BH FUDBALU BOG POMAŽE : Emir Spahić bivši kapiten bh reprezentacije imenovan je za izvršnog direktora FS BiH, istovremeno je i predsjednik Islamske Zajednice Dubrovnik i zastupnik u organima IZ Hrvatske
U najnovijoj pretumbaciji funkcija, trenera i direktora u NFS BiH, nakon katastrofalno loših i nikakvih uspjeha državne reprezentacije zadnjih godina, nakon izbora novog selektora Sergeja Barbareza, izvršnu direktorsku funkciju je dobio i Emir Spahić, nekadašnji bh kapiten i igrač poznatih stranih fudbalskih klubova i reprezentacija. Koji je također ranije bio na direktorskoj poziciji koju je ljutito i razočarano napustio ‘nezadovoljan reprezentacijom’ i ‘stanjem u bh fudbalu i Savezu’.
Evo ga, vratio se, ponovo je direktor. Pritisak Barbareza koji je tražio Spahića je urodio plodom, predsjednik NFS BiH Vico Zeljković poznat osim po tome što ne valja jer je rođak Dodika i po ranijim sukobima sa Barbarezom nije ‘krio svoje oduševljenje’. Svoje ranije nesuglasice (‘dok sam ja predsjednik Barbarez neće biti selektor’) je pojasnio ovako. ‘Ja kao predsjednik Saveza sam u prošlosti izjavio neke stvari, konkretno da gospodin Barbarez neće biti selektor dok sam ja tu. Neke stvari su bile u afektu, a samo budale ne mijenjaju mišljenje.’ Tačno, dobro da nije rekao kao Vučić ‘samo se magarci ne mijenjaju’, ovako je ‘ispalo’ bolje i ljepše i desile su se promjene.
Međutim, iako je vodstvo NFS BiH odavno ‘zrelo’ za rekonstrukciju, iako su bh mediji a posebno oni probošnjačke i vjerske provijencije presretni i Barbarezom (koji je svojom prvom ‘patriotskom’ izjavom poslije imenovanja rekao kako će ‘u reprezentaciji igrati samo oni koji vole državu BiH’, aludirajući da su dosadašnje reprezentacije imale i onih koje BiH nisu voljele pa zato gubile, u startu popio kritike), i Spahićem, ostaje da se vidi da li je vraćanje bogatog, agresivnog i na mahove primitivnog Emira Spahića u direktorsku fotelju ispravan potez ili ne, obzirom na njegov background potrošenog fudbalera i ‘ters Bošnjaka’. Onog koji reaguje ‘na prvu’ i po svome.
To što je Spahić poslije prekida karijere nastavio biznis u Dubrovniku gdje je i rođen te se posvetio islamu nije novost, tamo poslije karijere završavaju i ostale bh ‘sportske patriote’ tipa Džeke, recimo, i što je obavio hadž (otuda niko nije došao pametniji već sa titulom hadžije), i što se u medijima već godinama protežira njegova vjerska strana ličnosti, ne mora začiti da je totalno ‘došao tobe’. Tj. da se vratio ‘na pravi put’, zbog čega će uz Barbareza i njegov ‘patriotski naboj’, sve krenuti na bolje u bh fudbalu.
Jeste, Spahić je vjernik i trudio se to ovih godina i pokazivati, međutim činjenica da je imenovan za predsjednika IZ Dubrovnika i da je zastupnik muslimana u Islamskoj Zajednici u Zagrebu, ne mora istovremeno značiti i uspjeh u direktorskoj fotelji bh fudbala, u zemlji koja je po Ustavu građanska i sekularna. Niti znači da se odrekao svojih ranijih navika i ponašanja koje su punile stranice njegove fubalske karijere kod kuće i vani i odvele ga ‘na pravi put’. Od kabadahijskih tuča sa trenerom, igračima ili sa redarima do njegovog nekada raskalašenog kafanskog života. Pored ovih osobina, Spahić se, naime, nije odrekao ni bošnjakovanja i političarenja a što će se brzo pokazati u njegovom direktorovanju. Vidjeli smo to i kod susreta sa džematlijama u džamiji Rabrani prošle godine gdje se sa doministricom Duškom Jurišić ukazao u džamiji gdje je došao ‘da podrži džematlije’ u vezi spora sa vlastima i dozvolom za rad te džamije.
A ima Tite mi i ovoga, bez obzira na svekoliko oduševljenje bošnjačkog pučanstva sa Spahićem. A to je : bh fudbal je odavno kao i čitava drava u Božjim rukama. Zašto onda ne bi pokušali i sa hadžijom i predsjednikom Mešihata iz druge države?
Šta fali? ‘Em je ‘naše’ em ‘patriotsko’.
photo : Emir Spahić izvršni direktor NFS BiH (na slici desno), arhiv
