Bosna kao Južna Dakota : skulptura Dragana Čovića je inspiracija i izazov, treba nam planina-Olipm za naše Bogove

 

Ima jedna planina u Americi ‘Mount Rushomore’ se zove, u saveznoj državi Južna Dakota (South Dakota), prava je turistička i istorijska atrakcija. Osim što tamo ljudi svraćaju da se okrijepe čistim zrakom i panoramskim pogledom, tu se susretnu sa bogatom svojom istorijom. U kamenu su u granitu uklesane biste-skulpture predsjednika SADa Washington-a, Jefferson-a, Roosvelt-a i Abrahama Lincoln-a …
Osamnaest metara velike figure glava američkih predsjednika odolijevaju kiši, vjetru i snijegu i začaranim pogledima posjetilaca, poznati umjetnik Gutzon Borglum koji je sve to osmislio još davno (umro je 1941) učinio je za svoju državu više od udžbenika i istoričara, na planini ima mjesta za sve predsjednike Amerike, čak neki kažu i za Donald Trump-a, ne zna se još…
Jednu takvu plemenitu ideju otpočeo je i hrvatski umjetnik iz Herceg ponosne Bosne iz Širokog Brijega Stjepan Skoko, ideja je još u ‘fazi realizacije’. Uradio je bistu-skulpturu Dragana Čovića po zanimanju predsjednika HDZa BiH, vječitog funkcionera države BiH. Bista je za sada u manjem formatu kao ona Muje Hrnjice u aferi ‘Agrokomerc’ koju su vlasti zaplijenile i zabranile, konačna može biti od kamena, granita ili čelika, umjetnik još nije donio odluku, mediji su dobili sliku figure u gipsu da se vide prve reakcije koje su nevjerovatne. Uz naznaku da Čović nema ništa sa tim, to je samo ideja i rad umjetnika, takvih će figura biti još, ideja je predobra a modela ima koliko hoćeš.
Oglasio se i Čović nakon što su se mediji počeli isčuđavati i sprdati sa tim uratkom koji pomalo liči na eksponate Sokrata ili Aristotela iz biblioteka, tvrdeći da djelo nije naručio ali mu nije ni mrsko.

Nema razloga za ‘špotanciju’ niti za zezanciju jer stvar je fenomenalna, treba samo pronaći pogodnu planinu da se ova bista kad se pretoči u čelik ili granit postavi na kakvu bh visiju. Neka bude Čović prvi, poslednji neće sigurno, a planina ima u BiH koliko hoćeš ima i predsjednika modela.
Kao u svakoj kapitalističkoj slatkoj priči najvažnija je ideja, zato ovo treba podržati.
Za sada bista Dragana Čovića ozbiljnom evropskom facom i tajanstvenim osmijehom govori sama za sebe.
To je naša bh istorija. Jer, kad je već napisao toliko knjiga, dobio toliko doktorskih disertacija, počasnih akademskih titula, kad ima zvanični porodični grb, zastavu i himnu kao institucija, kad je preko tri decenije u borbi za državu, zašto ne bi zaslužio i svoje mjesto na Bjelašnici, Igmanu, Jahorini, Magliću, Treskavici ili još bolje u nekoj od ‘stolnih’ planina Herceg-Bosne Čvrsnice ili Volujka ili na nekom najvisočijem obronku Dinarskog masiva. Jedina zamjerka ovoj statui je što uz nju nema nijednog dodatnig obilježja iz ove skromne biografije modela ali to se da ispraviti
Možete li zamisliti samo kako bi se postavljanjem te figure na kakvu bh planinčinu i ne nižu od 1500 metara nadmorske visine promijenio tok naše bh istorije kao tok rijeke Radobolje pri gradnji toplog ddoma Čovića, tu bi đaci dolazili na ekskurzije, vodiči bi držali slovo o našoj istoriji ili historiji, život bi se vratio u normalu.

Nacijo, odmah ‘iz reda Bošnjaka’ bi trebali svi umjetnici i vajari skočiti na noge pa pripremiti bistu Bakira Izetbegovića i Alije Izetbegovića (dosta tog kiča sa kamenjem po ulicama Sarajeva) sve sa Kur’anom u ruci ili bar sa desnom rukom na srcu, pa Asima Sarajlića sa celularnim ili sa kasom za lovu, pa Fadila Novalića uz kameni respirator, Abdulaha Skake sa sječivom za sunećenje, pa Sebije Izetbegović sa diplomom ili maturantskom kapom na glavi, dok Islamska Zajednica mora pod hitno razmisliti kako na brdo ugurati statuu ‘Hižaslava’ Cerića sa maslinovom grančicom i cvijetom Srebrenice ili Reisa Kavazovića sa istim motivima… Sve bošnjačke historijske face treba uklesati u granit ili kamen, planine ima i ionako su nam sve ‘historijske’ i pobjedničke, red je da se to zabetonira i umjetnošću. Onda, Srbi ne bi smjeli također čekati, prvo bi trebalo uklesati Milorada Dodika sa mikrofonom u ruci i sa helikopterom na reveru, Ratko Mladić ili Karadžić ne dolaze u obzir, čak ni najmanja bista za kućnu upotrebu ne smije se izliti..
Naravno, biste trebaju dobiti i Denis Zvizdić, i Željko Košić obavezno pa tako redom i listom dok se ne popune naše bogate i zdrave planine.

