Neslavno je završio planetarni prijedlog vesele i razdragane SDPove Benjamine Karić načelnice da se u Sarajevu održe ‘Zimske Olimpijske igre 2030’ iako smo ispunjavali skoro sve uslove kao i Qatar : sve nam je ‘halal’, nema alkohola, nema svinjetine, iskorištavamo stranu radnu snagu i mrzimo LGBT i sve druge ‘pedere’ …
* Konačno je počelo to dugo čekano prvenstvo, svjetsko takmičenje fudbalice ‘2022 FIFA World Cup Qatar’ poznato kao ‘svjetsko fudbalsko prvenstvo’ 18. novembra, i trajaće (ako Bogda) do 18. decembra kada će se proslaviti ujedno i državni praznik ove bogate a male islamske države. Po prvi put u istoriji domaćin ovakvog takmičenja je nepoznata i nikakva fudbalska ‘sila’, po prvi put se održava u većinskoj muslimanskoj državi i na Bliskom Istoku, i od same odluke FIFAe do otvorenja prvenstva ovu manifestaciju prate sve sami scandali. Mnogi to pripisuju islamofobiji, poseže se duboko u istoriju (kolonijalizam, Qatar je dugo bio Britanska kolonija), oglašavaju se borci i organizacije za ljudska prava zbog strogih pravila države i društva u ovoj zemlji, vijestima dominiraju i ona o nepoštivanju ljudskih prava (navodno je na hiljade radnika iz Bangladeša, Indije i štaznam odakle sve ne stradalo gradeći ogromne stadione u nikakvim i neljudskim uslovima), glavnu organizaciju fudbala FIFAu je potresala i istraga njihovih čelnika u vezi dodjele kandidature ovoj državi uz primanje ogromne love, mita i korupcije..
* Ali, ‘igra nas je održala, njojzi fala’, tako je Qatar sa bogatim šeicima i za mnoge države nezamislivom lovom pobijedio u ovom nadmetanju i postao domaćinom Prvenstva, uspio je da izgradi sedam-osam stadiona, podzemnu željeznicu i još mnogo popratnih objekata, dok je istraga fudbalskih svjetskih moćnika ‘pokazala da nema krivičnog djela’ i ‘neka igre počnu’. Počele su.
FIFA je zbog ‘specifične’ situacije donijela i posebna dodatna pravila na kojima je insistirala država Qatar pa je tako dozvolila korištenje alkohola (na posebnim mjestima i u tačno određeno vrijeme), navodno je korigovala i pravila oblačenja i ponašanja (dozvolivši manje izmjene), čak su i pripadnici LGBT populacije tu ‘dobrodošli’ ali uz određene mjere kretanja i ponašanja.
Glavni sponzor ‘Budweiser’ (kakvog li cinizma, koincidencije i pravila islama) svjetski proizvođač piva i drugog alkohola je zadovoljno trljao ruke, oko 2 miliona posjetilaca se očekivalo i najavljivalo a onda je Qatar dva dana pred otvaranje prvenstva ‘preokrenuo ploču’ pa je pravila koja je prihvatao ‘malo korigovao’. Nema alkohola na stadionu (bilo odobreno sat prije i dva sta poslije), ‘pederima’ je dodatno zakompliciran i ulazak i boravak, Budweiser se pomirio jer je dobio lovu za ‘odštetu’, ali je Qatar velikodušno ponudio da svaki imalac ulaznice može ako hoće obavit ‘mali hadž’ (umru), može trknuti u Saudi Arabia-u i dopuniti svoje radosne trenutke.
* Prve reakcije iz Qatra nisu baš ohrabrujuće (žale se da nakon obećanih i uplaćenih skupih hotelskih usluga posjetioci spavaju u šatorima), predsjednik FIFAe se ‘pravda’ islamofobijom Zapada (šta mu preostaje), no nema frke, ‘para vrti gdje burgija neće’, vrte i petro-dolari. Qatar će ovom Olimpijadom u Svijetu popravljati svoj imidž i status i zato je ‘kesa’ bila odriješena a fudbalski moćnici ležerni, na kraju će mo svi biti happy.
Naravno, realno gledajući i bez ikakvih primjesa mržnje prema Arapima, nije bilo nikakvih uslova da se ova zemlja kandiduje i da dobije kandidaturu, međutim pošto uopšte nisam nogometni ‘fun’, mene što se smatra mogli su tu Olimpijadu održati i u Zenici ili Vitezu, ili na Hawaii-ma, neka te slatke brige muče oni što vole plaćati i trošiti na nekakve ‘zvijezde’ koje zarađuju milijarde pikajući loptu, još uvijek ima na milione onih koji vole plaćati taj užitak i koji vole sportsku dokolicu koju su pretvorili u politiku na stadionima. Za mene su, ne samo fudbal već i skoro svi ostali sportovi načisto umrli onog trenutka, a on je odavno nastao, kad se sve pretvorilo u lovu i luksuz i kad se počelo igrati i ‘sportašiti’ samo za pare, bez emocija i patriotizma, samo da bi mogli poslije čitati kako u raskoši i bezobraznom rasipništvu uživaju ‘zvijezde’, organizatori i sponzori, dok pola Svijeta umire od gladi i zabavlja se gledajući ih po tv i po novinama. Čak i u državam organizatorima.
