Kad će spomenik ‘Stajaćem djelatnom zdrugu’ i ‘Crnoj Legiji’ u Sarajevu : Spomeničarsko ludilo Sarajeva se nastavlja – Ukinuli sve tragove heroja i spomenika antifašizma, grad pretvorili u otvoreni Muzej oprane retuširane istorije, sad hoće i spomenik Franje Ferdinanda, kojeg se ne sjećaju više ni u Beču, Pragu ili Pešti samo da napakoste Srbima…
Nema vlast ‘Evropskog Jeruzalema’ Sarajeva pametnija i preča posla od retuširanja istorije, nakaradnog i megalomanskog spomeničarenja, čim je na prijedlog SBiH Semira Efendića, skoro jednoglasno prihvaćena inicijativa da se austrougarskom prijestolonasljedniku Austro-Ugarske Monarhije Franji Ferdinandu i njegovoj supruzi ubijenima u atentatu 20. juna 1914. godine postavi, vrati, spomenik kod mosta ‘Latinska Ćuprija’. Kako se vidi iz jedinstvene želje i glasanja vlastodržaca, ulupaće se do pola miliona KMa i više u ovom nakaradnom i budalastom projektu, samo da se napakosti i prkosi Srbima i da se precrtaju udžbenici istorije.
Sarajevo je prenatrpano spomenicima u koje su ulupani milioni KMa budžetskih para, na svakom ćošku ili raskrsnici i trgu naći će te ponešto od spomeničarskog ludila, gradom se proći ne može od spomenika, mnogi od njih veze nemaju ni sa Gradom ni sa državom osim sa nacionalističkim prekrajanjem istorije i rasipničkim mozgovima vlasti. Kad su se (zbilja, da li su još?) podmirili sa džamijama, islamskim centrima i ‘istorijskim ličnostima’ po ulicama i trgovima, krenuli su ‘arčiti budžet s jarbolima i ljiljanima po okolnim čukama gdje se o kakvim praznicima odlazi na krkanluk istorije i slikanje, jednom su spomenicima ‘stelama’-kamenim piramidama sa ukradenim folozofskim mislima na njima potpisanim Alijom Izetbegovićem (bili) zatrpali i ulice. Zaplaniran je i spomenik Kulinu Banu ali umjesto njega po želji načelnice Benjamin noću je postavljen Kralj Tvrtko I Kotromanić u posebno kreiranom izdanju i ljiljan-odorama i sa mačem predviđen kao ‘turistička atrakcija’, a osim slike Benjamine uhvaćene na brzinu prije zore, ne vidjesmo da se tu dokazi po istoriju i slikanje kako je ona predviđala, nema slikanja ni sa ratnim tenkom ispred škole ali ima tenka. I, pazite sad, mudrosti i poznatog ‘kurčenja’, Semir Efendić predložio a vlast Sarajeva prihvatila : Hoćemo Franca Ferdinanda, ‘mučenika’ i ‘žrtvu’ kako je ovaj rumeni ideolog iz SDA pojasnio porobljivača Bosne prijestolonasljednika, optužujući Muzej u Sarajevu da drži ostatke bivšeg spomenika i time izruguje žrtve. Ima i ispotajnih teorija da je Sofija, žena Ferdinanda bila trudna a atentator i to još Srbin Gavrilo Princip, ‘stope mu se (umalo, spomenik ‘stope’ je vraćen na isto mjesto, op. Cross) zatrle’ namjerno ubio i nju i dijete.
Franc Ferdinand nema spomenika ni u Beču, ni u Pragu ili Pešti ali zahvaljujući Sarajevu, mogao bi biti postavljen ili ponovo ‘sastavljen’ od ostataka i eksponata, jer Sarajevo je živi Muzej mrtve prošlosti, a ‘žrtve’ su za vlast svetinja. Gavrilo je, kao što se zna Srbin i još ‘ubica nerođenog djeteta’ kakvi su svi Srbi, djelovao je u ime organizacije ‘Mlada Bosna’ i on je taj koji je upucao Frranju i suprugu skupa sa Muslimanima, hoću reći zavedenim Bošnjacima (nama sve drugi podmeću, Gavrila nam uturila ‘Crna Ruka’ iz Srbije) u toj organizaciji. I zato, jer je spomenik Franji nestao i uklonjen 1917, čim je stvorena država Srba, Hrvata i Slovenaca, a nigdje Bosne. Samo iz inata i prkosa prema Srbima, hoćemo Franju, ako smo, a jesmo u s(r)tanju. Pa neka košta i grada i istorije. Ako nema para, a nema – za ljekove, bolesne, penzinere i privrednike, ako fasade padaju svaki dan po Sarajevu i povređuju prolaznike a nema para za obnovu, za spomenike mora biti i ima. A turisti posebno iz Pešte Beča će navaliti i puniti kase turističkih gradskih firmi. Sarajevo se predstavlja ‘multietničkim’ i građanskim i brine o ‘antifašističkoj’ istoriji na svoj način, malo je antifašističkog ostalo u njemu, a ono što je još opstalo, raspada se, kao spomenik partizanima na Vracama.
Kad smo već kod istorije, zna li se, priča li se išta, kad će spomenik ‘Stajaćem djelatnom zdrugu’ i ‘Crnoj Legiji’ u Sarajevu? Ili Francetiću i Luburiću, pa ako treba i Paveliću, nije za odbaciti i ‘vakat je’? Istorija je zapisala da su u tim jedinicama većinom bili muslimani pa nije fer da sve nabijamo na nos Hrvatima kroz Thomsona kojeg potajno ili javno kao ministar Helez slušamo i da se samo pakosti Srbima, trebalo bi se malo pogledati šire i dublje. Kad već škole i ulice nose imena njihovih službenika i hodža, šta se čeka?
Kad smo već bili skupa u dalekoj, što se ne bi družili i u bliskoj istoriji?
photo : muslimani u NDH vojsci, detalj, arhiv
