Kod nas u BiH je uvijek i sve različito, nismo jedinstveni ni kod ‘lažnih dojava’ o postavljenim bombama, ni kod kvalifikacije tog krivičnog djela. Dva primjera iz Amerike (Omerović Fahrudin i Sulejman Talović) govore u prilog tome da se radi o krivčnom djelu terorizma gje ne treba miješati opasnost sa emocijama …
Talas prijetećih pisama i (za sada) lažnih dojava o postavljenim bombama i eksplozivom iz Srbije se prelio u BiH. Lažne dojave su zatrpale mnoge škole, Policiju, Sudove i tv stanice, čak i Bolnice, kao što je to ‘slučaj’ sa Kliničkim centrom u Banja Luci. Danima nadležne službe ‘češljaju’ ustanove, djeca se šalju kućama a osoblje i službe umjesto na radnom mjestu, na ulici, čekajući rezultate stručnih pregleda. Srećom, za sada, sve dojave su lažne ali strah ostaje jer nikad se ne zna kad može buknuti. Kad je lažna a kad ‘prava’ dojava. Posebno je indikativno da su za mete uzeta djeca u školama i bolnice, kao najbolnija i najosjetljivija tačka svakog društva, dok sadržaji poruka lede krv u žilama.
” Mrzimo ovaj jebeni svet. Naša misija je da ubijamo. Što pre ljudska rasa bude zbrisana sa lica zemlje, to bolje…neće ostati niko živ. Nije nam žao taloga zemaljskog, jadnog ljudskog roda. Dići ćemo školu u vazduh. Hiljade mrtve srpske dece. Krv će proliti morem. Mi smo među vama. Svi ćete umreti..’, tako glasi poruka jednoj školi u republici Srpskoj, dok prijeteći email upućen BN televiziji se čita ovako:
“Zgrada BN-a, i stara i nova, će eksplodirati danas, i vas nevjernike i klevetare odvesti u džehenem da se opet sretnete sa svojim genocidašima. Gorićete u džehenemu. Allah je jedan! Živio Bošnjački narod’. I poslata je sa email adrese bilalbosnić@proton.me.
Sa jedne ‘čestitke’ poslate Policijskoj stanici u Sarajevu isčitavamo na ćirilici : “Ni NATO vam neće pomoći”, dok ovaj tekst pišem još se neke od ustanova u BiH pretražuju. Djeci u vrtićima i osnovnim školama rečeno je da se radi o ‘vatrogasnoj vježbi’, roditelji generalno su uplašeni i zabrinuti. Poruke i počinioci će se teško uloviti, trebaće vremena, na primjeru Srbije vidjelo se odakle sve se prijeteća pisma ne šalju. Iz Irana, iz Evrope, gdje god se ima pristupa kompjuteru, no niko nije neuhvatljiv. Uz malo više vremena i bolju suradnju država u okruženju te Interpola doći će se, ne do svih ali do većine pošiljalaca ovih monstruoznih pošiljki. Za nadati se da će ih stići i primjerna kazna.
Zašto to naglašavam?
Jednostavno jer se po prvim reakcijama iz Sarajeva i iz Banja Luke vidi da se ni tu na žalost ne slažemo. Sadržaji poruka i mjesta gdje su upućena govore jasno da je i ovdje politika uzela debelog učešća. To dokazuju riječi ‘NATO, tekbir, Allah, džehennem i sve utom stilu iz čega proizilazi da su dobrim dijelom ove poruke rezultat i odraz stanja bh politike i nacionalizma u bh političkim strankama. Da su rat u Ukrajini i odnosi sa Rusijom prava ‘inspiracija’, ne znam kako drugačije pojasniti sadržaje ovih zločinačkih pisama. Međutim, ni to nije najgore, gore od toga je neusklađena ‘sudska politika’ i teorija o ovim krivičnim djelima. U Republici Srpskoj zagovaraju i sugerišu da se radi o krivičnom djelu terorizma bez obzira što su sve do sada dojave bile lažne, dok u BiH, u FBiH osim pojedinih izuzetaka u izjavama analitičara i pravnih teoretičara preovladava mišljenje da se radi o krvičnom djelu lažnog prijavljivanja.
