Rezolucija UNa o Srebrenici ako bude usvojena neće doprinjeti miru i suživotu, ovaj politički akt bez ikakve pravne snage je ipak potreban BiH : Bošnjacima – da se nastavi jeftino a korisno političko klanje i larmanje i unovčavanje genocida u čemu su nenadmašni, Vučiću i Dodiku – da uz braću Bošnjake lakše prebole neminovno priznanja Kosova, sa njom je na gubitku najviše država BiH do koje nije stalo ni jednima ni drugima
UN rezolucija kao Dodikova disolucija
Nema nikakvog pravnog razloga da se diže ovolika medijska hajka i larma u vezi Rezolucije o Srebrenici koju su Bošnjaci tajno spremali već nekoliko mjeseci za Skupštinu UNa u suradnji i po preporukama Amerike i Njemačke, gdje bi se trebala naći na sjednici krajem aprila ili početkom maja. Političkih razloga ima na pretek, i tu već ulazimo u zonu bh jeftinog političarenja i razgradnje države, na čemu se uveliko radi.
Da pojasnimo šta bi se moglo desiti ako dvotrećinskom većinom (potvrdom najmanje 130 članica) UN izglasa ovaj formalni akt kojim će pobrojati i izlistati sve ono što je do sada ili poznato ili utvrđeno odlukama Međunarodnog Suda u Haagu čiji je osnivač upravo UN.
Rezolucije i deklaracije bilo kojeg organa pa ni UNa nikoga pravno ne obavezuju, čak ni one zemlje koje bi za nju glasale, svjedoci smo da je UN odavno balkaniziran i kompromitovan uticajem velikih sila, prvenstveno Amerike, Kine i Rusije, i ova organizacija se svela na icrtavanje neobavezujućih deklaracija i zaključaka dirigovanih po najmoćnijima. Da se ne ide u daleku prošlost, dovoljno se osvrnuti na zadnje rezolucije u vezi rata u Gazi i Palestini : i dalje se nesmanjenom žestinom tu ratuje, ubija i razara. Ubijaju se čak i članovi misije UNa. Pa ipak, po preporukama Amerike (da bi se ublažio agresivni narativ Bošnjaka kako Amerika ne voli muslimane i SDA) koja je inače poznata kao država koja najmanje poštuje stavove i odluke UNa, i uz pritisak i želju Bošnjaka, pa možete zamisliti čak i Turske koja još nikada kod kuće u svojoj zemlji nije donijela niti zvanično utvrdila postojanje genocida u Srebrenici, ide se na sjednicu sa takvom rezolucijom, koju je navodni inicirala Ruanda a pomogla Njemačka.
Rezolucija bi, prema nacrtu koji je procurio će tražiti od zemalja da rade na prestanku negiranja genocida, na prestanku veličanja ratnih zločina i zločinaca, možda i to da se 11. juli predloži kao međunarodni dan za obilježavanje genocida, i to je uglavnom srž preporuka iz teksta rezolucije.
U zemlji ničeg novoga
Ništa novo već staro i poznato ne samo u ovoj već i u sličnim rezolucijama EU ili nekih drugih država Evrope, ali u BiH i u Regionu hrkljuš i haos, i poznata naprđivačka retorika. Mediji gore jer su se sami zapalili i upalili i dobili nalog da požare i vatruju. Što sve nije napisano, to je teško dočarati. Od Bošnjaka, parafrazirano: ukida se Republika Srpska, Srbija će plaćati ratnu odštetu, plijeniće se imovina Srbije, Dodik je gotov, rezolucija će doprinjeti miru i suživotu jer potvrđuje civilizacijska prava. Iz Republike Srpske tvrde da je to novi uzrok sukoba, da se genocidizira čitav srpski narod, da će se time ubrzati razlaz i sukcesija, blokirati organi države BiH. Aleksandar Vučić, da bi prikrio skoro neminovno zvanično priznanje Kosova kojeg je sam potpisao a izbjegavao javno potvrditi, doliva ulje na vatru tvrdnjom kako će se od Srbije tražiti ratna odšteta a svi Srbi proglasiti zločincima i genocidnim narodom.
Ništa od toga, ali kao što smo vidjeli nama svima je sve to potrebno i već prij nego se i izglasana rezolucija, po medijima se odvija pravi politički rat, frcaju pisma, uvrede, prijetnje, optužbe.
