IMA BOSNE ALI KAKVE? Košarkaši BiH se nisu kvalifikovali na Svjetsko prvenstvo jer su izgubili od reprezentacije Srbije ali to je manje važno od činjenice da smo ‘Najjači na svijetu’ (Džanan Musa, bh počasni ambasador) u izazivanju ‘opravdane’ mržnje (ministar Dino Konaković) i nacionalizma’ na stadionima i da tužne i mračne Bosne po scenama iz sarajevske Skenderije ima itekako, sarajevski mediji osudili ovo divljaštvo …
Dobro je i pametno jednom kazao najpoznatiji uglađeni vehabija vladar haosa i nereda po sarajevskim ulicama ‘antiDaytonac’ Nihad Aličković : ‘nama su važniji ljiljani na stadionu od rezultata’, onomad kad je FS BiH (bio) zabranio unošenje ovih nelegačnih i ukinutih zastava sa ljiljanima uz parole koje navijačke horde baštine uz njih. ‘To su naši simboli i neće nam to niko zabraniti’, bio je još precizniji ovaj ‘predavač’ Reisa po džematima i ‘dokazani humanitarac’ načelnce Benjamine Karić.
I baš, kao po predviđanjima ovog ‘mudraca’ u Skenderiji prije par dana, sve se odvijalo kao po njegovom scenariju već viđenom po Sarajevu i stadionima, ko zna možda su scene i Bosne ovdje ispisane njegovm rukom. Već smo vidjeli šta su nama i svima ostalima priredili navijači ‘Fanaticosa’ u Skenderiji na utakmici bh košarkaške reprezentacije sa timom iz Srbije. Dobili smo nezapamćenu performansu mržnje, primitviluka i skandala koju su osudili i većina bh medija, rezulat je kao i obično u euforiji ostao nezapažen, sa tim i činjenica da se BiH tamo nije plasirala. Što i nije tako važno, najvažnije je da smo se pokazali u pravom svjetlu i dokazali da ‘Bosne ima’.
Naravno da Bosne ima i bilo je i biće je, ali kakve? Ovakve kakvu su nam priredili u Skenderiji i o kojoj je pjevao i kazivao umrli glumac Josip Pejaković u dvorani slavnog Mirze Delibašića – ne treba nikom osim onima koji je takvu prizivaju.
Neviđeno primitivno skandiranje i nacionalističko divljanje nabildanih i oznojenih raspirivača nacionalizma uz zastave iz bh rata koja je ukinuta još davne 1998. i sa parolama kakve ne dolikuju ni navijačima ni sportu i bez zvaničnih zastava države BiH zorni su dokazi kako iz dana u dan država BiH spaljuje sve mostove suradnje i suživota i kako se guši u nacionalizmu i fašizoidnom divljanju.
Pored zviždanja uz intoniranje himne Srbije, primitivnih psovki ‘vlasima’ bilo je i onog obaveznog ‘gazi, gazi četnike’, ‘nikad te niko neće mrzjeti k’o ja, Srbija, Srbija, kurva balkanska’ i ‘Vučiću pederu’ uz spominjanje ‘snajpera, kišobrana i safarija’, svega je bilo, ‘Fanaticosi’ su predstavili Bosnu u pravom svijetlu. Da je živ, naš i svjetski slavni majstor koša Mirza Delibašić u čijoj dvorani se odigrala utakmica bi se postidio a Tite mi i uvrijedio. Kao što znamo i uz njega ima i bilo je ‘vlaške’ krvi, njegova žena Branka Relević je iz Beograda i ona je imala prilike i časti osjetiti čar ove divljačke atmosfere. Sarajevo također, ali nije mu ni prvi ni zadnji put.
Kako su se osjećali neki od malobrojnih Srba u bh reprezentaciji koji sa prošlim bh ratom nemaju nikakvog dodira i veze ili njihove kolege u dresu Srbije dok su slušali ove izlive primitivluka izlišno je govoriti, nije ovo ni prvi ni zadnji ‘slučaj’ koji se i pored osude u medijima polako skreće na stranu ‘manjeg dijela navijača’, nestašnih dečki, domoljuba i pariota čak koje je ‘obuzela emocija’ zbog ratnih događanja pa se ovako zanijeli. Ni blizu istine. Navijačke skupine su odavno u raljama političara i vlasti i one samo ‘prate impulse’ moćnih nacionalista u politci i vjeri i odrađuju ucrtani posao, Skenderija se ‘dešava’ uz manje ili veće izuzetke na svim utakmicama.
‘Fantastični’ posao ‘Fanaticosa’ dakle nije ‘iz emocija’ i slučajno već po ‘patriotskom zadatku’ a što je ubrzo potvrdio i hadžija i ministar Dino Konaković. On je u maniru Bakira Izetbegovića koji svojom teorijom ‘patriotizma’ abolira svakog SDA kriminalca koji je ‘učestvovao u bh ratu i ranjavan’, opravdao ovo javno divljanje huligana navijača. Parafrazirajući, na već poznati način, sa pozivom na žrtve, ratni zločin i opkoljeno Sarajevo u ratu. Pitanjem ‘zašto bi Srbija bila dočekana toplo i sa aplauzima ispraćena’ na koje je dao odgovor.
“Ne zbog košarkaša, tih dobrih momaka… Nego zbog svega onoga što se dešava na relaciji Srbija – BiH. U Srbiji se, da podsjetim sve nas, nalazi desetine ratnih zločinaca koji su krvoločno ubijali, palili, silovali i protjerivali ljude tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Tamo je Novak Đukić, čovjek koji je odgovoran za smrt 71 civila, mladih ljudi. Tamo je Duško Kornjača, doktor smrti iz Čajniča. Tamo su desetine ratnih zločinaca koji u Srbiji, ne samo da su dobro dočekani, nego se od njih prave pozitivne priče, oni su heroji..’
Kao Bakir, hadžija je poslao poruku i navijačima i novim generacijama koja glasi : i oni su nama ono, vi udrite njima ovo.
Nije ništa bolji već još i gori pijani ministar Zukan Helez koji je uživao na utakmici uz ovo ‘patriotsko’ iživljavanje, nije se dosjetio da se obrati navijačima ili obezbjeđenju, njemu je bilo važnije da se uslika za ‘fejsbuk sa dresom Džanana Muse, njemu su u kontaktima sa susjedima ‘Fanaticosi’ pravi uzor i vodilja.
Kad smo već kod Muse, poznatog i slavnog bh košarkaša koji ko i Nurkić Jusuf, Amel Tuka ili Džeko budno komentariše politička događanja kroz sport i vjeru, i on se s ponosno obrukao. Iako je česta meta sličnog divljanja i uvreda kad igra na terenima Srbije (‘Musa Turčine, napiši se ku*ine’), iako nije bio u Skenderiji, dao je svoj doprinos ovom naci-divljaštvu na svom ‘fejsbuku’. ‘Najjači ste’, poručio je ‘Fanaticosima’ i ukupio na hiljade lajkova. ‘Uzvratio’ Srbima ‘zasluženo’, po matrici Konakovića. Znači, misli kao i ova horda baraba, a pored toga što je svjetski slavan i poznat on je još i bh počasni ambasador, tom titulom ga je ovjenčala Bisera Turković dajući mu počasni bh pasoš skupa sa Nurkićem, trebao se ponašati ambasadorski. Međutim on se ponio suprotno, trebalo je opravdati i naglasiti svoje ‘zasluge za BiH’.
Bisera nije pogriješila. Bosna zaista ‘grmi’. Kao ‘bager’ Konakovića.
photo : detalj iz Skenderije, gdje je tu Bosna, arhiv