U izradi ili kućnih kipića koji bi se turistima i dijaspori prodavali po baščaršijskim, banjalučkim ili međugorskim filigran radnjama ili figura za planinu treba izbjegavati golotinju, ne treba biti bezobrazan kao što su bili oni grčki ili rimski vajari sa onim mišićavim nabildanim božanstvima ili debelim izazovnim kokama u cvijeću kao Sebijina svadbarska haljina, našu čistoću ne smije ništa pokvariti. Osim toga, ima tu i jedna drugi značajniji razlog. Iz slika po udžebnicima i muzejskih eksponata vidljivo je da su zbog oštrice vremena ili zbog nečeg drugog neobjašnjivog, svi ekstremiteti na ovim skulpturama ili oštećeni ili otpali. Jedna nema ruku druga nogu, trećem je onaj muški polni organ na pola nestao, zato ove dijelove tijela treba izbjegavati u umjetničkim kreacijama. I ne samo zbog toga, različitost u izgledu polnih organa po čemu se mi inače i razlikujemo, ne bi bila ni umjetnička ni istorijski opravdana, napose, ja ne mogu uopšte zamisliti Bakira ili ‘Hižaslava’ (Šefika Džaferovića i Komšića mogu, oni su postojani kano klisurine) kako razgolićen leži ili stoji obavijen grožđem ili ružama, dok mu ona stvar pukla od vremena zjapi prazno.

Ako mislite da neki pobrojani i oni koji nisu na ‘spisku’ ne zaslužuju da imaju ovakve spomenike, u krivu ste. To su naši Bogovi ‘YouTube yarrabi’, njima se klanjamo i njima upućujemo molitvu preko Svevišnjeg samo kao posrednika.

Oni su besmrtni, vode državu zauvijek jer nema sposobnijih od Bogova, nezamjenljivi su, oni skreću tokove naših rijeka, pišu knjige i osvajaju doktorate i akademske titule, njihova riječ je uvijek zadnja, oni nam odlučuju kad smo zdravi a kad bolesni, kad će nam bubreg proraditi ili kad će nas napasti virus, kad će mo u rat a kad u slobodu, oni uzimaju šta hoće i daju koliko hoće, oni rasprodaju zemlju, rijeke i dijelove morskih obala, oni nas uče kako parkirati, kako kupovati, gdje će mo stanovati i šta će mo jesti te kakve programe i vijesti moramo gledati…, čak i koliko će mo platiti da umremo te gdje će mo počivati.

U takvoj božanskoj konstelaciji događanja i našeg života, takvim Bogovima treba dati i planine. To je mali korak za nas obične smrtnike a veliki za Bogove.

Također, treba razmisliti i o ovoj ideji. Uz postavljanje spomenika na planinu, tu treba izgraditi i jednu džamiju te je odmah proglasiti nacionalnim spomenikom kulture, crkvicu na brijegu i manju kapelu, tako da nam istorija bude kompletna.

Znam ovdje se javlja i jedna manji problemčić, zbog kojeg podržavam ovakvu umjetničku viziju. To je kako odabrati planinu gdje bi svi skupa bili na istom mjestu, u protivnom ideja je suluda.

Znamo da se Bogovi teško mogu dogovoriti zato ih ima toliko od apolona do današnjih dana i ‘padaju na teme’ zbog toga, međutim raja uvijek pada na dupe i ona ne bi trebala o tome odlučivati. Kako svi novom bh predstavniku daju domaće zadatke evo i od mene jednog : Ne budi Valentin, nezabrinuto odredi, odluči naredi koja će to planina biti te kako će se zvati i mirna Bosna. Ostalo je za nas i umjetnike. Nemoj samo da se slučajno zove ‘Nightmare’, iako se rimuje sa ‘Rushomore’. Čisto iz praktičnih razloga.

P.S. Svaka sličnost sa imenima i događajima, slučajno je-namjerna.

photo ilustracija : Apolon Belvederski, rimska mramorna kopija, kip sa oštećenim polnim organom, Muzej Vatican, desno : skulptura Dragana Čovića, montmontaža Cross Atlantic