Sve države bivše Yugoslavije imaju razrađen plan kako spasiti svoje ‘obične’ i ratne zločince: Srbi i Hrvati nedaju i neće izručiti svoje državljane, Bošnjaci svoje neće ni osuditi, ako slučajno budu osuđeni pa pobjegnu to će opravdati ‘zdravstvenim razlozima’ kao u slučaju Sakiba Mahmuljina, ratnog zločinca koji je pobjegao u Tursku ‘na liječenje’
Recept za ovakve ‘operacije’ se krije u zvaničnoj politici bivših država Yugoslavije, razrađuju je pravosudni i policijski organi.
I jednostavan je, čak iako su između BiH i Srbije te između BiH i Hrvatske potpisani Sporazumi o suradnji i ekstradiciji, takvi državni ugovori su samo zato da se ‘budale čude’.
Evo, niko nema tačnih podataka niti se zna ko je nadležan da vodi evidenciju o broju osuđenih zločinaca u BiH za ratni zločin, barata se sa različitim podacima.
Prema pisanju bh medija navodno Sud BiH kaže da nije obavezan voditi tu evidenciju ali se zna da su u zatvorima ‘samo Bošnjaci’.
‘Malo morgen’, što bi se reklo ‘da te ceo svet razume’, jer znaju i Bošnjaci i biti ratni zločinci a znaju i ‘klisnuti’ vani kad ‘zagusti’.
Zato ove podatke sakupljaju novinari. Tako je prema istraživanju mreže BIRN BiH po najnovijim podacima raspisana potjernica za 41 osobom koje su ili osuđene ili u postupku a ‘nedostupne su organima’. Prebjege u Hrvatsku je ‘ozvaničio’ bivši član bh Predsjedništva Ante Jelavić koji je nestao u dan objavljivanja presude još oktobra 2005. i nikad se nije u BiH pojavio. Mislim, nisu ga uhvatili, da li se kad pojavio u rodnoj Hercegovini to zna on i granica sa Hrvatskom, niko drugi. Međutim, čak i da se uslikao i sve nas pozdravio, ne bi ga uhapsili, takav je ‘zakon’ u BiH. Nestao bi on prije nego bi SIPA zakucala na njegova vrata.
Poslednji ‘slučaj’ bjekstva osuđenog ratnog zločinca Miodraga Mitrašinovića koji je 21. 10. ove godine na Sudu BiH osuđen na 13 godina zatvora za ratni zločin, govori da ‘Eldorado sistem’ (raj za kriminalce svih fela) na prostorima nekadašnje zajedničke države ‘radi’ punom parom i da funkcioniše perfektno. I da će se nastaviti i u buduće. Ovaj osuđenik je u dan izricanja presude pobjegao iz bolnice u Foči, osuđen je za ratni zločin skupa sa još više lica (njih sedam pripadnika Vojske Repubilke Srpske) za otimanje iz voza 20 civila nesrpske nacionalnosti u Štrpcima i njihovu likvidaciju i faktično je slobodan čovjek.
U Srbiji će, kao i ostali prebjezi doživjeti dobar doček, zaštitu i čak medijsko predstavljanje ili kakvu medalju, ili kakav dobar posao, izručiti ga neće jer po Ustavu Srbija ne izručuje svoje državljane. Tako svoje državljane ne izručuje ni Hrvatska ni BiH također. Džaba Sporazumi i protokoli, to je za sirotinju ili za ‘osuđenu boraniju’, to nije za ratne i druge zločince kapitalce.
Da je Mitrašinović prvi i jedini slučaj ni po jada, ali on je u BiH pravilo. I, njemu nije ni zamjeriti, treba debelo zamjeriti bh pravosuđu i bh Policijskim i obavještajnim strukturama, oni su krivi više nego sam osuđeni. Prvo, zato jer nije normalno da se optuženi ratni zločinac uopšte nalazi na slobodi, kad svi znamo kako će susjedne zemlje postupati po potjernici za njenim državljanima. Dvojno državljanstvo Srba i Hrvata u BiH je ekstra dodatak zakonskim glupostima. Međutim kod nas u BiH nije skoro ništa normalno i ratni zločinci nisu samo na slobodi onako, ima ih i u vlasti i čak na visokim državnim poslovima i zadacima. Drugo, SIPA i granične službe su u funkciji ovakvih ‘Eldorado operacija’ na ovaj način. Obavijeste Sud da traženog nema tek kad utvrde da je ‘na sigurnom’. A onda Sud raspisuje tjeralice kad više ne možeš ni tjerati a još manje stići bilo koga.
