Kao u krimi-laganim romanima Agate Kristi (Agatha Christie), ubica je onaj od kojeg se najmaje nadate. Zato, pustite Janšu na miru, jest sumnjiv ali obratite pažnju malo na Bakira, Željka ili na ‘Hižaslava’ Cerića Mustafu i njegovog ahbaba akademika Ferida Muhića …

 

 

1. Ovaj ‘non paper’ – dokument kojeg navodno ‘i ima i nema’ a kojeg je navodno lansirao u EU slovenački desničar Janez Janša premijer ‘Dežele’ i predsjednik ‘republikanske demokratske stranke Slovenaca’, napravio je pravi medijski haos u Regionu iliti Zapadnom Balkanu, Boga mi i u Evropi generalno.

Dokument u diplomatiji poznat kao ‘radni materijal’, ‘nezvanični dokument’ iako se zove ‘non paper’ je zapravo baš papir bez potpisa i zaglavlja, dakle bez autora, kojim se predviđaju promjene granica na Zapadnom Balkanu, ‘mirnim putem’, počev od Bosne i Hercegovine do Makedonije, Kosova i Albanije.
U Bosni je ‘uzbuna prvog stepena’, rade telefoni, pišu se pisma Evropi, zove se Slovenija, zovu i iz Slovenije Bosnu, ali ono najbitnije : zvecka se ratom i oružjem uz ‘mirni razlaz’. Biju se ‘demokratske’ bitke, prijeti se ratom, ‘non papir predviđa da se Republika Srpska pripoji Srbiji, Herceg-Bosna Hrvatskoj a za ostatak ‘muslimanske državice se navodi ‘vidjet čemo šta će mo sa njima’.

2. Sa ratnim pancirkama i puškama posebno prijetećim ‘isilovskm’ prstom kao i obično, prednjači Bakir Izetbegović, ‘municiju’ dodaje plastični i bezbojni Džaferović Šefik a pripomaže kao i uvijek Željko Komšić, dok se Milorad Dodik smješka sa strane tvrdeći da rata neće biti ali hoće ‘mirnog razlaza’, Dragan Čović se ‘fokusirao’ na izborni zakon ‘papir’ ga ne zanima, njegovu analizu ostavlja drugima jer ni njemu neće biti loše od njega, Evropa se kao pravda da ne zna ništa.
Zbilja, u bolja vrremena, nije se mogao pojaviti veći poklon državi BiH i SDA stranci, od ovog ‘nepostojećeg dokumenta’ za kojeg su još marta ovog mjeseca morali saznati i Šefik i Željko, nakon sastanka sa predsjednikom Slovenije u Sarajevu, kada ih je fino predsjednik ‘Dežele’ priupitao ‘jeste li vi za mirni razlaz ili niste’.

Kada je sve počelo a Šefko i Željko se ušutali u nadi da se neće za ‘papir’ čuti, dok je Dodik o tom ‘papiru’ govorio još odavno, samo treba pratiti šta Dodik govori.
Zapravo, i moralo je početi.

3. Ratno stanje je u Bosni već odavno, ‘samo što ne puca’ ali država puca po svim šavovima. Face TV vodi ratove od prošlog nezavršenog rata, Sandžaklije su vazda bile ratobornije od domicilnih beskičmenjaka, afera za aferom, korupcija SDA bulumente i mafije i njenih saveznika ušla je u svaku poru države i društva, vrh vlasti se vuče po sudovima, nema vakcina ni vakcinacije, ljudi umiru više nego u ratu a vlast predvođena ‘svojim’ medijima zavađa državu sa svim i svakim. Ne možemo sa Srbima, nećemo sa Hrvatima, mrzi nas Evropa, mrze nas Rusi eto ih samo što nisu stigli, evo sad su protiv nas i Slovenci a kako se ‘non paper’ svakim danom sve više analizira – eto na nas i Mađara i Italijana (pominje se tu i Tirol). Željko Komšić, pudlica Bakira Izetbegovića i tobožnji predstavnik Hrvata piše svađalačka pisma Evropi, ruži Ameriku, Ruse je otjerao prateći Avdu Avdića skupa sa Džaferovićem, sad ide na Kineze, ostalo mu je još da neprijateljem Bosne prokaže Aljasku i  Kaliforniju, pored Amerike generalno i Južnu Afriku. Uz Reufa Bajrovića, moraće napasti i Njemačku.

