bezobrazno miksanje kostiju žrtava i retuš bh istorije i glavnog grada : Dan grada Sarajeva 06. april umjesto na Vracama, kod Vječne vatre ili na srušenom spomeniku Valteru Periću, vlast pretvorila u slavu Aliji Izetbegoviću gdje Denis Bećirović, Komšić i Benjamina Karić uče dove šehidima partizanima potvrđujući tezu Bakira Izetbegovića da mu je Babo baš bio u partizanima
* Svake godine bh vlast od smrti Alije Izetbegovića, posebno ona u Sarajevu (jer Sarajevo nije samo glavni bh grad to je Republika BiH svake vlasti), 06. april zvanični Dan Grada Sarajeva pretvori u vjerski i populistički događaj, dok se ciljano i na tenane vrši retuš bh istorije i Sarajeva i svjesno se nastoje izjednačiti partizani antifašisti i borci odnosno nekakvi šehidi ArBiH.
Inače, nije ovo jedini datum, jedan od najvažnijih za BiH i Sarajevo kojim se briše naša antifašistička istorija i mijenjaju prerogativi države i državnosti, slične obmane i namjerne aktivnosti vežu se i uz dan 9. maj, međunarodni dan pobjede nad fašizmom kada je (jer to je isto) ozvaničen i ‘dan šehida’ pa nam ovaj dan skupa sa nama slavi čitava Evropa a i šire okruženje.
Dan glavnog grada države Sarajevo 6. april je zvaničan datum kada su partizani oslobodili Sarajevo od fašista i okupatora i dok nije sagrađeno turbe Aliji Izetbegoviću na Kovačima proslavljao se kako-tako ili ispred Vječne vatre u centru Sarajeva ili na danas zapuštenom i namjerno ostavljenom vremenu propasti partizanskom groblju na Vracama. Poslije smrti Izetbegovića svi državni i vjerski praznici se uglavnom obilježavaju na Kovačima uključujući i dana nezavisnosti 1. mart, Vječna vatra i partizanska obilježja su odavno zaboravljene destinacije. Prije pet-šest dana je Vječna vatra, ovaj simbol antifašizma ‘servisiran’, često je predmetom i namjernog zapišavanja ‘pijanica’ i ‘naših domaćih budala’
* Razlog ovakve nakaradne politike vlastodržaca se zna : treba po svaku cijenu minimizirati ulogu antifašista partizana u istoriji BiH (njih će se ponekad sjetiti Bakir Izetbegović ili Komšić kad nije na Kovačima, uglavnom uz izbore, sjetiće se AVNOJA i ZAVNOBIHa u istim okolnostima kad i Josip Broz postane ‘dobar skroz’ čak i kriminogena ahmedija ‘Hižaslava Cerić Mustafe, ali samo dok ne prođu izbori), poslije sav naš život, država i svi praznici postoje samo jer je postojao Alija Izetbegović. Kada partizani bez kojih ne bi bilo ni Sarajeva ni države BiH ni muslimana naknadno Bošnjaka, postanu fašisti i okupatori i kad se obavezno moraju spojiti bitke ArBiH sa partizanskim borbama za državi i narod.
Zadnjih nekoliko godina, SDA sunetlija i načelnik Abdulah Skaka sadašnji SDA ambasador, umalo da nije progurao ‘istorijsku činjenicu’ o promjeni datuma glavnog grada u februar 1462 jer po njemu i po stavovima SDA stranke grad je ustanovio Isa beg Ishaković i taj datum treba zabilježiti a ne nikako 6. april. Inicijativa još nije ‘ozvaničena’, čeka se pogodan trenutak, uz to ide i famozno obrazloženje da partizani nisu oslobodili Sarajevo već je bilo ovako. 5. Aprila je 13 . Muslimanska oslobodila grad a onda su sutra, 6. aprila u grad ušli ‘četnici’ partizani i pobili ‘znane i dobre Bošnjake’, njh ‘na hiljade’. Kojih tada nije bilo ni u povojima, znamo kako i kada su nastali Bošnjaci.
Prijedlog da slavlje pomjerimo u dan ranije još nije ‘prošao’ ali je zato ovo poigravanje sa istorijom koja se izgrađuje već tri decenije i koja sve više zauzima plodno tlo zasijan, čeka se da izraste.
Jer je, kako kažu bošnjački mediji, više je ‘halal ispjevati ilahiju i kasidu Mustafi Busuladžiću našem gaziji’ (osvjedočenom suradniku i službeniku fašista čije ime krase ulica i škola u Sarajevu) nego polagati vijence ‘četniima partizanima’.
* No, dok taj važan i ‘historjski trenutak’ ne bude ozvaničen, može i ovako. Slavimo 6. april ali uz njega mi zapravo slavimo i 5. april, i dan početak napada na Sarajevo te 6. aparil kada je otočela blokada grada koja je trajala 4 godine, ujedno slavimo i dan priznavanja države BiH. Sve tako govornici na Kovačima iznose uz dove i vijence Prvom šehidu u Bošnjaka ali na način kao u onom vicu o studentu biologije o slonu i mravu. Znate ono kad student zna sve o mravu a izvukao pitanje o slonu pa počeo. ‘Slon ima tak istančan vid da vidi čak i mrava, a mrav je….
Evo, ovako se bezobrazna i sumnjivo nasmijana načelnica Sarajeva na Kovačima prisjetila 6. aprila.