U ‘slučaju’ Mitrašinovića, navodno znali su da je u bolnici, najnormalnije bi bilo da su ga ‘čuvali’ u bolnici do objave presude i slanja u zatvor. Ako je baš bolestan, uglavnom svi se ‘razbole’ čim odu u ćorku. Vidjeli smo da je i čelično srce Fahrudina Radončića, pa kasnije i ono gazijsko optuženog ratnog zločinca Atifa Dudakovića popustilo odmah čim su omirisali rešetke.
Kod nas obratno, kad je ‘nestao’ onda izdaju potjernicu kao najgluplje opravdanje, prije toga ništa. I nikom. Sad urla i Sud i tužilaštvo i urlaju ministarstva kako Srbija neće da postupa po potjernicama, kao da to pvi put čuju i kao da ne znaju da je to ustaljena pravosudno-policijska praksa.
Mediji u službi države podhranjuju ove opasne propuste organa gonjenja i pravosuđa pa linčuju i Srbiju i njene organe tvrdeći da su u zatvorima ‘samo Bošnjaci’.
Stvarno, i neka je linčuju, ali gdje je recimo Sakib Mahmuljin, kako se ne upitaju bh mediji? Kako se može desiti da su optuženici za ratni zločin u BiH na slobodi u vrijeme trajanja suđenja, zašto nisu u pritvoru Dudaković, Ganić, zašto nije bio ni Naser Orić ili šta znam ko još sve ne, svi su oni pod optužnicom za rati zločin ali slobodni kao ‘tica. Jer su ‘naši’ i jer su kao i ostali ratni zločinci zaštićeni.
Sakib Mahmuljn je pravosnažno osuđeni ratni zločinac za zlodjela ratna i nesprečavanje klanja i ubijanja u zoni Trećeg korpusa ArBiH u predjelu Vozuće gdje su njegovi i naši mudžahedini klali i ubijali a Sakib opraštao zbog čega je dobio 8 godina zatvora ali ga nema u zatvoru. Niti je bio u vrijeme optuženja i suđenja, čak više, država BiH mu je platila advokate i sudske troškove i još mu dotirala dodatnu lovu za život na slobodi, neke udruge su ga čak i nagradile Plaketom ‘za humani rad’. No, i njega nestalo kao što su nestali presuđeni ratni zločinci Srbi a mediji šute kao zaliveni. Otišao, kažu u šturom obavještenju augusta ove godine ‘na liječenje u Tursku’.
Tome se mora povjerovati jer u BiH vlada mantra da ‘naši ne mogu nikako biti ratni zločinci’, čak iako se vidi i zna i dokaže da su ubijali ili okretali glavu na ubijanje. SIPA pa ni granične službe ili službe na aerodromu nisu ni pomislile da spriječe Mahmuljina da ‘ispari’, znači sve je dogovoreno u vrhu. Tako će isto ako se osudi nestati i Dudaković ili bilo koji Bošnjak optužen ‘nepravedno’ za ratni zločin a mi će mo i dalje prozivati susjede i rigati vatru kako čuvaju i sakrivaju svoje ratne zločince.
Mahmuljin se ‘razbolio’ aprila ove godine čim je dobio poziv da ide u prdekanu i od tada ‘vještaci’ silni i stručnjaci u pravosuđu vještače i ‘dumaju’ da li će i kad raspisati potjernicu.
Posebno je pitanje šta će uraditi ‘braća’ Turci ako se to slučajno i desi, jer možda i Sakib ima državljanstvo Turske. Ako ga do sad nije dobio i ako ga nema, lako je to odraditi. Dovoljan će biti poziv iz centrale SDA od ‘brata’ Bakira da nam hrabri Bošnjak postane Turčin u minuti.
U čemu je onda razlika između Mahmuljina i Mitrašinovića?
Samo u destinaciji, sve ostalo je stvar nijansi.
photo : Sakib Mahmuljin ratni general ArBiH, na manjoj slici scena iz ratnog albuma – Sakib Mahmuljin sa Alijom Izetbegovićem i mudžahedinima, borcima ArBiH kojima je komandovao, arhiv
