Osman Osmanović u Beogradu osuđen na 5 godina zatvora za ratne zločine u BiH jer je otpisan u Sarajevu. Da je nedaj Bože (bio) uhapšen Naser Orić ili još više nedaj Bože Dudaković, tek onda bi vidjeli kako funkcioniše ‘pravna država’, ‘slučaj’ Edina Vranja je školski primjer za studente prava
Nakon što je u Beogradu Viši sud osudio zbog navodnog ratnog zločina Osmana Osmanovića bivšeg ratnog upravnika logora u Gornjim Rahićima Brčko, u Sarajevu sve ‘gori’ od ‘fejsbuka’ i ‘zvaničnih izjava.. ‘Nije fer’, ‘Srbija ima tajne optužnice’, ‘hapsimo i mi Srbe’ i tako u nedogled dok te ne zabole prsti na tasturi kompjutera, međutim najbolja je i najžešća ova : ‘Sramna presuda u Beogradu’ .
Koju je ‘kliknula’ na svom profilu hurma ministrica SDA vanjskih poslova, nesposobna i opasna Bisera Turković. Koju je ponovio komentator svih bh prilika i neprilika koje dolaze iz Beograda ukrasna SDA biljka u bh Predsjedništvu Šefik Džaferović, uskoro će mo sličan komentar dobiti i od Izetbegović Bakira, Komšića i ostalih bh kepeca političara, bh televizije su listom (uz izuzetak tv ‘Face’) vijest prenijele uz istu konstataciju.
Međutim, najbolju je ovu ‘međudržavnu sramotu’ pojasnio advokat Osmanovića Đorđe Dozet kojom je do srži ogolio besramnu i bezobraznu ‘državničku bh politiku’ Sarajeva, citiramo.
„Moj branjenik je čovjek koga je njegova država ostavila na milost i nemilost ovoj državi, odnosno ovom pravnom sistemu. To je čovjek koji, očigledno, u svom radnom vijeku nije zavrijedio kod vlasti u njegovoj državi da se zauzmu za njega. Štaviše, imali smo situaciju da niti jedan dokumenat, dokaz koji smo tražili od države Bosne i Hercegovine nismo mogli dobiti. Odbijani smo u svakoj prilici.
Tužilaštvo BiH jeste uputilo molbu da se Osmanović izruči BiH, ali je molba odbijena, međutim ovdje je nama trebala pravna pomoć države kakvu su pružili drugom državljaninu koji je uhapšen u augustu ili septembru prošle godine – Edinu Vranju. Moram da navedem – očigledno za državu BiH Edin Vranj i Osman Osmanović nisu isto..’
Dakle, kratko i jasno, Osmanović je ‘pušten niz vodu’ jer vlasti u Sarajevu nisu uopšte bile zainteresirane za njega. Na isti način su se ponijele i u drugom procesu protiv bivšeg borca ArBiH Huseina Mujanovića koji osuđen u Beogradu na deset godina zatvora. Sva ova naknadna tlapnja, piskaranja i napuhivanja i potpaljivanja emocija i već poznate mržnje, advokat Osmanovića koji je uhapšen novembra 2019. je sročio u par rečenica koje se ne mogu osporiti makar Bisera ‘iskočila iz cipela’ ili Džaferoviću zamaglile naočari.
‘Slučaj’ Osmanović je na ‘slučaju’ hapšenja (12.09.21) pa brzog puštanja Edina Vranja (18.10.21) pokazao svu bezobzirnost bh vlasti i njihove podmukle igre i trikove. Podsjećamo, pisali smo o hapšenju Edina Vranja visoko pozicioniranog službenika bezbjednosti BiH nakon čega se sva BiH digla na noge, poslana je nota srbijanskom ambasadoru u BiH, Komšić je bio na prvim linijama SDA odbrane, povučen je bh ambasador u Beogradu – Bisera je protegla umorne noge i još umornije dupe pa je napravila čak i ‘ekskurziju’ i sastala se sa srbijanskim predsjednikom te sa tužiocem Srbije za ratne zločine, povučeni su iz ladica zaboravljeni Sporazumi o suradnji u slučajevima ratnih zločina potpisani između Srbije i BiH, ‘svi smo mi bili tada Edin Vranj’. Kao što smo bili ‘svi Naser’ kad je onomad uhapšen u Švicarskoj ili kad smo ‘svi bili Ganić’ kad su ga skebali u Londonu ili kad su uhapsili Jovu ‘Divjaka u Beču..
