POTOČARI I RECEPT STARI : Nema ko se nije ‘očešao’ o tragediju i genocid Potočara i tom ‘bismillah biznisu’ nema kraja, genocid je odavno postao unosan posao – sada preko agencije ‘Odmori.ba’ licitiraju i bijele nišane ‘šehida’ uz ponudu jednodnevng izleta kao turističke atrakcije po cijeni od 35 KM.
Morbidno a isplati se, bolesno je a naše. Nema toga ko se nije ‘očešao’ o genocid u Srebrenici i ko nije na kostima poginulih za državu koje još bolesnije nazivaju ‘šehidima’ – borcima poginulim na Allahovom putu -profitirao. Što je više onoga ‘to je nama crvena linija’ i Potočari su ‘naša svetinja’, sve je više avetinja. Među prvima, okus ovog bolesnog novca je probala ‘majka nad majkama’ Munira Subašić koja decenijama vodi udrugu ‘Majke Srebrenice’, putujući na posao iz Sarajeva u Potočare, njena plata u ovoj udruzi i ogromna imovina u glavnom bh Gradu umjesto povratka koji se stalno zagovara, dokaz je bez presedana, ali Munira je vječna, nijedna druga majka od njih skoro 300 ne može joj parirati niti je ugroziti. Uz njeno udruženje, valja pomenuti i nekoliko drugih po imenu i ‘djelatnosti sličnih udruga, među kojima ima i jedna ‘dječja’. ‘Šehide’ i Potočare je unovčio i Emir Suljagić, nekadašnji prvak SDP mafije a sadašnji direktor MC Potočari, kako sa svojom prvom knjigom ‘Razglednica iz groba’ tako i sa mnogo drugih koje su nastale secirajući arhivu Haaga i od priča preživjelih, koje printa i rasprodaje izučavajući genocid čak i u Africi. Samozvani pisac iz Krakače kod Cazina Muhamed Mahmutović je desetinama knjiga o ‘šehidima’ i pričama o bh ratu po džematima ostavio ‘švedsk stol’ kao emigrant i zamijenio ga jufkom i kupljenom kućom u Sarajevu. Slično djeluju i brojni ‘instituti za izučavanje genocida’ kako u BiH tako i po džematima dijaspore gdje se uglavnom ovakve i slične knjige rasprodaju ‘kao halva’. Političari Bošnjaci skoro svi redom kao i prvaci Rijaseta ‘ginu za šehide’ makaj+r u Potočare dolazili helikopterom kao Ramo Isak ili u skupim limuzinama zbog selfie uradaka za fejsbuk i ‘patriotski naboj’ u raji, a država besprijekorno daje mimo odobrenog budžeta za Potočare, daju i stranci i strane države, iskupljuju svoje ratne grijehe. Sa knjigom o genocidu se oprobao i ‘malinar’ Fikret Hodžić, svršenik Iranskog Koledža u BiH, javnosti poznat po ‘aferi respiratori’ teškoj 10 miliona KMa, osuđujućoj pa onda oslobađajućoj odluci, i on je iako je bio umalo dijete (rođen je 1985.) isprintao knjigu ‘I ja sam iz Srebrenice’. To mu nije bilo potaman pa je bio pokrenuo i biznis sa tekstilom uz brand Srebrenice i broj ubijenih na majicama i džemperima, što se prodavalo po ‘Hifa Petrol’ SDA tajkunskim benzinskim pumpama, sve dok javnost nije ogorčeno ustala protiv ovog ‘popusta’ preko mrtvih.