Krivično djelo terorizma je svakako teže krivično djelo i u slučaju otkrivanja počinioca nije i neće biti isto ako se kod nekih sudova uhvaćeni počinilac optuži za krivično djelo lažnog prijavljivanja dok se drugima bude sudilo za terorizam. Za terorizam se daju daleko veće vremenske kazne zatvora, za ovo drugo djelo kazne nisu velike. Iako bi trebali na ove opasne pojave gledati ‘istim očima’, na žalost u BiH je sve podijeljeno pa tako i eventualna odgovornost počinilaca krivičnog djela. Moje mišljenje kao pravnika jeste da bi se trebali počinioci kada budu otkriveni krivično goniti za krivično djelo terorizma, bez obzira što se radi i o krivičnom djelu lažnog prijavljivanja.
Kako zbog pooštravanja kaznene politike u svrhu zaštite građana i društva, tako i zbog prevencije i budućih djelovanja budućih počinilaca sličnih krivičnih djela. Jer kao što rekoh u takvim situacijama nikad se ne zna hoće li ili neće eksplodirati i kakve će žrtve biti. Usljed čega, čak iako ‘lažno’ ovo dojavljivanje ostavlja ogromne posljedice i iziskuje složene postupke, stoga prema počiniocu ne treba imati previše emocija i milosti.
Navešću i jedan konkretan primjer iz sudske prakse Suda u gradu Utica NY, države New York u vezi istog ili sličnog krivičnog djela.
Godine 2019, 28. februara ovaj sud je osudio na 12 godina Bošnjaka Fahrudina Omerovića (tada starog 23 godine) jer je proizveo akt terorizma, na način da je anonimnom prijetnjom telefonom Koledžu Utica NY i Policiji Utica NY dva dana faktično držao u blokadi i Koledž i čitav grad, dok ga nisu uhvatili. Omerović je uputio prijetnju sa Koledža gdje je i studirao i učestvovao u procedurama spašavanja studenata kao da je i sam ugrožen, dok je Policiji zaprijetio sa istog telefona od kuće. Otkriven je slučajno jer je ukradenom kreditnom karticom u dvorištu Koledža u jednoj manjoj prodavnici kupio usisivač svojoj mami, dok je trajala operacija otkrivanja i spašavanja, karticu je ukrao od svog rođaka ranije.. Adresa za dostavu koju je upisao je dovela Policiju do njegove kuće a onda daljnjim radom je otkriven i telefon sa kojeg je prijetio. Sud nije imao milosti i sve navode advokata Omerovića je odbacio. Uz obrazloženje ‘da je umoran od izvinjenja, da neće da sluša ništa o ratu u Bosni i posljedicama na optuženog’, jedino želi da zna zašto je to Omerović učinio. Omerović izdržava ovu kaznu. Na isti nači je terorizam jednog drugog Bošnjaka Sulejmana Talovića (18) u državi Utah, u gradu Salt Lake City pokušala odbraniti i opravdati Bisera Turković tadašnji bh ambasador. Posljedicama rata i PTS sindromom zbog genocida u Srebrenici. Odakle je terorista došao u Ameriku. Na sreću, policajci su tog bh teroristu ubili na licu mjesta i nije dočekao suđenje. Ubio je februara 2007. pet a ranio još četvero posjetilaca u velikom tržnom centru, idejom da puca je bio zadojen u džamiji u tom gradu, potvrdila je istraga.
Znajući ‘nas’ i kad se uhvate naši ‘teroristi’ može se očekivati slično. Zato i navodim ova dva primjera.
I naglašavam : prema terorizmu nema sentimentalnosti. I ‘lažna’ dojava bombe je terorizam.
photo : Fahrudin Omerović osuđeni terorista u gradu Utica NY, arhiv Cross Atlantic
