u sveopštoj kulturi nezaborava, sjećanja na žrtve i nezastarjelost krivičnog djela ratnog zločina, totalno smo zaboravili Radojicu Raju Božovića zv. ‘Kobac’. I bh sudovi i tužilaštva, i sudovi za ratne zločine Srbije i Crne Gore, ma ni Haag nije uopšte (bio) zainteresiran, zašto i kako? Lako.

 

#   Zbilja, ovog pukovnika srpsko-crnogorske vojske pod firmom ‘crvene beretke’ svi zaboravili.
Nije ga bilo u Haaškim optužnicama, malkice se spominjao se u suđenjima Karadžiću, malo više u sudskim postupcima Jovici Stanišiću ili Frenkiju Simatoviću, Perišiću, Bulatu ili Miletu Novakoviću, nešto ‘sitno’ je istraživalo tužilaštvo u Doboju u vezi njegovih ratnih akcija nestašluka tu i kod Tešnja (privođenje, maltertiranje i ubijanje Bošnjaka i Hrvata), ali bez ikakve konačne optužnice ili detalja zločina, Srbi ga optužili pa odustali, ma čak se ni Hrvatska nije pretrgla u postupku protiv Fikreta Abdića u bližem upoznavanju ove rijetke ratne ‘tice lešinarskog orlovskog nadimka ‘Kobac’ kad je sudila i presudila Babi za ratne zločine počinjene u BiH i u Autonomiji ‘Zapadna Bosna’. Gdje je skoro nemoguće pored Abdića i hrvatskih ratnih koridora robe zaobići ‘Kopca’.
Nisam siguran da ga ima i u popisu ratnih zločinaca ‘majke’ Munire na spisku od preko 20.000 Srba i ‘ostalih’ osumnjičenih po njoj za ratni zločin u BiH ili u ovom najnovijem ‘sve vam po spisku’ Avde Avdića iz radionice ‘Osmice’ Mehmedagića po kojem se ovih dana kao ‘opasnost po sigurnost države BiH’ sa granice vraćaju Srbi, Crnogorci i ‘ostali’ uz opštenarodno veselje svekolikog bh pučanstva. Ne spominje ga ni nenadjebivi ratnik Hamdija Abdić Tigar, onaj što je osvojio i BiH i Hrvatsku, te dio Slovenije.

#   Njega se jedino sjećaju novinari u godišnjici ‘Oluje’ ili kad se po potrebi spomene Fikret Abdić (a spominje se često, Bošnjaci ga sanjaju i kad treba i kad ne treba), međutim ‘Kopca’ nema u Haaškim predmetima, kako u onim ‘pravima’ tako i u onima ‘krivima’ pod nekakvim oznakama ‘A’, ‘B’ ili ‘C’ u kojima je Haag kao u slučaju Abdića dao na volju domicilnim državama suđenje a obznanio svoju nezainteresiranost. (Nešto slično je Haag preporučio i za generala Dudakovića ali bh Sudovi kao i Hrvatski nisu makli dalje od ‘A’, što u prijevodu znači ama baš ništa.)
Riječju, Božović nije zanimljiv organima ganjanja na Balkanu niti međunarodnoj zajednici, pa je čovjek fino čim se rat završio uniformu zamijenio tamnim naočarima, mondenskim odijelima i bizarnim majicama, ogradio se pištoljem o pojasu i sa dva rasna borbena vučjaka i blindiranim autom kao podsjećanjem na dobra ratna vremena i otpočeo da pika loptu.
Po novinaam u Srbiji i Montenegro postao je ‘reality riba’, sve dok nije napravio skandal na stadionu ‘Crvene Zvezde’ kad je na svog prijatelja potegao pištolj. Postao čak i vlasnikom fudbalskog kluba ‘Zeta’ u Crnoj Gori (odakle ti lova, a?), koji klub je bez ‘Kopca’ odigrao i prijateljsku utakmicu u BiH 2012. sa FK ‘Sarajevo’ kao sa bilo kojim drugim klubom koje bratske opštine Turske, sada ga je navodno prodao, bavi se drugim poslovima sa odličnom i visokom penzijom pukovnika iz Srbije.
Vrlo zanimljivo, nego šta, i moguće samo u bh logici i matematici.