Jedan od onih koji je najviše profitirao uz ‘cvijet Srebrenice’ kao svoje i svoje žene Azre ‘umjetničko djelo’ zaštićeno sudskim patentom je ‘Hižaslav’ Mustafa Cerić. Pet KM po komadu pa kači cvijetak kome i gdje hoćeš, jedan je zakačio čak i Čečenskom predsjedniku teroristi Ramzanu Kadirovu. Jednom prilikom je uz bošnjačku svađu Ćamil Duraković koji se također ‘loži’ na genocid i preko kojeg je na državnim funkcijama, pomnožio broj posjetilaca uz 11. juli pa došao do ozbiljne matematike za ‘Hižaslava’. Na broju žrtava genocida – 8.372 ‘koji još nije konačan’ plivaju po džematima dijaspore i po silnim ‘nevladinim udruženjima’ na isti način kao i ‘malinar’ Hodžić, printaju se majice i ‘dukserice’ i rasprodaju mrtvi, tako radi i ‘naša’ hanuma Hanka Grabovica u gradu Utica NY uz džamijsko kriminogeno udruženje ‘BACA’. Pare od ‘šehida’ iz budžeta Suljagića osjetio je i ‘slučajni prolaznik’ nekada uz Aliju a sada ambasador Bećirovića pri UNu Zlatko Lagumdžija, prošle godine su mediji objavili njegovu ‘tarifu’ za jedno predavanje o genocidu u Potočarima, evo ga ovih dana slika spomenik Srebrenice sav ‘izbeharao’ ispod japanske trešnje u parku East River-a, i hvali se sa tim kao sa najvećim dometom svoje diplomatije. Tamo u Potočare dolaze političari uz čekove donacija ili automobile kao poklon Suljagiću kao što je to učinio ‘zlatni ljiljan’ Srđan Mandić načelnik opštine ‘Centar’ sa novim džipom – darom direktoru Emiru da ga ‘ostavi na miru’ i svi vlastodršci se takmiče ko će više dati kad ‘majka Munira’ ili Emir zatraže.
Bilo je pokušaja da se lansira i vino marke Srebrenica pa makar bilo i bezalkoholno, ugasio se i projekt i vlasnik tog pokušaja, sada se umjesto njega reklamira hotel ‘brata’ Turčina uz same ‘bijele nišane’, gdje se može uzeti ‘avdest i klanjati’ na pravom mjestu. I jesti halal hrana. Da se ne tučemo po štandovima uz muziku uz 11. juli kako se nekad žalilo.
Iako se ti ‘bijeli nišani’ čiste po volonterima svake godine, ovim’bismillah biznisom’ postaju nažalost sve prljaviji ali žudnja za zaradom preko kostiju mrtvih ne prestaje.
Ovih dana se, pored đačkih ekskurzija koje organizuje i plaća Sarajevo a po uputama ministrice Naide Hota Muminović prve i ‘historijske ministrice pod hidžabom’, oglašava i ‘šehidski turizam’ preko agencije za putovanja i ljetovanja ‘Odmori.ba’ iz Visokog, sa sjedištem u Ulici Alije Izetbegovića bb. Tamo pored razglednica Dubaia i ostalih prestižnih gradova sa Bliskog Nam Istoka, blješte ponude i za Crnu Goru i Hrvatsku, po cijeni od 35 KM po osobi reklamira se uz parolu ‘Srcem za Srebrenicu’ jednodnevni izlet za upoznavanje sa ljepotama te Srebrenice. Pominje se i Guber banja ali je glavna slika sa nišanima u Potočarima, i sa pozivom ‘požurite još par mjesta je preostalo’. Uživajte, jer izlet je za uživanje kao za Prvi Maj, dođite na groblje, pustite ‘crvene’ i sve druge linije, kad je kod nas sve na prodaju. I to samo za nas, ‘oni drugi’ o tome moraju razmišljati kako i na koji način upotrijebiti riječ genocid, za što je Suljagić ulupao ogromnu lovu za ‘Uputstvo o govorenju o genocidu’.
Imali su od koga naučiti. Nepresuđeni ratni zločinac a presuđeni reketaš i kriminalac Naser Orić kojem je ključeve od hunitarnih rezervi u opkoljenoj Srebrenici držala Munira Subašić je među prvima skontao kako se uz mrtve može udobno živjeti kao uz žive. Kada je prvobitno bilo odlučeno da se groblje ‘šehida’ pravi u blizini Tuzle, on je kao vlasnik građevinske kompanije jedini dobio posao na konkursu i uzeo 250.000, no kad se odlučilo da se Centar pravi u Potočarima, niko ga nije više upitao šta je sa datim parama. Danas ga Rijaset hrani preko njegove firme za otkup kurbanskih kožica kao jedinog ovlaštenog za taj biznis IZBiH na koji način Naser inkasira i do 700.000 KMa godišnje.
Pomama za kurbanima je ista kao i za biznisom uz Srebrenicu.
Zato uživaj, odmori se, ba, bre bolan.
Sa srcem u Srebrenici a dušom u novčaniku.
photo : reklamni pano agencije za putovanja i turizam ‘Odmori.ba’ Visoko, arhiv
