, dragi Zorane, dragi prijatelji… Kao što bi predsjednik RH rekao, ‘malo dobrih ljudi’. Hvala na priznanju, zaista ste me razveselili u ovaj siv, ali prekrasan dan.
A Milanović joj dodao, i on procvrkutao.
“Bio sam u istoj koži, u istim cipelama, u istom odijelu i znam koliko je to bilo komplicirano. Stranka koju ste vodili vas je izbacila, ljudi koje ste politički stvorili vam se danas više ne javljaju, zato za Hrvatsku koja više neće biti takva, svjesna svojih grešaka koji je bilo, i svojih uspjeha kojih je bilo puno više, koja je puno svjetlija i ovog prosinačkog dana koji ćemo ovom ceremonijom malo uljepšati. Hvala vam za doprinos Republici Hrvatskoj”
.

Dakle, i ‘parfem’ i ‘sapun’ su istim cipelama, ali nama ne valja Milanović i njega bh raja natociljana medijskim naslovima tipa ‘Kako je Kosor ohladila Milanovića’ protjerala ne samo iz Bosne već bi ga poslala na Mjesec da ikako može, dok ista drugarica Kosor je naše cvijeće i naš spas dok cvrkuće ‘poštovani’ i ‘cijenjeni’, kitimo je lovorikama.’
Da je bar rekla neću tu nagradu od tebe jer si, pa onda nabrojala sve ono što je nama nabrajala u svojim gostovanjima i postovima po internetu bila bi prava heroina. Ovako, u istim cipelama, samo njene mirišu na parfem a Zoranove smrde na sapun. Kakva je to samo glupost i besprizornost ćorave politike, to nije za priču majke mi.

Po istom receptu bh vlastodršci drve i o Miloradu Dodiku i kobajagi imaju odlične odnose sa opozicijom. Sa Mladenom Ivanićem, Šarovićem, Borenovićem…. Čak iako su još sa ‘mentalno nesposobnim’ Dodikom partneri u vlasti koja ne radi kad im se ne radi i obrnuto, iako, ruku na srce, da pitaju ove ono što pitaju Dodika, dobili bi isti u bobu odgovor. I za Srebrenicu i sve ostalo po čemu kriterišu i ocjenjuju svakog osim sebe. Neko će reći da ovim branim Dodika i njegovu secesionističku i nacionalističku politiku, međutim to je netačno. Politika nije ljubav, niti je Srebrenica i genocid za mnoge bh vlastodršce znak patriotizma. Da ne idem dalje, evo samo primjer Bakira Izetbegovića. Umjesto da na vrijeme ide sa revizijom tužbe za genocid protiv Srbije, poslao je svoje emisare (Zvizdić i Softić) da tu radosnu vijest o namjernom kockanju sa vremenom i propuštanjem apelacije podijele sa Vučićem, koji ne prizna genocid. Da se ‘vojvoda’ ne sikira puno. Za razliku od Bakira lažova koji je ovim potezom pokazao šta misli o žrtvama i Srebrenici ili narcisa Zvizdića koji piskara i naplaćuje debelo svoj patriotizam dijeleći lekcije Vučiću, njihovo domoljublje je neupitno a Vučićevo je svetogrđe i neoprostivo. Da i ne spominjemo koliko su donacija Srebrenice ‘mahnuli’ u znak patriotizma, nije ih Vučić trošio i ‘hapao’, nije ni Dodik.

Politika je, hoću reći, ozbiljan i častan posao ali ne za mafijaše bh politike kojima je ‘smrt’ Dodika jedino rješenje a odlazak u Republiku Srpsku koja je ‘država BiH na svakom pedlju’ gdje nema uopšte povratnika njihovim zaslugama kao onim ratnim, patriotizam ‘par excellence’ što bi rekao dobri stari Izet Fazlinović (Mustafa Nadarević, neka mu je laka zemlja) iz serije ‘LZN’. Školski primjer paradera lipicanera, ‘seljaka’ kako to i jeste i nije rekao sadašnji premijer Forto, influencera političara koji samo kradu, blebeću i troškare lovu po VIP salonima kao isključivim znakom da idemo u EU. Tim prije jer je, što smo već rekli, taj i takav Dodik kojeg su umalo proglasili ludim još uvijek njihov partner u vlasti i za BiH bi mogao učiniti mnogo više i jače od čitave elite Dodikove opozicije, samo da je bh politika uspješna i iskrena, koja je kao i opozicija u BiH samo takva radi preuzimanja vlasti. Ko ne vjeruje neka svakom od sugovornika iz te branše postavi jednostavna a teška pitanja sa liste Munire Subašić ili Emira Suljagića pa će vidjeti i čuti odgovor. Koji će biti isti ili sličan onom bivše premijerke Kosor sadašnjem predsjedniku Milanoviću. Ili još bolje, neka se ugleda na djelovanje mladog tajkuna načelnika Banja Luke Duška Stanivukovića. Sto puta bi bilo korisnije i bolje za državu BiH sastančiti sa Dodikom ili Milanovićem nego sa Šarovićem ili Mesićem. I, umjesto proglašavati ih ludim i tražiti ustavnu ocjenu njihovih ludila, potražiti savjet svojih doktora. Ovako, nema nikave razlike uz sudbinu BiH između Dodika i Milanovića, Bakira Izetbegovića ili Čovića, Komšića pogotovu. Šefika Džaferovića ne treba ni upoređivati, taj je i prije ulaska u Predsjedništvo bio i ostao samo politički dobro uhranjeni još bolje uštimani mrtvac.

Uostalom, vrijeme pred nama će biti svjedok, kave su (ne)prilike, opet će se morati sa njima sjesti. Sa ‘luđacima’, nego! Sjediti ispred tv kamera u studiju sa gospođom Kosor ili sa Mesićem ili sa ostalim bivšim i beskorisnim tipovima tipa Čede Jovanovića, ili sa bilo kim ko ‘opali’ po Dodiku i Republici Srpskoj a napiše na ‘fejsu’ kako voli Bosnu pa ga odmah Senad Hadžifejzović dovede u studio da sa njim uz kašalj i hroptanje to potvrdi, jalov je i opasan posao. Čim se to shvati prije tim će biti bolje i državi Bosni i njenim građanima.

Drugačije, naprđivati se sa tim glupostima i medijskim ocvalim zvijezdama, država BiH samo gubi i nestaje.
Od sad pa do Sudnjeg dana. Koji je blizu.

photo ; Zoran Milanović uručenje Plakete Jadranki Kosor 09. decembra 2021 godine, arhiv