Željka Cvijanović piše svoja pisma i šalje ih u UN svojim kanalima optužujući Konakovića i Lagumdžiju jer su mimo odluke Predsjedništva odradili taj čin, Bošnjaci se naprndacali pa likuju zbog ‘mudrog i patriotskog poteza Lagumdžije’ i najavljuju konačan nestanak Dodika i Republike Srpske, te posebno očekuju lovu koju će zgrnuti ‘plijeneći avione i kamione Srbije’, ma čak i ‘zaplijenom kompletne vojne industrije Srbije’. Svi zaboravili Srebrenicu i genocid, samo se larma o lovi koja će se naplatiti a ‘ošinuti Srbe po džepu’, zbog toga se i najviše ide sa rezolucijom. Bosanska ili balkanska posla.
Naravno, Lagumdžija je samo izvršilac ove ujdurme, pravi nalogodavci su Bećirović i Komšić, po inicijativi ‘majki Srebrenice’ i potpori Amerike. Da se Amerika malo ‘udobri’ Bošnjacima. Ide se i sa poznatim uvredama pa se tako Željki Cvijanović ‘prepričava vic’. ‘Usnio sam čudan san – veli Zlatko, i nastavlja – kao ja sam lopov a Željka Cvijanović (‘Cvrvljanović’, posprdno, op Cross) sudija. Sudi mi Željka za neko pismo i krađu jaja. Za pismo me osudila, a za jaja me pomilovala!’. Zar nije civilizovano i vickasto, uz jaja i šalu ubaciti i rezoluciju i genocid?
Šta kaže Kasim, šta kaže Munira, hoće li biti pira?
Da ne bi citirali sve one koji o rezoluciji govore kao o ‘gotovoj stvari’ i o njenom značaju (Bećirović, Konaković, vedete interneta i SDPa Mašović i slični ), evo samo kratke izjave Alijinog advokata i penzionisanog sudije Ustavnog Suda Kasima Trnke, iz koje se sve vidi.
“To bi bila još jedna civilizacijska globalna potvrda o tome koji su se strašni zločini desili u BiH. Formalno gledajući rezolucije Generalne skupštine nisu obavezujući akt ali imaju toliku veliku političku i moralnu težinu da svako onaj ko se opire toj jednoj notornoj svjetskoj činjenici rizikuje da sam bude isključen iz te zajednice.”
A u FBiH već razradili nepostojeći pravni aspket. Uz napomenu da slična rezolucije nije usvojena ni u bh Parlamentu nikada, te da je nije ni Turska usvojila u svojim domovima vlasti a sad ‘sponzorira’ istu u UNu, te da su najglasniji i da najviše kukuriču ”majka’ Munira Subašić i ‘brat’ Murat Tahirović, kojima ovakve rezolucije produžavaju njihovo političarenje i pune džepove, te posebno uz napomenu da je genocid u Srebrenici verifikovan i utvrđen presudama Haaga, dolazimo do zaključka i dokaza da je rezolucija samo deklaratorni zbir svega onoga što je već ranije potvrđeno i poznato. Ali opet se mora, i opet hoćemo isto. 0Hoće i UN kad to hoće Amerika.
Zbog toga je bespredmetna i samo će ojačati ionako već raspadajuću državu BiH, što je po svoj prilici svima jasno i ka tome teže. Pomoći će i u izborima, eto ih pred vratima.
Posebno je bolna činjnica po kojoj se genocid sveo na lovu i na naknadu zvanu odšteta gdje ‘majka’ Munira ima nebeska iskustva i državnu podršku. Godinama je uz advokate koje je plaćala BiH vodila sporove protiv Holandije da bi se došlo do smiješnih zaključaka i još smiješnije naknade. Podsjećamo, kancelarija Holandije u Sarajevu je po presudi ‘Majke Srebrenice protiv Holandije’ i tužbe iz 2019, dosudila naknadu za srodnike onih koji su se sakrili u bazu UNa a ovi ih izbacili pa ljudi pobijeni, i to tako što je dosudila po 10.000 eura po ubijenoj osobi (suprugama za muža po 15.000 eura), za srodnike 350 ubijenih u genocidu 1995. Kancelarija je do sad isplatila 8,6 miliona eura i zatvorila ‘konkurs’ za prijavu, odbila je na destine hiljada zahtjeva, najviše onih gdje se status dokazivao svjedocima. Žalosno i smiješno je u ovom procesu što je utvrđeno da je Holandija ‘kriva’ do 10 posto za smrt odvedenih i deportovanih srodnika, i to što su advokati ovdje najviše zaradili. Advokatkska kancelarija Holadije je samo svom advokatu platila preko 3 miliona eura dok se Munirin avdvokat Semir Guzina nije izjasnio o naknadi. Munira Subašić je među prvim naplatla svoju tragediju, međutim mnoge majke su ostale kao što je red bez ikakvih naknada, nisu mogle dokazati srodnike i ubistva. Sve molbe za naplatu si išle preko Munirinog kabineta u Sarajevu.
