Nije riječ o visokom bh predstavniku : Nema nikakvog rezona ni razloga da smo svi u BiH natakareni na strance, njihove pare i na njihov uticaj na državu BiH kad već tri decenije državom upravljaju stranci, daju nam lovu i opremaju sve institucije, državu vani predstavljaju stranci, liječe naše ljude, uče studente, upravljaju vojskom, ministarstvom sigurnosti, medijima, bez stranaca mi ne postojimo …
Volimo se pohvaliti internacionalizmom a ne možemo ‘smisliti strance’. Poslije ‘osamosvojitve’ ili famoznog razdruženja sa ratom ili bez njega, toliko smo se junački razmrvili i rascjepkali da je nama inostranstvo na svakom pedlju nekadašnje države. I sve je ‘internacionalno’. Svako je svakom dijaspora, čak i najbezazleniji sportski ili folklorni turnir između dojučerašnjih susjednih opština proglašava se ‘internacionalnim’. Samo jedan primjer : folklorno društvo ‘Behar’ ili ‘Ljiljan’ iz Bužima učestvuje na internacionalnoj smotri folklora u Topuskom. A samo pređu rijeku. Sa pasošem, naravno. Proganjamo ‘strance’ u BiH a oni svuda. Od visokog bh predstavnika, Sudova i Tužilaštva, Univerziteta i vjerskih ustanova do sporta i razonode. Nećemo strance a hoćemo njihovu lovu, hoćemo i uzimamo kredite, kratkoročne ili dugoročne pozajmice zadužujući državu, hoćemo i obožavamo sadaku i još je i tražimo.
BiH je najviše internacionalna ili internacionalizirana država na Kugli Zemaljskoj od sporta do vrha vlasti. Ovdje ne računam visokog bh predstavnika iako je on prvi među strancima zato jer g ane biramo mi, on nam je kažu ‘nametnut’.
Pogledajmo sliku bh države sa imenima i resursima uzduž i poprijeko pa se sami uvjerimo koliko su nam stranci potrebni i kako bez njih ne možemo.
Vlasnik FK ‘Sarajevo’ nam je malezijski tajkun Vincent Tan. Dobro, za početak loš primjer jer je Mr. Tan prodao svoj vlasnički dio Vijetnamcu Nguyen Hoaij-u i to svojih 60 % dionica ali je Vijetnamac nakon dvije godine ponovo svoje suvlasnike dijelove prodao Mr. Tan-u i našem Ismiru Mrviću. Saada su vlasnici Mirvić i Mr. Tan.
I, pazi sad, trener i menadžer FK Sarajevo je ‘strendžer’, i to Slovenac Simon Rožman.
Trener FK Željezničara nam je iz Saudi Arabia-e, brat Abdulhakeem Al-Tuwaijri, gdje su ga ‘iskopali’ kad niko čuo za njega nije, samo Allah zna i uprava Željezničara. Do nedavno, selektor državne fudbalske reprezentacije bio je Bugarin Ivaylo Petev
Sa sporta i folklora prelazimo na malo suptilnije pore društva, evo recimo na našu svjetski poznatu korupciju.
Ured za korupciju je osnovala vlada Amerike i sve do 2021. sa njim je rukovodio Amerikanac Eric Larson. Sad se tom korupcijom ‘boči’ naš Erduan Kafedžić. Otišao Larson ostala korupcija.
Predsjednik Suda BiH nam je Španjolac iliti Španac Ranko Debevec Kavason. Iako nam svi tvrde da je on Srbin što nije sporno, on ima pasoš Španije i njihovo državljanstvo te imovinu u toj zemlji i on je Španac. Po propisima BiH strani državljanin ne može obavljati tu dužnost ali Debevec je izabran, nadjačalo državljanstvo Srbije i naš princip konstitutivnih naroda.
U bh Tužilaštvu i Sudovima je od 2003. imenovano 70 stranih sudija, sada ih ima mnogo manje, rastjerani su ili otišli nakon što su ‘reformisali’ pravosuđe i Tužilaštvo. Uglavnom su se bavili specijalnim zadacima u predmetima korupcije i ratnih zločina. Sudija umalo više nema, sve ostalo je tu sa nama.
