I prije kongresa SDPa znalo se i vidjelo da je Irfan Čengić u talu sa SDA i DF jaranima i da je egzekutor svoje partije i šefa Nermina Nikšića, po nalogu Denisa Bećirovića
Kongres SDP partije prerušenih komunista održan 10. juna ove godine ne bi pokazao ni donio ničeg novog da nije bilo Irfana Čengića, ‘mladog lava‘ Nermina Nikšića i nekada visoko pozicioniranog kadrovika u svojoj partiji. Mislim, vrhovni skup stranke isti je ili sličan svim drugim političkim partijama u BiH, takve su bile i odluke. Nikšić ostaje predsjednik SDPa do daljnjega, delegati su mu produžili mandat mimo akata i dokumenata stranke do slijedećih izbora, navodno su donijeli i dokument o pooštravanju discipline u svojim redovima i članstvu, ostalo su hvalospjevi o uspjesima, već viđeno.
Kritike braće iz ostalih stranaka o autokratskom potezu Nikšića iako opravdane, žalosne su i smiješne, posebno one iz legla gubitnika SDA zelenih državnih termita, gdje se niko čak i sada kad je SDA na koljenima ne usuđuje reći Bakiru Izetbegoviću da mu je vrijeme za predsjedničku SDA penziju, oni koji progovore u startu su popljuvani a ni on sam niti ne pomišlja da odstupi. Da i ne spominjem DF koja u svom imenu ima samo jedno ime – vječnog predsjednika Komšića što joj daje epitet demokratije ili održan Kongres Naše stranke gdje se ‘pojavio’ samo jedan kandidat za predsjednika sadašnji predsjednik Forto.
Međutim, kongres SDPa je ogolio i ispisao stanje u ovoj stranci a o čemu je javnost javno šuškala daleko prije Kongresa a to je javna tajna da se u stranci dešavaju prljave aktivnosti borbe za mjesto predsjednika SDPa, i da pojedni njeni članovi iz samog njenog vrha djeluju već duže vremena u suradnji sa SDA/DF/IZ principijelnom bratskom koalicijom na rušenju ugleda partije i samog šefa Nikšića i ‘trojke’, dakle svega onog što naivni i dobrodušni Nikšić nije vidio ili je sakrivao i što još nevješto uvijek sakriva.
Na Kongresu se to obistinilo, među oko 600 delegata nije bilo Irfana Čengića ali još gore po Nikšića, nije se ni pojavio ni oglasio ni Denis Bećirović njegov podpredsjednik.
Umjesto dolaska na Kongres, Čengić se sa skupim naočarima na nosu i knjigom Bill Clintona javio sa odmora nakon što je čuo da je razočarani Nikšić pred delegatima skrušeno priznao da je Čengić ‘njegova najveća greška’ rečenicom bivšeg američkog predsjednika o orlu i svinjama, onako baš podjebljivo i bezobrazno kako inače bh političari znaju kenjati po ‘fejsu’ gdje provode dvije trećine svoga skupo plaćenog radnog vremena.
‘Na svinju možeš staviti krila, ali je to ne čini orlom’ – mudro je prepisao još mudriji ‘Čenga’ Clinton-a i faktički odjebao i šefa proglašavajući ga svinjom a Partiju svinjcem, iako je ranije znao često govoriti da mu je SDP draži od svega i da nikad nije razmišljao o ‘odlasku iz stranke’. Možda i nije, ali sasvim je izvjesno da će rastanka od drugova biti i bez njegove volje a što je on zapravo i očekivao i što su indirektno najavili i delegati sa Kongresa. Lakše se uvijek braniti sa pozicije žrtve, međutim iako je tačno da svinja nikada ne može postati orlom, isto tako je tačno i to da mladi crveni Čengić nikada nije bio zeleniji, samo su se boje prelamale.
