Svi mućkaju : konstituisanje (prostituisanje) vlasti i vlastodržaca starih i ‘novih’ poslije pokradenih opštih bh izbora – neviđena blamaža, rovovska bitka za fotelje i javna perverzija korupcije i kriminala državnih organa uz prešutnu saglasnost međunarodne zajednice i domaće pravde
** Svi znamo da su opšti bh izbori od oktobra ove godine pokradeni i obavljeni korupcijom, prevarama i falsifikatima gdje se posebno ističe broj od skoro pola miliona ‘nevažećih’ listića i one loše a prihvaćene kopije glasačkih listića, svi, čak i punica Sefija (kako je sam izjavio) predsjednika CIKa Suada Arnautovića smo vidjeli šta je nama u BiH demokratija u izborima, još nam u glavama odzvanjaju poznata obećanja i prizivanje i dolazak mladosti i promjena na listama te na stotine krivičnih prijava Tužilaštvu, čuli smo poslije izbora da su svi listom pobjednici, da svi osim Željka Komšića (njemu je uz Bošnjake vazda milo and drago) arlaukali kako su pokradeni i kako je preoteta volja birača, ali opet nakon svog takvog javnog cirkusa u kojem zorno učestvuju organi gonjenja i pravosuđa skupa sa međunarodnom zajednicom i njenim ambasadorima, istim žarom tonemo dublje u blato naše mazohističke mentalne bijede pa nakon izbora još žešće učestvujemo u daljnjem navijačkom i primitivnom navijanju u konstituisanju vlasti i svi su, zamislite pobjednici. ‘Zaboravili’ izborne krađe, prijave i naprđivanja, grle se i ljube, slikaju uz certifikate da bi odmah prvu sjednicu prekinuli na isti način kao i do sada.
** Još se ne nazire kraj ovom neviđenom hrkljušu u kojem je spiskano preko 12 miliona KMa da bi dobili iste i pobjednike i gubitnike, raspodjelom certifikata izabranim ‘istim i još starijima’ pulenima otpočeo je lov na fotelje, ministarstva, Javne Ustanove i ostale resurse love i bogatstva, niko a ma baš niko se više ne sjeća šta je obećao Bakir Izetebegović, a šta Dodik, Vojin Mijatović ili Nermin Nikšić, Čović ili Konaković…
Razne ‘osmorke’, ‘trojke’ i šta znam koje još matematičke jednačine i zavrzlame ovih dana ‘sastavljaju’ bh vlast a rastavljaju državu i sapunica se nastavlja. I na nivou Federacije i na nivou države, a onda sistemom domina i u Kantonima. U domovima Parlamenta, u famoznim klubovima konstitutivnih baraba i pljačkaša, ‘papci’ i ‘preletači’ su umjesto obećanih dronova, saffova i haubica uzletili u nebo (njima ni izvikana sky aplikacija nije granica), stranački tajkuni driješe sehare i novčanike, više se ne zna ko će s kim, ko će napraviti većinu, ko ima dovoljno ruku a ko je bez pameti, ko ima love a ko je kokuz, ko je domoljub ili patriota a ko izdajnik, ko ima klimavu a ko stabilnu guzicu ili većinu u manjini, Bog te pita šta će sve iz ovoga ‘ispasti’.
Svi se tako i ponašaju, od stranačkih ‘prvaka’ do Visokog bh predstavnika ili ambasadora uticajnih u BiH koji su načisto preuzeli ulogu Visokog predstavnika i kad pomisliš da nema više dublje i dalje, dočeka te iznenađenje. Ima, u pomoć je pozvana i bh Lutrija, kažu da će se po bh propisima uz doradu ‘nametnutih’ pojedine guzonje birati čak i žrijebom. Upali mješalac, ubaci kuglice pa zarolaj. Sa Suzanom Mančić ili bez nje, sreća je uvijek pratila hrabre i odvažne sinove države.
Dakle, ‘bh vlast ima srce’ ali u Parlamentu, novi je slogan bosanske vlastele, ukraden od onog poznatog slogana bh Lutrije protiv koje su svi pred izbore rigali vatru kako neće da plaćaj porez a sada zovu u pomoć njiene bubnjeve sreće.
*** Da crkneš od sreće. Svaka dobija! Ali samo stranačka.
Ko je za ovakvo st(r)anje kriv, zašto smo i vlast i državu sveli na lutriju ili je podveli pod Božje skute (neka nam Bog pomogne) kad se pouzdano zna da je i Bog od nas digao ruke, zna li iko logičan i suvisao odgovor, pitanje je nad svim pitanjima? Dok cijene skaču pod nebo, dok je sve manje pismenih i sitih a sve više merhamet kuhinja i sadake, poziva za pomoć u liječenju i lijekovima, dok nam se Uprava za porez iz glasa hvali koliko je nakupila (otela) love za prvih devet mjeseci ove godine i dok su autobuske stanice u Franfurtu ili u Lienzu prepune bh autobusa sa omladinom i čitavim familijama.
Svi smo krivi, nema nevinih kao što ih nije bilo ni u prošlom bh ratu, svi smo kockari. Ali naše mentalno mazohističko ludilo izraženo u brojkam koje govore da je broj antidepresiva u BiH utrostručen i da će mo ovu zimu tek zakukati jer je inflacija prešla cifru od 18% (tvrdili su i danas tvrde da KM nikad ne devalvira) ovakvu stvarnost jednostavno ne prihvata, čime su stvorene pretpostavke da se čitava država pretvori veoma brzo u kolektivnu mentalnu bolnicu poluzatvorenog tipa.
