KO NAS JE VRATIO U 1993? Važno je (bilo) biti Bošnjak ali opet smo postali etnička muslimanska skupina, dobro su se potrudili Lagumdžija, Munira Subašić, Reis i Denis Bećirović da to ovjere na spomeniku u parku UNa u New York-u
Septembra 1993. godine na Prvom (i zadnjem) Bošnjačkom Saboru vjerska i politička elita u podrumu hotela Holiday Inn u Sarajevu odlučila je nelegalno da promijeni naciju, postali smo Bošnjaci. Sve do tada bili smo Muslimani, od tada a posebno nakon prvog popisa stanovništva svako ko nas nazove Muslimanima, ‘vrijeđa naciju’ i ‘svodi nas na eničku i vjersku zajednicu a mi to nismo’. Od tada su i Bosanci kao nacija izbrisani iz Matičnih Knjiga i Ustava, i slogan pred prvi popis stanovništva ‘važno je biti Bošnjak’ postao je pravilo i zakon : biti Bosanac mogao si samo ako to uspiješ utvrditi sudskom odlukom. Iako su Bošnjaci međusobom dozvoljavali da se tako nazivaju, ‘oni drugi’ nisu to mogli činiti pa su često frcale krivične prijave i pritužbe na račun onih koji se ‘usude’ da ‘siju uvrede i mržnju’ prema ‘hiljadugodišnjoj naciji’ koja je otkrivena u podrumu hotela jedne ratne noći u Sarajevu.
No, poslije senzacionalističke buke i huke i postavljenja spomenika žrtvama genocida u Srebrenici u parku UNa u New Yorku prije šest dana, gdje se slila sva krema sarajevskog političkog etablišmenta i vjerskog kora, muslimanska nacionalnost je ponovo oživjela i za divno čudo uklesana na postolje spomenika (THE SREBRENICA GENOCIDE AGAINST BOSNIAN MUSLIMS), ovaj put uz prefix ‘Bosanski’. ‘Tajna operacija’ – kako su bh bošnjački državnici nazvali pripremu i postupak izglasavanja Rezolucije UNa o Srebrenici maja prošle godine a onda i izradu i postavljenje spomenika u parku UNa, ovim spomenikom je de facto poništila odluku Prvog Bošnjačkog Sabora i vratila Bošnjake među Muslimane. Džaba pravdanje kako se radi o ‘pravno preciznom terminu koji se koristi u međunarodnom pravu’ uz tvrdnju kako se ‘to odnosi na sve Bošnjake‘, ostalo je uklesano i zapisano : ne zna se zapravo ni ko smo ni šta smo. Još bolje, može i ovako i onako, sve ‘po potrebama’.
Ovaj ‘lapsus’ je iznjedrio i sasvim opravdanu dilemu kod mnogih Bošnjaka u medijima sa pitanjem ‘a čiji je onda spomenik pri UNu?’ Te, da li su u Srebrenici ubijani muslimani ili Bošnjaci?
I potvrdio da se sa bosanskom nacijom ‘igraju’ državni prvaci i vjerski lideri, kao što se sa njom poigrao i tvorac nacije Alija Izetbegović, zbog čega zapravo rušenjem bosanske nacije koja je jedina legitimna i ispravna nacionalnost proizilazi da ‘mi’ ne znamo ni ko smo ni šta smo, a tri decenije je potrošeno na ubjeđivanje naše osviještenosti i nacionalnosti. Ko će onda i da li će uopšte moći odgovarati iko za ‘uvrede’ i ‘omalovažavanje bošnjačke nacije’ ili ‘svođenje nacije na vjersku skupinu’ poslije ovog dokaza na spomeniku?
Neće niko, biće dovoljna samo slika spomenika, svaki tužilac će olako moći ‘riješiti predmet i prijavu’ jednim pogledom na nju.
Zahvaljujući mudrosti onih koji se najčešće kite titulom Bošnjaka i koji se hvale svojim zaslugama, eto, iz čista mira jer ‘neće jezik neg’ pravo’, vraćeni smo u 1993. i zbrisali Bošnjake. Taman onako kako treba.
photo : Zlatko Lagumdžija ispred spomenika muslimanima žrtvama genocida, arhiv