Kao što rekosmo, nedolazak Čengića na Kongres nije slutio jedino Nikšić (on uvijek kasno ‘pali’), za sve ostale pa i za bh javnost to nije nikakvo iznenađenje, jer Čengić je odavno u funkciji rušenja i Nikšića i partije, što često nije ni sakrivao. Ne samo zbog slika sa Željkom Komšićem i njegovim jaranima u vlasti po sarajevskim kafanama već zbog svojih stavova i glasanja u Parlamentu koji su se kao po planu podudarali sa stavovima i nazorima i Izetbegovića i Komšića. Kritikovao je VP SChmidt-a, kritikovao vladu ‘trojke’ u kojoj je njegova partija, hvalili su ga i uzduž i poprijeko iz SDA centrale, uostalom, čim ga je pohvalio onaj mentalac i čakijaš Haris Zahiragić, jasno je ‘koliko je sati’.
Ovih dana Čengić se svim silama nudi kao starleta za mjesto načelnika opštine ‘Stari Grad’, umjesto uhapšenog Hadžibajrića, i baš iz te opštine od kadrova DFa njegovo prijestolje se tu najavljuje poslije zakazanog referenduma o opozivu Hadžibajriću, nema nikakve dileme da će mo ga tu uskoro i gledati, makar kao ‘nezavisnog’. Iako ispred SDPa najvjerovatnije neće podržati njegovu kandidaturu, Irfan se ne brine jer zna, ‘zaslužio je’, podržaće ga ‘druge stranke’, zna se i koje.
Sada kad se obznanilo da je svoje frustracije i želje u SDP partiji ostvario i kada je ovakvim stavovima zadobio respektabilan broj glasova (što mu je i bio cilj), ostaje da se vidi kako će i šta će poduzeti SDP (i da li će, i da li uopšte ima snage za to?) prema Denisu Bećiroviću, podpredsjedniku SDPa.
Naime, iako se ni on nije pojavio na Kongresu, iako je nesporna njegova bolesna želja za funkcijama zbog čega sebe vidi načelu SDPa, niti je pomenut na Kongresu nit kritikovan kao Čengić, a nije se ni on ni slovom oglasio. A toliko je i samo po tome najviše poznat, po svom patetičnom, svađalačkom i bizarnom piskaranju.
Za nadati se da ga je Nikšić prokužio, ako nije – nije zaslužio ni da vodi stranku. Džaba mu pjevati ‘oj drugovi jel’ vam žao, kad se već ‘rastanak primaka0’, treba pjevati ranije.
Bećirović je, a to smo više puta pisali, narcisoidna i štetna uhljepska faca koja u rušenju SDPa i Nikšića i saradnji i podržavanju SDA/DF/IZ dogovora u posebno razrađenm planu i scenariju ima glavnu ulogu. Čengić je samo izvršilac. Svi njegovi dosadašnji potezi i postupci iz njegovog kabineta to pokazuju, počev od instaliranja SDA kadrova u kancelarije i diplomatske stolice (posebno kriminogenog Zlatka Lagumdžije), preko šurovanja sa Reisom i dnevnopolitičkog glodanja žrtava te svađa sa svojim koalicionim partnerima a posebno ignorisanjem ‘trojke’ koja ga je ustoličila Pored Čengića, u tim aktivnostima su također aktivni i nasmijana Benjamina Karić, bio je debelo upetljan i Vojin Mijatović ali ga je ministarska fotelja smirila.
Bećirović je mnogo lukaviji i opasniji, naravno i perfidniji. Nakon što su mu stranke ‘trojka +’ dale funkciju u bh Predsjedništvu koju bi bez njih samo mogao sanjati uz učače Kur’ana i liječioce na daljinu koji su ga ranije jedino podržavali u prethodnom jurišu na Predsjedništvo, on se odmetnuo i pod krinkom ‘radim za sve građane i po zakonu’ otkačio svoju ‘bazu’ i javno se prestrojio na svađalačku i rušiteljsku taktiku po uzoru na Komšića, pa tako na tenane odrađuje poslove SDA/DF dogovora u suradnji sa Reisom Kavazovićem.
Nikšić kao i ‘ostatak trojke’ šute o problemu zvanom Denis, međutim ta šutnja će ih debelo koštati, već im stižu računi za naplatu, svakog petka poslije džume on i Čengić imaju šta objaviti i pokazati.
Ili uraditi po planu : Denis dodaje čakiju a Irfan je zabija u leđa Nikšiću.
photo : oj drugovi jel’ vam žao, nekadašnja idila, Čengić Irfan, Nermin Nikšić i Denis Bećirović, arhiv
