PROMJENA NAZIVA ULICA U SREBRENICI : Profesor i novinar Dragan Bursać ‘Evropski Pulizzer’ brani Valterovog partizana i Josipa Broza u Srebrenici i sa stranica ‘Al-Jazeera’ medija grmi o nastavku genocida kroz zamjene naziva ulica, o ‘genocidu’ nad Valterom i partizanima u Sarajevu šuti k’o zaliven i slavodobitno uživa u šetnjama po trgovima i ulicama fašista
* ‘Valterov duh’ je nekadašnja sintagma bratstva i jedinstva te antifašizma u Sarajevu koje odavno nije nekadašnje. Odmah poslije bh rata a poslije u više navrata, ‘pobjednici’ nacionalisti su se kao i u ostalim dijelovima podijeljenje a ‘junačke i nepobjedive jedinstvene Bosne’ potrudili i u prekrajanju istorije države bukvalno pokosili sve vrijednosti antifašizma. Ulice, trgovi i škole su osvanule sa nazivima fašista, suradnika NDH, četnika i ustaša, begova, hodža, džamija i totalnih anonimusa ‘bošnjačkih pisaca i umjetnika’ Otomanskog Carstva. Ratom osvojene teritorije valjalo je zapišati i oploditi nacionalističkim mirisima, herojima i ‘gazijama’, otadžbincima i domoljubima patriotima, i u tren je Republika Srpska preplavljena sa tablama na ulicama i školama četnicima i vjerskim poglavarima, Herceg-Bosna sa ustaškim bojovnicima i fašistima iz II Svjetskog rata, slijedom toga kao nešto ‘sasvim normalno’, u Sarajevu su sa lica škola, trgova i ulica zbrisana skoro sva imena heroja antifašizma i komandanata NOBa, delegata ZAVNOBIHa, AVNOJa i poginulih partizana.
‘Valterov duh’ je pušten iz boce, odavno su pred nama neki drugi vjerski i nacionalistički duhovi koje ‘hvatamo’ s vremena na vrijeme, kad nam se, kako ono kaže vrli ‘Ajatolah’ hodža Kavazović ‘ukaže potreba’.
Pisali smo o tome više puta i pisaćemo još ne zato što mislimo da će mo pisanjem postići rezulat već da damo do znanja da, kako to reče novinar i publicista iz Vel. Kladuše Ramo Hirkić – ‘nismo prespavali ovako važne događaje’.
* Najavljena izmjena ulica i trgova (!?) u Srebrenici je stoga, kao i u ‘ostatku’ BiH najvažnija tema u državi, jer Srebrenica je od Alije pa do današnjijeh dana i uvijek najvažniji ‘joker’ za politiku, trgovinu, svađu i razvaljivanje države, dok su nam prošlost, zastave i heroji jedina preokupacija i viza za budućnost.
Kada bih se pitao, a ne pitam se nimalo, nikada ne bih podržao ili odobrio ovakve nacionalističke i fašizoidne izmjene u Srebrenici, po kojima Josipa Broza zamjenjuju sa nazivom entiteta (kao da ga i bez toga nemamo previše), dok jedinog partizana kojeg je još pri ulasku u Srebrenicu sa vojskom primjetio ratni zločinac Mladić i odmah ga ‘osudio’ (‘skidajte to’…) i to ‘Valterovog učenika’ partizana i heroja Reufa Selmanagića Crnog zamjenjuju navodno nazivom ‘Dubrovačka ulica’. Ima tu još ‘novih junaka’ kao što su Zekić ili Bjelaković, ali u medijima zahvaljujući kuknjavi i plaču Bošnjaka, najviše se izražava žal za Titom i herojem Selmanagićem. Čak se javio i bivši načelnik Ćamil Duraković koji je u vrijeme svog mandata mijenjao kao i ovaj sadašnji Mladen Grujičić jer je imao većinu i čvrstu načelničku stolicu, pa sve to povezuje sa genocidom u Srebrenici, napadom na Bošnjake i prsajući se u antifašistička prsa podpredsjednika Dodika i Republike Srpske ‘spašava Bošnjake’. Ne navodeći ko je kriv i kako je Opštinsko vijeće Srebrenice doveo u ovo situaciju. Za koju je svojom bitkom za stolicu u velikom doprinio pored SDA i Ćamil Duraković i njegove bitke pod maskom ‘Moja adresa Srebrenica’. Grmi i Sarajevo, nedaju partizana ‘Crnog’, traži se čak da ‘Švabo Šmit’ drug Christian interveniše. On se i oglasio : ‘ne bi trebalo dirati u nazive ulica…’, a najglasnije bošnjačko pero profesor sa radom u Banja Luci i novinar sa plaćenim kolumnističkim stolom u ‘Al-Jazzera Balkans’ mediju te u ‘Radio Sarajevo’ označava ovo ‘nastavkom genocida nad Bošnjacima’ predlažući da ‘izaberemo’. Kaže, imamo sa jedne strane znanje, slobodu i budućnost a to je Reuf Selmanagić Crni a sad druge strane Repulika Srpska i rani zločinac Mladić, pa izvolite izaberite stranu’. Ujedno predlaže da se ime ulice Joispa Broza preimenuje i dobije naziv po ‘po našem Nihadu Nini Ćatiću, novinaru, pjesniku i heroju opkoljenog grada, čiji posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni. Toliko je valjda zaslužio!’.