‘“Preživjeli smo najdužu i najtežu opsadu u historiji modernog ratovanja. Borimo se danas da naše Sarajevo i BiH budu grad i država u kojem će sretno živjeti svi naši sugrađani. Mi znamo kako je kada je najteže. Upravo smo odali počast svima onima koji su dali svoje živote kako bi mi danas ovdje slobodno, mirno dočekivali naš Dan grada. Svima onima koji negiraju genocid, koji negiraju naš grad, koji ne vide Sarajevo kao svoj glavni grad želim poručiti da neće uspjeti. Sarajevo je grad heroj, grad prkosa, Sarajevo je grad hrabrih, obrazovanih, dobrih ljudi. Sarajevo je grad mladosti i mi ćemo gaziti snažno u bolju budućnost. Sigurna sam da će nove generacije koje dolaze biti dovoljno snažne i hrabre, da sve ono što su im njihovi stari ostavili u amanet i nastave”
Da li ste ovdje u ovom nadahnutom cvrkutavom govoru prepoznali partizane i podsjetili se na njih? Kako da ne, Benjamina je naučila čak i šta znači riječ ‘amanet’, koju su partizani najčešće koristili kada su stvarali državu za nju i za sve nas.
Bećirović rumeni Denis SDP uzdanica (kojoj partiji uzgred rečeno ‘radi o glavi’ instaliranjem SDA kadrova u svoje dvore Predsjedništva) je samo u jednoj rečenici pomenuo ‘slona’ (“Prije svega, dozvolite mi da građanima i građankama iskreno čestitam 6. april – Dan grada. Sarajevo je 1945. godine oslobođeno od naci-fašizma…’, a onda je kao i svaki školarčić koji je doktorirao na islamu i islamskoj nauci nastavio vaziti o ‘mravima’. Ma šta mravima, mravinjaku, nadugo i naširoko kao u svojim pismima sreće.
O junačkoj borbi ArBiH, o opsadi i oslobođenju Sarajeva u bh ratu …
* Nije sporno pominjanje na opsadu Grada ni prisjećanje na zločine agresora, međutim 6. april je još uvijek zvaničan datum Dana grada kada je Sarajevo oslobođeno od fašista u II Svjetskom ratu, dok je zvaničan datum oslobođenja Sarajeva od opsade 5. april (vidi slučajnosti sa teorijom o oslobođenju Sarajeva i 13. Muslimanskoj), koji je zvanično utvrđen odlukama vlasti Sarajeva tek 25. maja 2019. Nema, ama baš nikakve veze Alija Izetbegović i ArBiH sa oslobođenjem Sarajeva bilo kojeg aprila 1945. niti ikako, niti je učestvovao u bitkama za oslobođenje grada nit ima uopšte sigurnih dokaza da je bio u pratizanima, osim možda zadnjih pet mjeseci rata kad je partizana bilo ‘ko pljeve’. Niti se bilo kako ArBiH u kojoj je bilo mudžahedina i vjernika najviše i koja je načisto očišćena od nemuslimana može izjednačiti sa antifaištima partizanima. Koje je pomenuti Skaka javno nazvao fašistima, okružen u Sarajevu sve sa samim gazijama, begovima i hodžama NDH bulumente na uličnim tablama i nazivima škola.
Naprotiv, svojim ‘mudrim’ odlukama Alija je uveo BiH u rat, uzrokovao’ na stotine hiljada žrtava i milione protjeranih, izgubio dvije trećine države sve sa Srebrenicom a sada ga slave čaki ‘nasljednici komunista’ kao oslobodioca i graditelja ‘nezavisne i suverene’ države i čak, kao antifašistu. Učeći mu dove kao ‘borcu na Allahovm putu’, kao šehidu.
* Uz ovu proslavu i igrarije sa datumima i praznicima, valja dodati i ovo. Kažu da se april kao istorijski datum slavi i kao dan priznanja države BiH, o čemu su drvili mnogi sakupljači slika i medija, iako je i to smišljeno smiksano. Kao što znamo 1. mart je zvaničan datum nezavisnosti države BiH koju je Bugarska priznala prva već 31. marta 1992, a onda redom Turska, Španija, Libija i Iran, da bi tek Njemačka 06. aprila priznala državu BiH.
Ulje i voda se nikada neće i ne mogu pomiješati tako ni ovo podrugivanje partizanima na Kovačima nema nikakvog istorijskog značaja niti smisla, osim samo u jednom : u prekrajanju istorije po volji i želji samo jednog naroda i proglašenju Sarajeva čistim i jednonacionalnim gradom. Što on zapravo skoro i jeste.
Valtera Vladimira Perića se niko nije sjetio (za većinu vlasti Sarajeva to je ‘izmišljeni lik ili četnik’) nije se sjetila ni glumica (učetvovala nedavno u filmu sa glumcem Željkom Komšićem u dokumetarcu pa ga premijerno prikazala u svojoj Vijećnici koju je otela od naroda) Benjamina Hamprc najnovije čedo SDP partije i vlasti, iako je najznačajniji za dan Sarajeva. Pogunuo je 6. aprila 1945. braneći električnu cenralu spomen-muzej kojeg je sarajevska vlast prodala arapsko-bošnjačkoj kompaniji o čemu smo već pisali.
I ona je kao i narcis Bećirović u školi naučila samo o ‘mravima’ iz vica.
Za svaki slučaj, tek da pokažu kako je Vječna vatra ‘servisirana’ i kako ‘radi’, oboje su se skupa sa Komšićem uslikali i ispred Vječne vatre, plamen se nije ugasio dok slikanje nije obavljeno.
photo : Denis Bećirović i Željko Komšić članovi bh Predsjedništva ‘iz reda Bošnjaka’ na Kovačima 6. aprila 2023, uz Dan Grada Sarajeva, arhiv