#  Ovaj ratnik po profesiji (ratnik uz dobar finansijski inženjering) se, velim, spominje samo u novinama i ponekim knjigama (jedna od nekoliko sličnog ratnika Legije), prvi put se za njega čulo javno 1994. kada je po odluci Slobodana Miloševića formirana specijalna jedinica Milorada Lukovića Legije (koji je osuđen na 40 godina za ubistvo srpskog premijera Đinđića) i ofanzive na Bihać sa teritorija ondašnje Srpske Krajine iz Hrvatske. Tada je u prisutnosti šefa srpske tajne službe Jovice Stanišića i komandanta jediice za specijalne operacije MUPa Srbije ‘Crvene beretke’ Momčila Perišića sa pomenutim Legijom onovana posebna vojno policijska formacija ‘Pauk’ kojom je zapovijedao Mile Novaković, a u okviru ‘Pauka’ još ‘specijalnija’ grupa ‘TG-2’ Grupa kojom je komandovao Raja Božović ‘Kobac’. Koje formacije su neizostavni dijelovi istorije bratoubilačkog rata u Krajini.
Ostalo sigurno znate, ‘u obje Autonomije’ ‘Kobac’ je uz pripadnike Narodne Odbrane rukovodio i borio se protiv V Korpusa na liniji prema 506 i 505 brigadi ArBiH, ne treba ponavljati gradivo jer je previše ‘utvrđeno’, Dudaković je uostalom svu arhivu ‘Pauka’ našao poslije ‘Oluje’ i predao je ‘nadležnim organima’ a ovi proslijedili putem Vasvije Vidović, državne advokatice a nekadašnjeg oficira za vezu u Haagu do Haaškog Tribunala…

#  Međutim, možda manje znate da je ‘Kobac’ u Vel. Kladuši bio poznat po vojničkoj surovosti i ‘neustrašivosti’ koju je iskazivao kako na srpskim vojnicima koji bi opljačkali ‘osvojena’ brda i kuće tako i prema brocima Narodne Odbrane i njenim komandantima čak, kao dokaz je bila baseball palica koju je obavezno pored pratnje i pištolja za pojasnom imao u svom blindiranom džipu. Kažnjavao je nemilice, mnoge lobanje su pucale a krv šikljala, šišanje ‘neposlušnih’ poslije postrojavanja bilo je također jedno od njegovih sredstava dokaza ‘pravde’ i ‘pravičnosti’ neosvojive vojske. A toliko je palica bila magična a ‘Kobac’ legenda da su se mnogi i u redovima ‘Narodne odbrane’ hvalili ‘joj što me pukovnik izlemao’, pokazujući time kao su važni i isprebijani.
Kada je ‘padala’ po drugi put Velika Kladuša, hoću reći kad je osvojena od strane generala Dudakovića ili ‘oslobođena’ kad slušate Hamdiju Abdića Tigra ratnog profitera i ratnog zločinca, džip ‘Kopca’ je nestao sa prvim naletom ‘Oluje’ još prije pada Vojnića kao i njegova čuvena palica, na desetine hiljada stanovnika Vel. Kladuše i Krajine je završilo u blatu Kupljenskog u sreći dolaska ArBiH i ‘oslobodioca’.
Raja čaršije koja je u izbjeglištvo uspjela donijeti šta od pokrivača i hrane, prepričavala je odakle joj takva pamet u tim trenucima. Kažu, čim su vidjeli da ‘Kobac’ i ‘Legija’ piče sa vozilima van grada, počeli su se pakovati. Kao kad u velikim gradovima bježe ambasadori prema aerodromu, mudro nema šta.

