BH IGRANKA, GLUHO (Glamoč) KOLO : Hadži-ministar Elmedin Konaković na internacionalnom turniru i u folklornom društvu ‘četnika’, ‘turaka’ i ‘ustaša’ otkriva u zadnjoj minuti nove učesnike – ‘balije’
* Do sada se na ovim međunarodnim turnirima uglavnom igralo mirno, dostojanstveno i patriotski uz poznata pravila. Vi pokažete svoje, mi svoje, odigrate par performansi i poneko kolce, izoštrite fesove, šešire i šajkače, poneku ličku kapicu ili šarenu odoru i dukate sa kamenjara, kosovske mačete i velike bubnjeve ili odpjevate koju sevdDAHlinku ili koju drugu sličnu vokalnu ariju, raja plješće i navija i na kraju se svi se uhvate u zajedničko i jedno kolo, dok se zavjesa spušta. Obično se sve završavalo neutralnom ‘Vranjanskom svitom’, uz šalvare i guzotres, bilo je nekada i ‘Užičkog’, saad ga izbjegavamo iz znanih razloga. Običnim ljudskim okom znalo se po izgledu učesnika ko je ko, ili kako ono reče naš duhovni vođa ‘ko smo, šta smo i odakle smo’. U duši. Bile su to internacionalne (ah, nama je sada sve međunarodno, sve državica do državice, pa granica do granice) smotre folklora, tradicije i običaja i uvijek poznate prezentacije. Ustaše, četnici i turci. Bilo je ponekad i predstavnika ‘škutora’, ‘vlaha’ i ‘muslimana’, ovog ljeta kad se svuda igra, veseli i zabavlja, kad svaki grad (sva su nam skoro naselja u BiH postali ‘gradovi’ da bi se šta tim ušićarilo kod kod EU koja daje ‘sadaku’ samo za ‘građane’ i ‘gradove’ a ne za seljake), hadžija ministar Dino Konaković vođa muslimansko-bogumilske i bogu drage bošnjačke reprezentacije i sekcije, dao je ovim međunarodnim smotrama folklora i naše kulturne ‘zaostaLštine’ novu dinamiku i ritam.
* Kao iskusni trener sa diplomom otkrio je u predzadnjoj minuti kako bi se ovaj turnir mogao završiti te nam djelimično iznio i dio strategije. Kaže, do sad se uglavnom ‘tancalo’ po utvrđenim pravilima i sudije, međunarodne dakako, nisu imale previše posla, manje više znalo se i ko pobjeđuje što je najvažnije i ovdje kao u svakom takmičenju, međutim u zadnje vrijeme, otkriva strateg, ovaj ‘harmonium’ prijeti da ove turnire ljepote i mladosti pokvari i uvede u novu dimeziju. Do sada se znalo kako se sve treba odvijati, sad je nastala drugačija situacija. Obično se turnirom dirigovalo tako što se ubaci ‘koska’ među četnike pa se onda njihove ekipe nataču, bore i svađaju. Onda se osmisli razdor među ustašama, pa sve to skupa daje prednost turcima, pobjeda na vidiku. Poslije fino napakuješ i smisliš nešto fino i efikasno pa se počnu čangrizati ustaše i četnici. Sve je funkcionisalo i išlo ‘kao po loju’, međutim, odjednom se na turniru pojavila ekipa balija i sve poremetila. Unijela je nemir i smutnju među muslimane pa čaki Turke. Balije su preuzele kontrolu nad ovim revijama stvaralaštva i kulture i nastao je haos u takmičenju.
* Kaže, iako sam učio silne škole igre, vježbe i razonode, još nisam vidio ovakvu ekipu. Kad ih gledaš i slušaš – misliš naši su, turci su. Kad slušaš tradicionalne pjesmice četnika o njima zvuči ti poznato, ali nacijo, kad izađu na pozornicu – nisu. Naši su garant ali ne igraju kao mi. Imaju fesove na glavi, sablje u rukama, dimije i šalvare ali nisu turci. Borbeni kao i mi, no ni nalik na onog našeg Bali-bega. Balije, seljačine, prostaci, nema druge. Kako ih znam? Turska podvrsta koja se rimuje sa onim četničkim ‘delije’ ali ni nalik na njih, više liče na nas. I sve što smo do sad ugradili u ovaj turnir razvaljuju. Mijenjaju pravila, hoće po svaku cijenu narušiti ovu našu višedecenijsku tradiciju i zajedništvo ali ne znaju na koga su se nameračili, ‘neće da može’. Ima da ih raskrinkam i na tom ću raditi svim svojim bićem. A moje biće je bezgranično.
* Već sam postudirao kako im ‘dohakati’ u završnici turnira. Iskoristiću svoja iskustva i dobre veze pa će u završnici biti naša najbolje pripremljena tačka sa kojom do sada uvijek pobjeđujemo po čemu me već zovu ‘bager belaj’. Igra snage i umijeća sa kojom moram po svaku cijenu uzeti turnir, a zove se ‘Glamoč kolo’. Neki ga zovu i ‘gluho kolo’ međutim itekao je glasno i čujno jer u tom nastupu ne pobjeđuju maštoviti i pametni, ne nikako inteligentni, već oni najjači, a to smo mi turci, muslimani pa ako hoćete a morate i Bošnjaci. I to samo oni ‘pravi’. Gdje balije nemaju nikakvu šansu. Zbog odsustva pameti a prisustva snage i mišića ovo kolo se još kod nas zove i ‘u turkanje’, ili ‘u guranje’ i u tome vidim šansu za eliminaciju balija. Koje prepoznajem ali u interesu turnira neću da ih sada otkrivam poimenično.
* Ne smijem naglas da ne demorališem svoju ekipu, i iako sam siguran da u guranju nema premca mojim takmičarima, priznajem da me ipak malo tišti to što su vlasi iz Glamoča i nisam siguran da se i oni kao i svi vlasi ‘ne dosjete’. Jer, iskreno, oni su prvi smislili ovu igru zato će slast pobjede biti veća, kad neprijatelja pobijediš njegovim oružjem. Ohrabruje sa druge strane činjenica da škutori ne znaju ovu tehniku. Oni misle da njihova ‘ganga’ može nadjačati našu snagu. Jok!
Ubijeđen sam da mi se smiješi šansa pobjede. Ako čak i ne pobijedim, neće ni balije, neka pobijedi bilo ko drugi. I neka se čuje do Stambola.
Nekada je i poraz pobjeda. To je i moj moto.
P.S. Svaka sličnost sa foklorom, tradicijama i takmičenjima te sa ministrom hadžijom Elmedinom Konakovićem, slučajno je – namjerna!
photo ilustracija : Glamoč ‘gluho’ kolo, arhiv