Dakle, nije bilo zgodnijeg momenta da nacija krene ‘u rat’. Da se zaboravi sve ono čega u BiH nema, da se ponovo ispod hamelja izvuku ‘patriote’ i ‘domoljubi’, da se nastavi sa ratnom pljačkom i hajkom, mešetarenje sa donacijama i sadakom, jer rat je vanredna situaciju i tu se ‘pliva’ najbolje, znaju to naši bh političari banditi.

4. Majke mi, kao u kakvom laganom krimiću poznate spisateljice Agate Kristi, sva bh medijska mašinerija se uzdigla i natakarila na Sloveniju i Janšu, svi analiziraju šta smo to ‘skrivili’ Sloveniji, kuda će na nas, on je glavni krivac (u romanima : ubica), Janšu treba na kolac. Nama ne može niko ništa, mi smo nepobjedivi, nenadjebivi, mi smo sila nebeska, hoćemo opet ratovati, šta može ‘Dežela’ nama ej..
Nacijo, velim vam, treba pratiti šta govori Dodik, ma koliko ga mrzili ili ne poštovali, čovjek sve fino kaže unaprijed.
Tako je bilo i za ‘non paper’. Još prije nego će slovenački predsjednik doći u Sarajevo prije marta ove godine kada je navodno dao nešto crkavice od vakcina (by the way, još nisu došle i ne zna se kad će ali su za BiH one halal i ispravne za razliku od onih iz Srbije koje su fuj), Dodik je pričao o ‘mirnom razlazu’, jer je ‘čuo’ da tako ‘neki političari u EU o tome javno govore’. I ništa, ne bi ratnih pokliča, ne bi ništa, da ‘papir’ nije objavio slovenački web portal, ne bi se ni razgovora sa Pahorom prisjetili ni Željko a ne bi ni Šefko. Oni bi još uvijek mirno i dostojanstveno obilazili uz bijele ahmedije ratne čuke i mostove i dovili našoj vanzemaljskoj hrabrosti i nepobjedivosti, širom ‘suverene i jedinstvene’ Bosne od Sarajeva do Ilidže. Sad grme usta ne zatvaraju.

Zači, razgovora o ‘mirnom razlazu’ je bilo, lažu i Bakir, on zapravo uvijek laže, laže Šefko po inerciji a Željko pripomaže.