Naša krivica je jasnija i glasnija nego ikad jer pored svega što smo prošli u ove tri decenije sa našim vođama i zaštitnicima još nismo došli ni k sebi ni bilo kome drugome, pa ni pameti. Možemo se mi birati ne svake dvije godine već svake dvije hefte, isto nam je upisano jer tako hoćemo. Mi i dalje sa puno više pažnje zanemarujemo naše životne probleme nego što pratimo budalaste a korisne referendume Milorada Dodika, bitku opozicije Republike Srpske sa Dodikom, da li se Željka Cvijanović uslikala sa bh zastavom (koju uzgred i nažalost ne jebu ni Bošnjaci najveći borci za ‘državnu zastavu’, oni furaju zna se šta), aplaudiramo kako je Željko Komšić ‘brutalno odbrusio’ Rusima, Hrvatskoj ili Srbiji, EU i Americi u zadnje vrijeme, zanima nas šta je obećao Vojin Mijatović i za koga je ‘igrao’ iako znamo kako igra, gdje će se uvaliti Ramiz Salkić, Edin Ramić ili Ćamil Duraković i još kao zadnje budale na Planeti svakom živom postavljamo lucidna, sa unaprijed poznatim odgovorima i već istrošena pitanja : je li bio genocid u Srebrenici, koji ti je glavni grad i da li priznaješ Bosnu kao svoju državu? Za to vrijeme Munira Subašić ‘majka nad majkama’ šeta po Kugli Zemaljskoj i povremeno navrati kod Reisa ili u Potočare dok ‘ostale Majke’ prose za metar drva, dok se Emir Suljagić direktor groblja slika na vrhu svoje Upravne zgrade gdje ide pušiti, u pauzi dok ne podjebava sve i svakoga u Regionu i u Americi ili dok brendira geniocid (njegovom ‘zaslugom’ imamo i svoj genocid) i svoje romane po kružocima i džematima, čak i dok Bakir Izetbegović na zadnjoj liniji odbrane hanume Sebije najavljuje ‘neće tako proći’, ‘narod je uz mene’ priželjkujući da ga narod kao i uvijek izvadi iz propasti i govana a ministar ‘zajedničkih oružanih snaga’ Podžić tvrdi bez da namigne kako smo po sili i snazi ‘u samom vrhu ‘svjetskih armija’. Denis Zvizdić, jedan od najjačih papaka i preletača pak citira kineske poslovice o učenju i školovanju, kao da nezna (jer je to njegovo remek djelo decenijskog SDA ‘komoditeta’) da su nam mejtefi u BiH više priznati od kakve prave diplome.
** Možda je zato najbolje baciti brigu na veselje kao Dragan Čović ‘uglađeni europejac’ jer on zna da drugi rade za njega, ili kao Dodik koji je svo ‘bošnjakovanje’ u Republic Srpskoj računajući tu i ono patetično uz mahanje bh zastavom od strane Vojina Mijatovića jednostavno kupio nevažnim stolicama i osigurao sebi dovoljan broj ruku u državi.
Džaba Nikšić kao kakav nabrijani srednjoškolac poteže celularni pred tv kamerama da bi dokazao kako ‘nije izdajnik’.
Naravno da nije, gdje će on to biti. On, koji je bio isplanirao da mu kćerku vjenča Reis ili radikalni islamista Muderris (a ovi ga otkačili i naljutili) a ubi se tarlahajući o partizanima i njihovim tekovinama i ižvakanoj bh multietičnosti potura nam celularni pod nos kao dokaz njegove mudrosti i uspješnosti? ‘Ma dajte molim vas’, što bi rekao naš ‘gazija’ Željko.
Izbor delegata u bh Parlamentu po Klubovima je pokazao sve, ne mora Nikšić ‘telefonirati”, ne naročito svojim celularnim. Sličnu takvu ‘igranku’ ali bez ‘dokaza telefonom’ smo kao ovu oko izbora delegata u Klubovima, Ramića, Bratića ili Mijatovića vidjeli onomad kad je SDP skupa sa ‘trojkom’ i sa SDA za načelnika predložio Bogića Bogićevića a onda nam se umjesto njega ukazala doktorica ‘Rimskih baklava’ i spomenika-nasmijana Benjamin Karić Londrc.
Zato je najbolje da umjesto žala i muke te nemoći svi zapjevamo onu poznatu hip-hop poskočicu malo poznatog sarajevskog benda ‘Rizma feat Slovo’ iz 2011 ‘Ko je mućko colu’. Slatku rap-poskočicu koja je kao i ono čudo od pjesme Ekrema Jevrića ‘Kuća pos’o postala hit na Youtube kanalima u milionskim pregledima i u kojoj padaju optužbe na sve redom, svako optužuje svakog ‘Što si mućko colu’ a ovi se brane. ‘Nisam ja, ti si’. A cola se uzmućkala, prsnula po stolu i i uzrak, kao u ‘slučaju’ Pokreta za državu hoću reći Pokreta za stolicu ili ruke, gdje je čak i siroti Ramiz Salkić ostao uprskan.
Pjesma nam dočarava bh Parlament i kantonalne ili entitetske ‘bitke’ za ruke i delegate. ‘Eno cole leži po stolu’, sad ni ‘kurcu ne valja’- kažu reperi. Eno, ‘sklapaju’ nam tako i državu, zapravo, već jesu.
*** Ko je mućko colu***
… Što si mućko kolu?// Nisam ja Toni!//Što si mućko kolu? //Sad, sad k**** ne valja//može se prosut po stolu!//Nisam mućko kolu!//Znaš, znaš da to ne radim//nije u mom fazonu//…
photo ilustracija : mućkanje coca-cole, arhiv
