Tako to rade Amerikanci : Stavili pod sankcije Asima Sarajlića visokog dužnosnika SDA zbog afere ‘Asim’, istovremeno Osmana Mehmedagića ‘Osmicu’ direktora OSAe koji je aktivni učesnik iste afere pohvalili i označili kao partnera? Da li je ‘Osmica’ preko Avde Avdića ocinkario Amerikancima Sarajlića da bi spasio Bakira Izetbegovića? Svašta se kaže kad se priča.

 

Amerikancima se ‘osladilo’ izricati sankcije i to čine godinama i decenijama, u zadnje vrijeme sve češće i  kako su počeli umalo će oformiti posebno ministarstvo za sankcije. Za sada imaju ‘samo’ Ured za kontrolu inostrane imovine (The Office of Foreign Assets Control -OFAC) i direktora. Sankcije izriču pojedincima, organizacijama i državama uz obrazloženje da se to čini u cilju prevencije i zaštite i sigurnnosti imovine, lica i države Amerike. Američke sankcije inače kao i sve sankcije ove vrste uglavnom pogađaju i nanose štetu najsiromašnijima i srednje siromašnim stanovnicima sankcionisanih država, dok onima zbog kojih se izriču uopšte malo ili ništa ne znače. Oni imaju i nalaze stotine načina kako da te i takve sankcije premoste i zaobiđu, tako da uglavnom jedine i glavne posljedice izrečenih sankcija jesu zamrzavanje imovine u USA i zabrana ulaska u USA. Međutim većina sankcionisanih osoba nije nikad ni imala niti planirala imati imovinu u Americi, oni su to rasporedili po drugim poreznim oazama a nema ni želju da posjeti Ameriku tako da izrečene sankcije ostaju više kao simbolična prijetnja na papiru.
Sankcije koje se od početka agresije na Ukrajinu izriču Rusiji i njenim političarima su drugačijeg karaktera i dometa : u provođenje istih je uključena i EU no i pored toga, sankcije opet nisu dale željeni efekat. Osim onog neželjenog : cijene nafte i gasa iz Rusije su otišle ‘nebu pod oblake’ pa tako Putin može komotno reći kako je ‘profitirao’ na ovim sankcijama. (Zbog otkazanog uvoza nafe iz Rusije i cijene goriva u Americi su nepodnošljivo skočile, već odavno prelaze 5 dolara po galonu iako Joe Biden pokušava robnim tezervama nadomjestiti taj manjak). Budući da preko milijardu dolara inkasira dnevno u prometu gasa i nafte na razlici cijena izazvanih sankcijama. Razlog više neučinkovitosti ovih sankcija prema Rusiji leži i u ekonomskom preplitanju poslovanja Evrope i Rusije, prekinuti odmah svaki trgovinski kontakt sa Rusijom je nemoguća misija, treba i trebaće mnogo vremena da se Evropa prestroji na alternativne načine poslovanja. Dok ima i oportunizma i razlike između država. Neke sankcije prihvataju načelno ali ih striktno ne provode, neke su odbile da ih provode ikako, dok i Rusija kontramjerama razvodnjava učinkovitost sankcija. Kao napr. promjenom titulara imovine banaka ili drugih subjekata.
Dakle, znamo ko u USA donosi i objavljuje sankcije ali se ne zna ko ovom Uredu dostavlja i ko prikuplja dokaze o sankionisanima. Po logici stvari to mogu biti podaci sakupljeni iz medija, a ponajprije te podatke daju američki ambasadori po drugim svjetskim destinacijama a onda Ured i njegovi specijalisti daju prijedloge mjera. Ko god da daje te podatke, ako nisu usklađeni sa organima države iz koje su sankcionisane osobe, sankcije će izazvati kontradikcije i nedomuce, opet, ako su koordinirane sa zvaničnim organima gonjenja pojedinih država, onda to znači da su ti organi pod uticajem i pritiskom što opet dovodi državu u neugodan položaj. I većina tih izrečenih sankcija prođe gotovo neprimjećeno u zemlji sankcionisanih, oni i pored sankcija ostaju na svojim radnim mjestima i funkcijama, čime de facto i de iure države sankcionisanih takve mjere nipodaštavaju i ne priznaju.