Ovaj ‘Evropski Pulizzer’ (osvojio je nagradu za novinsku priču iz bh rata) baš ima stila i hrabrosti. Nesvjesno, priznaje da mu beograska inicijativa o izbacivanju Tita iz Kuće Cvijeća nije nimalo mrska, zamijenio bi ga olako u Srebrenici sa ratnim novinarem iz opkoljene Srebrenice (što ni Bošnjacima nije mrsko, dapače), koji je brutalno ubijen i još mu ostaci nisu pronađeni, ujedno ono što je važnije, Bursać bošnjakuje na velika zvona i niko se prije njega ne može ‘osvrnuti’ na bilo koju vijest političara iz Republike Srpske ili iz Mostara a da je ne prokomentariše baš onako kako se to u Sarajevu očekuje. Zbog čega je ‘rado viđen gost’ svuda i u svakoj prilici, malo manje od ‘ekskluzivca’ fantomskog novinara (novinara kojeg svi ‘traže’ i kojem ‘prijete’ posebno Dodik i njegova policija, pa se ne zna gdje živi niti ga mogu ‘uhvatiti’ a on samo izbacuje ‘šokantne i ekskluzivne vijesti’ kod Hadžifejzovića na tv ‘Face’ sa ‘nepoznate’ osim Senadu lokacije) Slobodana Vaskovića i zbog čega je pobrao sve bošnjačke nagrade po Sarajevu i okolici usljed čega je njegova evropska nagrada o kojoj smo pisali ‘pojeftinila’ totalno.
* No, ono važnije je u Bursaćevom ‘osvrtu’ ostalo netaknuto i o tome profa i novinar savjesno šuti, inače ne bi bio to što jeste. Ni riječi o brutalnom uništavanju partizana i heroja Josipa Broza sa ploča ulica, škola i trgova po Sarajevu i širom Federacije ovaj vrli i odličan novinar nije progovorio, stoga je i ovo njegovo plaćeno kolumnističko štivo jeftino i dvolično. Svaki dan se šeta po ulicama Sarajeva sa nazivima fašista, ustaša, begova i hodža, od Busuladžića, Đoze ili Pačariza i nije nikada primjetio kako je to ‘udar na slobodu’ niti je zapitao Sarajlije kao što pita nas ‘na kojoj smo strani’, dok iza profesorske katedre u Banja Luci ili iz novinskog ureda žestoko osuđuje ‘svoje’ u Srebrenici i brani partizana Selmanagića.
Kao da ne zna da je Selmanagić ‘učenik’ Valtera Perića koje su vlasti Sarajeva davno prodali kao i ostale heroje partizane. Benjamina Karić je čak ‘Valterovu centralu’ istorijski spomenik prodala arapskoj firmi u ovom gradu a on se sa njom slika i paradira, dok je Željezničku stanicu na Bistriku koju je država obnovila i gdje je smještena spomen-soba Valteru, Benjka iznajmila Turcima, tako da umjesto Valtera mogu kupiti kebab ili turski sladoled.
‘Taj isti’ Reuf Selmanagić partizan je skupa sa Valterom Perićem branio sarajevsku centralu i Sarajevo ali Sarajevo kao pobjednike i oslobodioce vidi nekakvu Muslimansku brigadu kojaje 05. aprila oslobodila Sarajevo a onda ušli sutradan partizani sa četnicima i pobili ‘sve što je vrijedilo u Sarajevu’.
Reuf svakako treba ostati u Srebrenici ali nažalost nestaće ga kao i Valtera iz Sarajeva. Tako to ide sa ‘duhovima’. Kao što su po nacionalističkim mitovima zvaničnog Sarajeva partizani pobili sve što valja u ovom Gradu, tako je i novinar Bursać sa ovakvim licemjernim pisanjem ubio novinara u sebi.
photo : Dragan Bursać novinar i pisac, arhiv