Zapravo, sad se diže larma samo na ‘strance’ sudije Ustvanog Suda BiH, Milorad Dodik arlauče na njih a ‘naši’ ih nedaju. Samo zato jer ih neće Dodik, inače bi slijedili tu direktivu. Tako u najvišem Sudu države imamo troje stranaca. Jednu Švicarku iz Zürich-a Helen Keller koja je i podpredsjednica Ustavnog Suda, jednu Njemicu iz Minhen-a – Angelika Nussberger i jednog Albanca iz Skadra sa ‘ženskim’ imenom – Ledi Bianku.
U diplomatiji smo imali bh ambasadora iz Jordana, imao je stolicu u državi Kuvajt a zove se Jasin Ravashde. Prije ambasade bi je savjetnik SDA premijera Hadžipašića a državljanstvo BiH dobio je u Zagrebu u bh ambasadi 1994. godine. Mediji su pisali da se tada pa ni nakon 6 godina nije mogao sjetiti imena svojih roditelja međutim Biseri Turković bh ambasdaorici u Hrvatskoj i bh MVP to nije smetalo pa je napola naturalizovani stranac postao Bošnjak i bh ambasdaor. Razriješen je svoje dužnosti zbog afere šverca alkoholom u Kuvajtu, sada je u nekoj drugoj stranci, napustio je SDA. Savjetnikom je postao jer ga ondašnji vlastodržac kod kuće a sadašnji Bećirovićev ambasador pri UNu Lagumdžija nije htio postaviti za bh ambasadora kako se ‘tražilo’.
U neku ruku je ‘stranac’ i Muhamed zvani ‘Mo’ Šaćirbay sin prijatelja i ahbaba ALIJE Izetbegovića, jer je rođen u USA u državi New York čiji je i državljanin. Državljanstvo BiH je priskrbio po osnovu roditelja a funkcije dekretom Alije i iako nije skoro znao govoriti bosanski, predstavljao je našu državu i čak učestvovao u potpisivanju Daytonskog Sporazuma. Kasnije, mnogo kasnije, nakon što je uhvaćen u pljački oko 2 miliona dolara uhapšen je u NY (a kad bh vlasti nisu htjele dostavljati dokaze američki Sud je digao ruke od postupka), ‘Mo’ je ‘povukao’ svoj potpis sa pregovora. Ovo sa dvojnim državljanstvom BiH Šaćirbaya, bez obzira kako se davalo, a davalo se i kapom i šakom, dovelo je do toga da nam u srcu Bosne skoro svu važniju vlast po svim oblastima obavljaju ‘stranci’. Nekadašnji stranci komunisti, Yugosloveni ili ‘neopredjeljeni’ a poslije Muslimani i Bošnjaci koji su zapravo Srbi ili Crnogorci sa pasošima Alije Izetbegovića čije ‘kriterije’ nije lako objasniti. A nije ni teško, samo prati funkcije i razvoj događaja.
Tako je zamjenikom Alije Izetbegovića postao Ejup Ganić, Yugosloven rođen u mjestu Sebečevo, Novi Pazar, Srbija. Dakle, Sandžak je glavna Alijina odrednica bila za državljanstvo i patriotizam. Ako si musliman iz Sandžaka, ‘bujrum’ u zajednicu i državu. I tako i bi. Poslije rata Ganić se našao u biznisu, ima svoj ‘internacionalni’ kao što je ‘strani’ i svaki stoti univerzitet u BiH. Prije njega u univerzitetske vode ugazio je još jedna ‘stranac’ iz Srbije Ibrahim Jusufhranić, iza njega je ostao ‘internacionalni univerzitet’ kao u Novom pazaru samo što je u Travniku.
