Kao u nekadašnjim humorističkim serijama ‘Nadrealisti’ kad je sarajevski filmski Sakib da bi izbjegao mobilizaciju postao Sakiba, tako je i osuđeni ratni zločinac Sakib Mahmuljin general ArBiH dohakao državi : pobjegao u Tursku da ne ide u zatvor

 

Ako se obistine šture vijesti da je presuđeni general ArBiH Sakib Mahmuljin pobjegao u Tursku da bi izbjegao izdržavanje kazne zatvora, onda će i Bošnjaci dobiti potvrdu da ‘imaju rezervnu državu’ za slučaj ‘nedajBože’.
Naime, zna se, pravilo je, da većina presuđenih ratnih zločinaca ‘iz reda Srba’ čim mu se izrekne presuda za ratni ili koji drugi zločin spiči za Srbiju i tu prestaje svaka priča o suđenju i pravdi. Srbi ga neće izručiti državi BiH jer je osim BiH i državljanin Srbije niti će ga oni zatvoriti, piši propalo. I vrijeme suđenja, i lova za odbranu, i maltretiranje javnosti. Isto čine i osuđeni ‘iz reda Hrvata’, njihovo odredište za izbjegavanje presude i zatvora je Hrvatska. U obratnim slučajevima, eto Srba i Hrvata u BiH.
Džaba silni ‘sporazumi’ između država o ‘suradnji’ u krivičnim procesima i izručenju, čista pišijada, niko neda ‘svoga’.
Da bi dokazali Bošnjaci da i oni imaju ‘svoju matičnu državu’ kad zagusti, potrudio se presuđeni ratni zločinac Sakib Mahmuljin general ArBiH. Pravosnažnom presudom od aprila ove godine osuđen je na osam godina zatvora ali vijesti govore kako je Sakib ‘dohakao’ državi i pravdi, kao nekadašnji Sakib iz popularne humorističke serije ‘Nadrealisti’ kad su dolazili po njega da ga mobilišu.
No, Mahmuljin nije kao Đura u toj seriji promijenio pol pa postao Sakiba i nije se udarao ciglom u glavu da dokaže kako je povrijeđen pa ne može u rat, on je jednostavno otputovao za Tursku umjesto u zatvor. Ali je ‘dohakao’ vlastima, učinak je isti.

Bošnjački mediji će ovu vijest ubrzo amortizovati tvrdnjama kako je Sakib bolestan i kako je otišao na liječenje i za par mjeseci niko se više Sakiba neće sjećati, međutim činjenica je da je Sakib zdimio ‘na liječenje’ tek kad se nije zatvor mogao odgoditi. Nije to ništa čudino, još s početka suđenja Mahmuljinu od 2016. bošnjački mediji jurišaju ‘nedamo Sakiba’ ili protestuju ‘svi smo mi Mahmuljin’, ‘ovo je udar na Bošnjake’, to isto grmi i Bakir Izetbegović dok tvrdi da se optužnicama protiv generala ArBiH ‘vrši izjednačavanje’ sa zločinima Srba i Hrvata a što se ‘ne smije dopistiti’, isto se može očekivati i u ‘slučaju’ Dudaković Atifa. I ovaj general je optužen za ratni zločin ali skoro dvije godine pretres još nije zakazan i ne zna se ni kad će biti. Čeka se da pomre onih nekoliko još živih svjedoka o zločinima ‘Dučea’ ili da general ‘ode na liječnje’ u Tursku.

Podsjećamo ; Sakib Mahmuljin je ousuđen za ratni zločin jer kao komandant nije spriječio ubistva i nečovječna postupanja pripadnika Odreda “El-Mujaheed” iz sastava ArBiH i njegove komande (3. Korpusa ArBiH) na području Vozuće kod Zavidovića i Ozrena, kada su mudžahedini borci ArBIH ubili na brutalan način 55 zarobljenih pripadnika vojske Republiek Srpske. U ovim ritualnim ubistvima i klanjima zatvorenika čije glave su se slale na poklon čak i Aliji Izetbegoviću najviše se istakao mudžahedin i zapovjednik odreda ‘El-Mujaheed” strani islamski plaćenik vojnik Abu Maali koji je za komandanta prihvatao jedino Mahmuljina i Izetbegovića. Koji zločinac je na ‘misteriozan način’ nestao iz BiH kad su Amerikanci najurili Aliju da rastjera mudžahedine iz vojske i ‘humanitarnih organizacija’. Tako što su ga bh vlasti, Šefik Džaferović i Bisera Turković rasporedile i poslale 2001. na službu u ime države BiH u diplomaciju pod lažnim imenom, da bi se navodno ispostavilo kasnije kako je ovaj glavni svjedok i učesnik ratnih događaja i ratnog zločina ‘poginuo u saobraćajnoj nesreći u Alžiru’, upravo u vrijeme kad je osvanula optužnica protiv Mahmuljina u BiH. Čime je glavni dokazni svjedok za sva vremena ušutkan i zaboravljen.

Dakle sve ono što spočitavamo Srbima i Hrvatima, sada imao i mi, no svi su izgledi da Turska neće postati samo utočište za ratne zločince. Ako ikada ‘proradi pravna država’ tamo će biti i zločinaca za korupciju i zloupotrebe položaja, biće opšta ‘navala’. Od Bakira Izetbegovića pa naniže. I na više, i u desno i u lijevo.

Samo, ovdje nije problem kod Sakiba, to se mora znati. Ovdje je problem malo veći i bolniji, problem je u državi BiH. U normalnoj državi je apsolutno ne moguće da ratni zločinci dolaze na suđenje od kuće, da im država plaća advokate i ostale troškove, da su svaki dan u medijima, da im se u vrijeme suđenja za ratni zločin dodjeljuju priznanja i plaketa za humanitarni i drugi rad, kao što je sve to uživao general ratni zločinac Mahmuljin. Posebno, u pravnoj državi nije moguće da nakon izricanja visoke kazne zatvora (preko pet godina) koja je još i pravomoćna-osuđenik odšeta kući i ‘čeka poziv za odlazak u zatvor’. Osim ako države nije željela i htjela da osuđenik ‘nestane’. Da’se razboli’ ili da pobjegne. Da je kojim slučajem umjesto Sakiba takvu kaznu dobio neki drugi nevažan bh tip, on bi pravo u prdekanu nakon objave presude a ne pred kamere i na konferenciju za štampu.

Naravno da je država BiH htjela da ‘Sakib postane Sakiba’. Zbog čega ne treba kriviti Sakiba već državu. Ako se tako uopšte i može nazvati ova poratna ugovorna zajednica ratne mafije u vlasti.

photo ratni album : Alija Izetbegović (sjedi prvi s desna) i Sakib Mahmuljin (sjedi drugi s desna) sa mudžahedinima borcima ArBiH. U sredini je Abu Maali, komandant odreda ‘El-Mujaheed’, arhiv