U ‘slučaju’ hapšenja Edina Vranja za kojeg su bh vlasti tvrdile da je u bh ratu bio ‘obični kamerman’ (pa tako dogurao do visokog položaja u SIPAe) sve se isto ponovilo kao u nabrojanim slučajevima, država BiH je zatražila njegovu ‘ekstradiciju’ bh organima gonjenja da mu presude, rezultat znamo. Vranj je pušten prije nepun mjesec dana pritvora, u BiH mu nije više suđeno, kao što nije bilo pravog suđenja ni Oriću ni Ganiću nakon što su izručeni vlastima BiH.
Zašto su obični borac Mujanović ili upravnik logora u Brčkom Osmanović manje važni bh vlastima od ‘kapitalaca’ koje su hitno tražili tek kad su uhapšeni pa im ‘presudili’ slobodom i čestitkama kao i Edinu Vranju, jasno je kao dan. Da su ostali u zatvoru ovi ‘kapitalci’ bi probudili mnoge neispričane bh mitove o borbi SDA ratnika i gazija, o logorima kojih navodno nije bilo nigdje u BiH, tamo su zarobljeni čuvani i koštirani u prostorijama folklornih društava ili halal hotela visoke kategorije, o karakteru bh rata što je najznačajnije, stoga su sve snage i sva državna sila i vlast bili upregnuti da se oni ‘dovuku’ u svoju državu gdje će im se ‘suditi’. U tom grmu i leži ovaj bošnjački politički zec, zbog čega su se zadovoljili (tek pro forme radi) samo zahtjevom za ekstradiciju koju su beogradske vlasti odbile u ‘slučaju’ Mujanovića, i prepustile ga na milost i nemilost ‘sramnog’ beogradskog suda.
Nema nikakve logike da je za bh državu važniji ”obični ratni kamerman’ EdinVranj od upravnika ratnog logora, ali BiH nije nikad od Daytona do danas ni počivala na logici već na sprezi stranačke mafije. O zakonima da i ne pričamo, ta je bh priča odavno ispričana. Ova naknadna blebetanja i već poznata ‘piskaranja’ iz riznice Bisere Turković ili kabineta Džaferovića, Komšića ili možda čak iz kabineta ‘majke’ Munire Subašić ili kavih džamijskih ‘instituta’ iz Canade ili Evrope (šta se čeka otuda, da li ko zna?) pa i one naknadne žalopojke po televizijama i bh novinama o ‘sramnoj ‘ presudi Begrada su pravna i državnička politička talašika. Posebno izjave tipa ‘osuđen zbog jednog svjedoka i jednog šamara’, ne navodeći nijedan razlog zbog čega nisu na zahtjev odbrane dostavili makar ijednu izjavu ili potvrdicu ili ime kojeg svjedoka, bilo šta, ili one : otkud im pravo da sude stranog državljanina za navodno djelo počinjeno u drugoj državi, kad je kratko i jasno u par rečenica sve poklopio advokat Osmanovića. BiH je još jednom pokazala kako fukcioniše i za koga se bori. Navodi u vezi mjesta počinjenja djela ili navodi o nepoštivanju Sporazuma između držva BiH i Srbije također nisu ni za što drugo već da se budale čude. Pa i Fikret Abdić je pored istih Sporazuma sa Hrvatskom osuđen u Hrvatskoj a bh je državljanin, za djela počinjena ne u Hrvatskoj već u BiH pa nikom ništa.
Poznato je da Srbija neće da izruči BiH ratne zločince koji su tamo prebjegli poslije suđenja ili prije izricanja presuda, ali evo imamo još jedan živi dokaz pored već navedenih ranijih ‘slučajeva’ da i BiH ljubomorno i svestrano čuva svoje zločince. Ne smijem ni pomislit šta bi bilo da je umjesto Osmanovića uhapšen Naser Orić ili nedaj Bože Atif Dudaković? Gluho bilo, Bisera bi ostala u Beogradu sve dok ih uz fini dogovor ne bi ‘izručili’ državi BiH.
Uostalom, da budem malo i ciničan, ko je kriv Osmanoviću ili Mujanoviću što nisu kao Edin Vranj odmah čim su uhapšeni poslali poruku Osmanu Mehmedagiću, hoću reći novinaru Avdi Avdiću kao Edin Vranj što je učinio, pa da onda vidimo da li je važnije biti ‘kamerman’ ili upravnik logora. I to ratnog, ej! Kojeg u BiH nije bilo ni u snu ni najavi. Čak ni u izvještajima Tadeusz-a Mazowietckog, specijalnog izaslanika UNa koji ih je u svom izvještaju nabrojao i objavio, sve po abecednom redu.
photo : beogradski advokat i branilac Osmana Osmanovića Đorđe Dozet lijevo, desno – Osmanović osuđen na 5 godina za ratne zločine, arhiv