* Što se tiče samih uslova kandidature i organizatora, posebno onih kritika koje se odnose na državni sistem, ljudska prava ili navike, mislim da su u krivu svi kada to zlonamjerno komentarišu i pripisuju državi Qatar. Svaka država uređuje državu onako kako hoće i kako prihvataju njeni građani, tako i Qatar, dok ljudska prava, navike i demokratske principe krše svi redom i listom. FIFA je valjda to sve odlično znala, nisu tamo ‘duduci’. Nadalje, svaki kandidat za neku Olimpijadu pravi stadione, gdje se gradi tu se često i gine, pa i kod nas zbog nepoštivanja inspekcijskog nadzora ili prava radnika ginu obični jadnici i smrtnici na manjoj zgradi ili trgovačkom centru u izgradnji pa nema reakcija ‘čuvara’ ljudskih prava niti iko odgovara za to. I svuda je isti cilj : zaraditi pare, izgraditi stadione i ostale objekte koji ostaju, makar bili prazni, sve drugo je bez veze i kometarisati.
* Kad je to već tako, mene zanima zašto onda i Sarajevo nije dobilo status kandidata za ‘Zimske Olimpijade 2030’ kad već kao i Qatar ispunjavamo sve potrebne uslove.
Podsjećamo, sumnjivo nasmijana načelnica Sarajeva Benjamina, majstor za spomenike, ćevape i baklave je najavila našu kandidaturu skupa sa Špancima aprila 2021 kao ‘gotovu stvar’, da bi nas totalno razočarala 23. juna iste godine kako ‘od toga nema ništa’. ‘Politika se umiješala’, reći će Benjamina, kao da i njen prijedlog nije politički, pored toga što je medijski. A sve je bila isplanirala i pojasnila, njen facebook je ‘gorio’. Vidjela je već sebe u tradicionalnoj nošnji sa tepsijom baklava ili ćevapa koje je odlučila ‘brendirati’ (možda je to gotova stvar, ne znam, nije potvrđeno, jedem razne ćevape i ne osjećam brendirane). Rekla je onomad, mi će mo u Sarajevu organizirati vožnju na sankama (bob), na Trebeviću ćemo se sankati a Španci će se skijati po njihovim planinama. Povratak Vučka’ iz 1984 je bio ‘usječen’ po Benjamini a onda se sve utišalo, nestalo i Benjamine u ‘Vučka’. Španci sve pokvarili, rekla je.
Sramota za Špance, palac gore za Benjaminu kao i u uvijek.
* Zašto mi je krivo što je propala ova ‘pola-pola’ Olimpijada, ovaj genijalni izum načelnice, genijalniji od onog šaljivdžije bivšeg načelnika Abdulaha Skake ‘sunetlije’ koji je bio planirao ”moj te Karo utrke’ (Monte Karlo auto-trke, ispričavam se i izvinjavam ujedno)? Gdje bi ljubitelji sankanja dolazili ovdje a ne bi mogli skijati tamo, ista stvar bi bila i za skijače ali obrnutim redom, pa i gledaoci bi se ‘nahodali’?
Zato jer, nacijo, osim love i sportskih objekata, sve drugo smo imali kao i Qatar. I kod nas je ‘teško naći svinjetinu’ u glavnom gradu (Bože moj, ima je ako se potrudiš naći, drži se odvojeno u posebnim frižiderima), i kod nas se znaju donijeti zabrane alkohola zbog ‘sigurnosti’ naravno a inače pola hotela i restorana su već ‘halal’ sa pet zvijezdica, mi strogo pazimo i kažnjavamo pizdarije, imamo halal fitnes centre, halal sladoled i sve vrste hrane, halal banke i islamske vrtiće za djecu posjetioca, halal hranu za ribe, ma i kod nas kao u Qatru mrze ‘pedere’ koje kolokvijalno zovemo LGBT populacijom, poslije svake njihove ‘šetnje’ peru se ulice da se vrati ‘čistoća’, kod nas je pola grada pod arapskim reklamama i firmama, imamo Arapa ‘haman’ koliko i Qatar, imamo džamije (njih ne bi morali dodatno graditi osim eventulano i u slučaju specijalne ‘potrebe’ Reisa) na svakih sto metara za vjernike ljubitelje sporta, slike odijevanja i dovljenja po ulicama su slične onima u Qatru, imamo i te strane radnike… Zašto onda nama nisu dali a njima jesu, da budu domaćin takve jedne veselce?
E, vidite, to treba pitati Benjaminu. Tačno je da nemamo neke sitnice kao što su te pare proklete ali mi smo snalažljivi, našlo bi se, napravili bi i stadione ili dogradili postojeće samo da nam dadnu malo više vremena i love. (Kad smo već kod stadiona i trave, oni su morali travu izmišljati u pijesku a mi je imamo toliko da umjesto kosilice puštamo ovce da je popasu.).
Čak ako nam je to uskraćeno i zbog te famozne islamofobije, nije ljudski i nije u redu. Toga ima svuda. Zapad je opet na djelu, sve govori u prilog toj opciji, radi nam o glavi ciljano.
Međutim, nije još sve izgubljeno. Ne treba se predati, naše ruke su ‘ispružene’. Ima i šanse. U Qatar su otputovali ‘čelnici’ Fudbalskog Saveza BiH iako tamo naše reprezentacije nema nigdje na ‘mapi’ dok su nam svi veći klubovi i stadioni ili prodani ili na prodaju, ili se igrači valjaju u blatu dok ganjaju loptu, ne znači da je sve propalo. Ko zna šta se još može izdogovarati i utvrditi.
Nikad se ne smije odustati. Lako je moguće, hipotetički, da slijedeća Olimpijada fudbala bude kod nas, nikad se ne zna, ‘znanje jest krHko’.
P.S. Svaka sličnost sa imenima i događajima, slučajno je – namjerna.
photo : Benjamina Karić načelnica Sarajeva ispred maskote ‘ZOI Sarajevo 1984’, arhiv