Reparacija i politička Sulejmanova transformacija
Ovo sa raparacijom navodimo jer se i uz ovu rezoluciju ponov naglašava ono naše ‘ošini ga po džepu’, zbog čega se i najviše, osim političkih potreba i Dodika i išlo u tajno sastavljanje rezolucije kojoj se autorstvo pripisuje Lagumdžji, a zna se da je na tome radila ekipa advokata u Sarajevu, pod nadzorom Predsjedništva BiH, Komišića i Bećirovića. Čujemo kako će se tragom rezolucije ‘plijeniti imovina Srbije, ‘avioni i kamioni’ i čak vojna namjenska industrija Srbije da će se oduzeti i predati Bošnjacima. Čujemo i da ima onih koji u to vjeruju. U rezolucji naravno nema niti može biti takve odluke ali priča ‘prolazi’ u našem narodu jer političari tako hoće i forsiraju. Ovakvi finansijski proračuni genocida su već viđeni.
Podsjetiću čitaoce da smo isto imali prije nekoliko godina. Na bh medijskoj sceni to su lansirali izvjesni Tuđmanov pravnik u penziji u Zagrebu Sulejman Tabaković, ‘međunarodni pravni stručnjak’, nekadašnjii tajni agent SDA Muradif Pajt zvani ‘Mrak’ i advokat iz Bužima u penziji – Ramo Atajić. Tragom dvije presude u New York-u, ovaj trojac je na istim postulatima ‘milijade će mo uzeti Republici Srpskoj i Srbiji’, ‘plijenićemo avione i kamione’, tvrdili su također da je naplata love ‘gotova stvar’. A samo iz jednog razloga : dobili su apostille pečat na presudu o silovanju žrtve, pečat koji se daje na svaki dokument za upotrebu u drugoj državi. Iako svaki početnik prava zna šta je apostille i koliki je put do priznanja strane presude, te da to nije apostille pečat nikako, za njih je dobivanje ovog pečata bio ‘dokaz’ i glavni adut. Da bi se osnažila strana presuda kod domaćeg Suda, potrebno je provesti još dodatne postupke, među njima priznanje odluke stranog organa, ovi ‘stručnjaci’ su sve riješili apostille pečatom. Poslije su najavljivali ‘jednu evropsku zemlju’ koja će prva potvrditi presudu a onda se ide po lovu na banke i međunarodne aerodrome, ispostavilo se da od ‘100 miliradi’ koliko su rekli da je ‘usječeno’ nema ništa. Osim zahtjeva jednom opštinskom Sudu u Hrvatskoj da prizna presudu iz Amerike, u kojoj je glavnica od nekoliko miliona dolara uz kamate narasla na 100 milijardi. Ovi mračni tipovi tipovi su gostovali po medijima, posebno kod sandžaklije Hadžifejzovića koji ih je u čudu zagledao, nakon par mjeseci sve se utihnulo. Nema ni obavijesti da li je i koji Sud u Hrvatskoj odlučivao po njihovom zahtjevu. Nema ništa ni od njihove priče kako su dogovorili prodaju tražbine jednoj brokerskoj kući u Americi za ‘manje gotove love, a oni će onda sve naplatiti’, šarena laža u kojoj je trojac naplatio svoje puste priče, od žrtava za punomoćja i navodno zastupanje.
Osim, što je Sulejman Tabaković otišao u politku a što smo i najavljivali tada 2020. kada smo o tome pisali. Evo ga na listi za izbore u Hrvatskoj, aprila ove godine, priča o milijardama je urodila plodom.
P.S. Čudni su putevi Nebeski ali još čudniji ovi bošnjački. Tamo gdje se mogla i trebala uraditi prava stvar po pitanju genocida u Srebrenici i ratnoj reparaciji, namjerno su to blokirali i izigrali, ovdje gdje se ne može ništa uraditi, forsiraju kao pijani. Riječ je o reviziji na presudu Međunarodnog Suda protiv Srbije koju je Bakir Izetbegović upropastio a bh narod i žrtve prevario 2017. godine, par dana pred desetogodišnjim istekom roka za žalbu. I taj bošnjački planski hrkljuš vodila je i dirigovala Munira Subašić sa drugom ‘majkom’ Fadilom Memišević, kao što je uključena i u ovaj oko rezolucije UNa.
Znači, opet je ‘Munirina politika’ državna politika. I opet smo na istom. Nigdje.
photo : Munira Subašić sa Muratom Tahirovićem i advokatima u Haagu, arhiv