#  Poslije toga Božovića više nigdje nema osim na sportskim tribinama i tabloidima. Kako, zašto, pitajte vlasti u BiH, Haag, Muniru, koga hoćete, pojma nemam, osim što tvrdim da u bh priči o kulturi sjećanja ratnih zločina i bošnjačkoj ‘budnosti’ i nezaboravu nešto debelo ‘tukne’. Ako već nije kriv ni zašta u vezi ‘Autonomije’ i bratskog klanja, nekoliko hiljada mrtvih i na jednoj i drugoj strani, navešću samo dva primjera (koji su povezan) zbog kojih bi se svi tragaoci ratnog zločina morali bar malo postidjeti, da imaju crvenila u obrazima, jer ‘brinu o svakoj žrtvi’.
Primjer prvi je silovanje jedne maloljentice u Rajnovcu, selu nadomak Velike Kladuše nakon prvog povratka ‘autonomaša’ iz egzila Batnoge i hala za piliće, koje je počinio pripadnik ‘Kopčeve’ ‘sile’, izvjesni student (identitet poznat autoru ovog teksta) iz Beograda. Koji je jednostavno ušetao u kuću gdje su se ljudi vratili, odabrao sebi curicu (identitet je također poznat, nećemo ga otkriti iz razumljivih razloga) i silovao je, a kojeg je prvostepeni vojni sud ‘Zapadne Bosne’ pritvorio i kasnije osudio na pozamašnu kaznu zatvora, preko 20 godina. Drugi primjer govori o ‘bjekstvu’ nekoliko osoba osuđenih odranije (Begići i Pivići, iz Cazina i Bihaća) iz vojnog zatvora, performansi koju je lično izveo Božović. Sa njima je ‘pobjegao’ i ovaj vojnik iz Beograda.
Dok je ‘Kobac’ vrištao po Kladuši kako će ih uhvatiti i strijeljati, kako su stražari zatvora za strijeljanje također, ‘pobejgulje’ su uveliko bili na sigurnom, u Hrvatskoj a potomu Sloveniji i Srbiji.
U ovoj ‘čevorki’ pobjeglih osim vojnika iz Beograda bile su, kao što smo već rekli i osobe uhvaćene u Zapadnoj Bosni u pokušaju prelaska u Hratsku a već su imale iza sebe presude Suda u Bihaću za ubistvo, reket i nanošenje teških povreda opasnih po život i smještene u Vojni zatvor u Drmaljevu. Odakle su u sred bijela dana ‘isparile’. Istražni sudija je obavješten dan kasnije kad se ništa nije moglo ustvrditi ni istražiti, niko ‘ništa nije vidio’, da bi nakon izvjesnog vremena u islamističkom i šovinističkom listu ‘Ljiljan’ tadašnjih urednika braće Latića (D­žemaludina i Nedžada, sadašnjeg urednika i vlasnika web portala ‘The Bosnia Times’) saznali slatku priču rođaka jednog od Begića iz Domžala kako je uz pomoć ‘Kopca’ spasio ove zločince (‘heroje’) koji su pušteni iz zatvora u Bihaću, kao Alijini Juka Prazina ili Caco i Ćelo u Sarajevu da se bore za domovinu. Jednostavno, odnio je hrpu ‘dojč’ maraka i predao kako je tvrdio lično ‘Kopcu’ u Maljevcu da se ova operacije izvede. I bi ‘oslobođenje’. ‘Pravednik’ sa baseball palicom Božović je sve izrežirao, svoju poznatu palicu nije vadio iz džipa, nije trebala.

#  Možda se zaboravnost vrha bh vlasti krije u ovim ‘tajnama’ ili još više u trgovini ‘Kopca’ sa V Korpusom, u kojoj nisu samo cigarete, nafta i brašno bili predmet plemenitog obogaćenja već municija, PATovi pa čak i ‘jedan tenk’ kupljen na Korani o čemu zna više od mene ‘Tigar’ gazija iz Bihaća i Dudaković, ali koga to sad zanima? Ili je tajna u dogovorenim i neizmjerno dobrim odnosima sa Milom Đukanovićem (koji se razišao sa Miloševićem ali tek nakon počinjenog ratnog zločina i profiterstva a što mu je dovoljan alibi pokajnika) čiji studenti iz Titograda su ratovali u Velikoj Kladuši skupa sa Legijom i ‘Kopcem’ Srbinom Crnogorcem nije moje da procjenjujem već da ukažem, međutim da o ovome vlasti ako već nema krivičnog djela u Bugojnu ništa ne znaju, čista je laž. Naime, svi predmeti ratnog Suda u Vel. Kladuši su ostali u Sudu i pokupili su ih Dudakovićevi obavještajci i AID bulumenta (što je potvrdio lično general ‘Duče’ u jednom od intervjua), čudi me da je to ‘preskočio’ i Avdo Huseinović folk pjevač a sada režiser i dokumentarac prekrojene bh istorije, ako kao što rekosmo ratni zločin ne zastarjeva, osim ako se drugačije ne dogovori.
Kako god, ‘Kopca’ možete vidjeti sa njegovim vučjacima kako uživa u Crnoj Gori sa majicom Putina na prsima i tamnim naočarima, ako se odluči doći na ćevape u Sarajevo, nisam uopšte siguran da bi ga ‘Osmica’ priupitao za ‘opasnost po sigurnost’ države BiH. Ili da ga ima na tom čuvenom spisku, tamo će te prije naći Abdića nego Božovića. Kao da je grijeh i opasnost po državu prošetati Baščaršijom.
A ima i ovoga. Nezgodan je čak i u ulozi svjedoka a kamo li kao optuženi. Za BiH, za Hrvatsku ili Srbiju, za Milu Đukanovića demokratu i državnika, za svakog pomalo. Zato ga je najbolje zaboraviti.

photo : Radojica Rajo Božović zv ‘Kobac’, pukovnik ‘Crvenih beretki’ u penziji i vlasnik FK ‘Zeta’ U Crnoj Gori, arhiv