5. E, ‘kad se već rodilo, valja ga ljuljati’. I valja, malo obratiti pažnju i na Bakira i Šefku, i na još neke ‘vedete’ bh političke scene. Pusti te glupe i primitivne a bezobrazne Bakirove smicalice tipa ‘treba izdržati još 2000 godina’ pa imati državu kao Izrael. Bakir inače ima odličan stil-što gluplje i bezobraznije , to bolje.
Jer, da se ne zavaravamo, Bošnjaci o ‘svojoj krijeposnoj muslimansoij državi’ sanjaju već trideset godina. Postoje o tome dokumenta, ali baš pravi pravcati ‘papiri’, kao onaj Ratnog BH Predsjedništva, u kojem je sve zacrtano. Kako će mo se zvati (krijeposna islamska država), kako će se u njoj šerijatski vladati na svom osvojenom teritoriju, kako će biti ostalima koji ne poštuju islamske propise, sve je napisano. ‘Bošnjački Memorandum’ po narudžbi Izetbegovića i ‘Hižaslava’ Cerića i danas postoji ali se nigdje javno ne disponira. Čak ni u Muzeju familije Izetbegovića gdje ima svega i svačega. Međutim, u praksi, radi se po njemu. Tako se zapošljava, tako se postavlja na funkcje, tako funkcioniše zdravstvo, sudstvo, školstvo, država i to onaj dio koji je ‘pod kontrolom ArBiH’ bio i ostao, radi po tom ‘Memorandumu. A kojeg permanetno obilježavajau kao ‘svaki pedalj države BiH’.
Autor tog naručenog dokumenta-SDA ideolog ‘ugledni’ Adnan Jahić je sada profesor istorije na Tuzlanskom Univerzitetu, pitajte ga, a prvi put je ova ‘Platforma’ objavljena u ratno-huškačkoj novini ‘Zmaj od Bosne’ gdje su defilovali pod pseudonimom ‘Ale Trnavac’ mnogi trnavci novinari kao što je pored Jahića još jedan ‘uglednik’ profesor Zilhad Ključanin, koji je umro ali koji je dok je bio živ u ratu i pisao u ‘Zmaju’ , bio ‘žešći od Hitlera’.
Na bazi te Platforme o kojoj puno toga zna ‘Hižaslav’ Mustafa Cerić, islamski bojovnik iz Reisata a današnji savjetnik ef. Kavazovića Reisa, znaju i mnogi drugi, i na bazi ‘Islamske Deklaracije’ Alije Izetbegovića, odvija se sav državni plan i program stranke SDA i Bakira Izetbegovića.
Zato ne treba isključiti da je bilo razgovora o ‘mirnom razlazu’ a da je ovaj ‘non paper’ probni balon uz ratne pokliče, da se vidimo ‘gdje smo’.

6. Kao što svi znamo a ‘pravimo’ se da ne znamo, želja Alije Izetbegovića je bila da stvori islamsku državu, to je u bobu i želja Bakira Izetbegovića. Pa makar bila ‘ko avlija’ ali neka je muslimanska i naša. Takvu Alijinu želju ‘Hižaslav’ i ‘akademik’ Cerić je poistovijetio sa željom naroda’, samo treba stvari razraditi.
U tu svrhu u Islamskoj zajednici BiH čak je napravljen i koncept i ‘vizuelni izgled takve države’. Grafički, to izgleda ovako. Unutra je država i malo naroda, okolo je Islamska zajednica kao ‘omotač’ i čuvar države.
Čemu onda ovolika halabuka, pitate se?

Jednostavo zato jer ‘želje’ Hižaslava i Alije nisu baš želje čitavog bh naroda, treba to pretočiti u želju. Ovaj ‘non paper’ je ‘probna vožnja’.
Istina, ‘non paper’ ima jednu veliku manjkavost. Nema tamo Sandžaka i njegove sudbine, a u BiH ‘dva oka u glavi’ niko ne rastavi.
Onog momenta kad se na ‘non paper’ ubaci Sandžak, onda će bit kompletan i neće biti potrebe da Šefko zove Sloveniju ili da Željko piše Evropi, znaće se sve. Čudi me da se toga nije dosjetio hadžija Sandžaklija Senad Hadžifejzović vlasnik ‘Face TV’ tornja u Sarajevu, inače rodom iz Sjenice sa Peštera.
Tada će se ‘mirni razlaz’ moći i sprovesti u djelo, čim se ‘vidi šta sa Sandžakom’. Kad se ‘nađu’ pregovaračke stranke za stolom i kad ‘mahnu’. Ići će malo teže, ali uz nadmudrivanja kao u svakoj šibicarskoj trgovini, sve je moguće. Uostalom, i Dayton je kao ‘non paper’. Znamo, originala nema nigdje, ovdje se jedino zna ko je šta ‘mahnuo’ i ko je autor.
Bošnjaci vide Sandžak kao ‘svoj teritorij’ i to ne ‘obični’ Sandžak već na sjeveru kod Užica a na Jugu kod Ulcinja, Srbima je to samo malo Novog Pazara i Sjenice, i tu je već godinama ‘zapelo’. Kao u svakoj trgovini. Zbog čega i Aleksandru Vučiću ‘oslabilo pamćenje’, nije ni čuo za ‘non paper’.
Kad se Srbi i Bošnjaci dogovore oko granica Sandžaka, neće bit potrebe da neki mufljuz političar Reuf Bajrović proziva neprijatelje Bosne po svijetu i troši tv minute na gluposti, neće ni Željko Komšić morati ratovati. Plus, uz toliko druženje sa Šefikom, naučiće valjda kako se drže ruke na Kovačima, vrijeme je.
Ako mislite da Sandžak nema veze sa ovim, onda vi zaista ne poznajete Agatu Kristi. Sto posto sam se uvjerio kako to kod nje ‘hoda’. Ubica je uvijek onaj što je najmanje prisutan u tekstu i na koga najmanje sumnjaš.