Da popratimo to primjerima iz BiH.

Amerikanci su na svoju ‘crnu listu’ do sada (bili) stavili Hasana Čengića bivšeg predsjednika Sabora Islamske zajednice BiH pa Bakira Alispahića službenik AIDa i trgovca bh oružjem a sve zbog kampa za teroriste Pogorelica u BiH ali ništa te sankcije nisu ovim osobama učinile. Čengić je čak na Suddu BiH oslobođen zbog onoga zbog čega je dospio na crnu listu, Alispahić je nešto odležao u zatvoru a kasnije je i on oslobođen, čak je i savjetovao poslije Bakira Izetbegovića, sada je ‘poznati bh biznismen’. Sankcije kao da nisu ni postojale nikad za njega, jedino nije mogao ići u USA a to nije plaho ni želio. Isti je slučaj i sa sankcijama Nikoli Špiriću koji je na listu dospio jer je navodno umiješan u korupciju kupovine stana u Beču, međutim bh pravosuđe pa ni pravosuđe u Austriji nisu nikad pokrenuli nikakav postupak protiv njega. On je i dalje poslanik u bh Parlamentu. Da li su onda vjerodostojne informacije iz Ureda za crne liste ili se one ‘ne pikaju’, važnija je naša pravna presumcija nevinosti : svako je nevin dok mu se ne dokaže krivica. A nikad se neće dokazati jer država ‘nema interesa’ za krivičnim gonjenjem.