Vrhovni komandant ArBiH u BiH bio je Sefer Halilović iz Prijepolja, Sandžak – Srbija, Selmo Cikotić iz Crne Gore u ratu komandant u miru ministar sigurnosti, nedavno je smijenjen padom SDA vlade. U Krajini V Korpusom ArBiH dok nije izmišljen Dudaković upravljao je Ramiz Dreković iz Vasenića, opština Tutin, Srbija. Istim metodama šefica klinike u Sarajevu na KCUS postala je Crnogorka Sebija Izetbegović, rođena u nekadašnjem Titogradu a sadašnjoj Podgorici. Osim očevog naturalizovanog porijeka imala je prednost udajom za Sina Velikog Oca. Postala je ona i profesoricom i doktorom ali ovih dana se privodi kraju cirkus zvani ‘Seka’, oduzete su joj titule jer nema diplome ni dokaza o magisteriju. Međutim, i dalje liječi ljude, dok se ne nađe neka diploma. Svrgnuću nadridoktorke Seke Sebije i ‘profesorke’ bez diplome i doktorata kumovao je još jedan bh ‘stranac’ rektor Sarajevskog Univerziteta, Rifat Škrijelj Sekin zemljak iz sela Dašča Rijeka u Crnoj Gori.
Medije u biH kontroliše stranci iz Srbije. Bošnjak Sandžaka i grada Sjenica – Senad Hadžifejzović sa tv ‘Face’ koji za razliku od Seke, Ejupa ili Sefera govori isključivo bošnjački, ovi pomenuti još koriste zabranjenu eavicu i niko im ne zamjera kao ostalim Srbima, preferira biti prvim u medijima. Hadžifejzović tečno na svojoj tv za kavez kaže ‘KAFEZ’ i baš ga briga. Uz njega je ako nije i ispred njega je Fahrudin Radončić tajkun rodom iz Berana – Crna Gora, vlasnik ‘Avaz’ imperije koju je od šege ‘prodao bivšoj ženi frizerki Azri koja mu još nije isplatila 200 milona KMa kako je ugovorom kod notara obećala, slabo se friziraju i šišaju Bošnjaci. Radončić je pored stranke za budućnost BiH bio i ministar sigurnosti BiH. Bosna nema boljih stručnjaka i domoljuba od Srbijanaca iz Sandžaka.
Jedan odvažni ‘stranac’ iz Novog Pazara, Sandžak-Srbija koji više nije među živima bio je kandidat i za bh Reisa. Osim što se pohvalio sa nekoliko žena, muftija Muamer Zukorlić o kojem je riječ, pohvalio se za života da ima isto toliko i ličnih karti. Jednu iz Novog Pazara, jednu iz Srebrenice i treću iz Sarajeva. IMa još osim ‘internacionalnog univerziteta’ pedagoškog islama i svoju a našu ‘bošnjačku akademiju’, tu su akademicima postali mnogi znani i neznani. Među njima i profesor u Sarajevu Kutćehajić, pa ‘Hižaslav’ Cerić Mustafa, pa nekakav ‘istraživač genocida’ u džematu u Candi Emir Ramić, spisak ‘akademika’ iz Srbije a funkcijama u BiH je povelik.
Stranci su naša stvarnost i naša budućnost zato treba prestati sa njihovim maltretiranjem i progonom. Ako se doda ovome i činjenica da je najmanje 200.000 naturalizovanih Sandžaklija u BiH, da je preko milion bh državljana zbog bh rata na silu postalo strancima a odmilja ih zovu dijasporom (mislim zovu ih samo kad treba dati glasove i milijarde love svake godine), te da je masa Arapa načisto okupirala bh grunt i gradove o odavno su neki postali bh državljani, napose kad se tome dodaju silni emigranti ‘naše gore lišće’ razmiljeni po državi, onda se pod hitno mora prestati sa tom hajkom na tuđinu i tuđince. Oni se moraju zavoliti pod hitno i jednako bez razlike jer nam je tako fino : kod kuće a kao da si u inostranstvu.
U protivnom, ako nestanu ovoliki stranci, šta će mo onda sa državom?
P.S. Svaka sličnost sa licima i događajima – slučajno je namjerna.
photo : ilustracija, arhiv