7. Još prije nkoliko godina, jedan sličan ‘non paper’ a zapravo papir pojavio se u bošnjačkm medijima o mirnom razlazu ali nije bilo talasanja. Možda zato jer su autori bili poznati, a možda jer nije ‘bilo još vrijeme’.
Uz ‘Hižaslava’ Cerića, ‘akademika’ Muamera Zukorlića iz Novog Pazara, objavio ga je kroz intervju akademik Ferid Muhić, ranovijesnik bošnjačkih ‘non papira’ na web sraoni Bošnjaci.net ali i na uglednoj tv kući ‘Al-Jazeera Balkans’ još 2017. Govori se o ‘mirnom razlazu’. Svako na svoju stranu. Republika Srpska Srbima, Hercegovina Hrvatima a nama šta ostane. Daj šta daš, to smo i tražili i zato smo se borili, za naše. Kad  može Crna Gora sa 600.000 stanovnika pa i ta Slovenija bez Slovenaca biti država, što ne bi mi sa dva miliona Bošnjaka bez Sandžaka imali svoju državu. Ovako više ne ide. Inače, u očima i ovog akademika sa stanom u Skoplju a srcem u Sarajevu i Sandžaku i pušača nargile, Sandžak je uvijek na karti BiH.

Sva ova dreka i povika oko ‘non paper’ dokumenta kojeg  ima i nema će se nastaviti, živi bili pa vidjeli. Kod nas je puno ‘non paper’ historijskih papira.
Sada ili kasnije, jer o tome je bilo i biće razgovora. Uostalom, Bosna je već  bez ‘mirnog razlaza’ podijeljena, i nesuverena, živi od donacija i od mržnje, puna neprijatelja i kredita. Bakirovi ratni pokliči je guraju još dublje u provaliju ali to mu i odgovara. Njemu su jedini spas žrtve i rat, sve je drugo prokockao.
I ponadati se da se ovaj papir neće brzo zaboraviti. Kao recimo onaj ‘non paper’ o ‘Bošnjačkim krugovima kriminala’, koji je sijevnuo 2009. iz kancelarije OHRa u BiH pa nestao. I na kojem su ucrtani svi ovi što danas ‘bježe od mirnog razlaza’ a hoće rat. Od Bakira do Cerića.

Gurati pod tepih naša zvanična dokumenta je jalov posao. Život u virtualnom svijetu je lijep ali nije trajan. Odlagati za kasnije također košta, zato stvari treba rasčistiti. I reći istinu.
Zbog čega sve do poslednje stranice romana, ne vidim kao ubicu samo Janšu. Mada je totalno sumnjiv.
Sumnjiviji od onog Slovenca (Franc Kos) što je osuđen za genocid u Srebrenici.

photo ilustracija : shema Islamske Zajednice BiH uz kartu Bosne sa Sandžakom i akademikom Feridom Muhićem, gore Alija Izetbegović i ‘Hižaslav’ Mustafa Cerić, arhiv Cross Atlantic