Da li uopšte Amerikanci znaju da je BiH država mafije u vlasti i da država neće krivično goniti svoju mafiju? Ako znaju, zašto onda izriču ove sankcije zašto umjesto njih kad već imaju moć i silu ne promijene korumpirane političare, budući da su oni najčešće vlasnici takvih crnih lista ili zašto ne promijene propise i nosioce prvosudbnih funkcija pa da se korupcionaši i mafija krivično gone i i osude?
Vjerovatno Amerikanci misle da će ovim sankcijama izvršiti pritisak na pravosuđe da pokrene akcije gonjenja korumpiranih a istovremeno da će se političke partije slijedom sankcija ‘riješiti’ svojih korumpiranih poslušnika. Ima i toga ali to je ‘ako’ i spor proces, efekat sankcija nikakav. Kad je već tako i kad već ‘sve znaju’ kako Amerikanci ne saznaju kako to radi Balkanska mafija u vlasti? Neće ili su nesposobni?
Nesposobni nisu sigurno, biće da je u pitanju ovo prvo. Jer je za sada u njihovom interesu samo izricanje sankcija, a oni se uvijek povode za interesima. Sankcijama stvaraju privid ‘da se nešto radi’. Zbog toga Milorad Dodik može osorno izjaviti ‘okačite sankcije mačku o rep’, jer zna kako to ‘fercera’ kod nas u BiH. Eto, on je osim od Amerike, sankcije dobio i od Veliek Britanije (skupa s Željkom Cvijanović), ali kao što smo rekli nemaju oni tamo ni imovine niti imaju namjeru tamo ići. Na američku crnu listu je ubačen i Milan Tegeltija (afera ‘potkivanje’), bivši predsjednik VSTVa, pa opet ništa. Eno ga ‘radi’ kao savjetnik Milorada Dodika. Amerikanci su ‘ocrnili’ i Amira Zukića nekadašnjeg SDA sekretara i poslanika, međutim džaba, još se po Sudu razvlači postupak protiv njega i Asima Sarajlića za korupciju u zapošljavanju. Slično je i sa Mirsadom Kukićem, bivšim kadrovikom SDA korumpirane bratije ali opet u BiH bez sudskog ishoda.
Najnovija dopuna iz USA ‘crne liste’ korupcionaša BiH je slična prethodnim, i opet se ‘vrtimo u krug’. Asim Sarajlić je svakako kriminalac i korupcionaš kapitalac SDA međutim bh pravosuđe još nije reklo  svoje. Iako se protiv njega vode dva-tri postupka (u aferi sa Amirom Zukićem, sa Mirsadom Kukićem pa ovo zadnje sa zapošljavanjem i krađom glasova u poznatoj aferi ‘Asim’) još nijedan postupak nije pravosnažno okončan. Ima ga i u aferi ‘Respiratori’ ali to se ne spominje u ovom zadnjem proširenju ‘crne liste’. Sarajlić je doduše dao ostavke na svoje funkcije međutim po slovu bh zakona on je nevin, nema pravosnažne presude. Kako su onda Amerikanci mogli doći do dokaza da je kriminalac i korupcionista? Ko im je dao dokaze i koliko su vjerodostojni?  Napose, u pojašnjenu stavljanja Sarajlića na crnu listu  Amerikanci se pozivaju na ‘zlogasnu aferu Asim’ gdje je on još 2020. na tajno snimljenom sastanku priznao kako ‘će riješiti’ zapošljavanje supruga u zamjenu za glasove i radna mjesta, te kako je krađom glasova uz pomoć direktora OSAe Mehmedagić Osmana ‘Osmice’ izabran načelnik Sarajeva Abdulah Sakaka, dok skoro istovremeno američki ambasador u BiH Murphy hvali ‘Osmicu’ kao svog i američkog partnera i slika se sa njim, hinjeći da ne zna (jer sve zna) kako je ‘Osmica’ već dvije godine pod istragama zbog falsifikovanih diloma i utaje poreza i još bogna čega još, što nema nikakve logike ni zdravog razuma. Asim i ‘Osmica’ skupa na istom zadatku korupcije (jedan krade a drugi drži merdevine) dok Amerikanci vide samo kriminal Sarajlića.
Pojašnjenje za stavljanje na crnu listu Gordane Tadić nedavno smijenjene glavne bh tužiteljice je poprilično siromašno. “Odgovornost i saučesništvo u radnjama ili politikama koje potkopavaju demokratske procese i institucije na Zapadnom Balkanu”, tako glasi ‘krivica’ Tadićke.

U VSTVu glavnom tijelu pravosudnih bh funkcija već su na mukama : kako to dokazati.  Jer moraju provesti postupak pa ako utvrde tačnost navoda moraju je otjerati iz službe. A šta u suprotnom, ako se ništa ne dokaže?  Ruku na srce u bh pravosuđu je bilo i ima mnogo boljih kandidata za ovu američku ‘crnu listu’, biće zanimljivo saznati ko je i kako utvrdio ove njene grijehe. Osim ako dokazi nisu došli od novinara Avde Avdića i ‘američkog partnera’ Osmana Mehmedagića, odakle je ‘niz vodu pušten’ i Sarajlić. Da bi se spasio Bakir Izetbegović? Sarajliću se stavlja ‘na teret’ u ovim sankcijama i ‘posredovanje uz naknadu u zapošljavanju’ u bh Telecomu dok uprava bh Telecoma negira postojanje bilo kakvih dokaza za takve radnje. Negira američke navode iz crne liste, brani firmu i upravu, neda Sarajlića? Sankcije očigledno nisu uštimane sa bh organima države. Na čijem čelu je korumpirana mafija. Nisu nikad ni bile. Uostalom, kao što smo rekli, zna se za koga i u ime čega se one donose. I da se priča i piše.

A svašta se kaže kad se priča, što bi rekao majstor Ćiro Blažević.

photo sankcionisani : Asim Sarajlić i Gordana Tadić ispred, iza : Milan Tegeltija i Amir Zukić, pozadi : Nikola Špirić, Dodik i Mirsad Kukić, foto arhiv klix.ba