Prođoh Bosnom kroz Federaciju : Nije počelo, samo se nastavlja

Samo je pitanje dana kada će nam se ukazati u medijima preslatka slika Fahrudina Radončića sa hadžža, kao dobar, čuj dobar najbolji zalog u kandidaturi za člana Bh Predsjedništva, ili selfie Nermina Nikšića ofarban sa čaršafima Kabe. Poslije ministra SDA Elmedina Konakovića i ‘slučajnog prolaznika’ a vječitog Zlatka Lagumdžije, nema nam druge. Nama u Bosni uostalom nije ‘farz’ otići u Saudi Arabia-u, ovim šerijatskim terminom su se kod nas zvale nenadjebive vojne operacije u kojima su gubitnici uvijek ‘ispadali’ pobjednici, tako se kod nas numerišu čak i mirnodopske operacije sigurnosnih službi, sve od ‘Hižaslava’ Cerića do današnjih dana …

 

Neki kažu izborna utrka u Bosni Veseloj je počela, ja kažem da se šarada nastavlja, nije nikad ni prekidana od rata do sada. Između izbornih govnarija, tu i tamo, uglavnom Tamo, imali smo nekakvih evropskih suhoparnih fraza tipa ‘agenda’, ‘mehanizam koordinacije’, ‘mapa NATO’ i slične trice i kur*ine koje kod nas održavaju nepostojeću nadu ka evropskom putu integracije i svega onog što se pod ovim pojmom utrpavalo svih ovih dvadeset i kusur poratnih godina.

Jedno je nesporno i to treba odsvirati i ‘zadjenuti za pojas’ : ova garnitura političkih kabadahija i lopova neće sa vlasti otići milom, silom ih nema ko otjerati. Građana odavno nema u BiH a ono malo stanovnika što je po nepriznatom i vlašću oskrnavljenom popisu iz 2013 ostalo, pomirilo se sa svojom sudbinom kao sa teškom bolešću. Do smrti, ako Bog da.

A daće, jašta će. Tu treba priču završiti bez trunka kajanja i žalosti. Ni suze ni uzdaha. Ni za kim, ni zbog koga ili čega. Osim jednog izuzetka : bolesne i nemoćne djece, i to one kategorije od novorođenih do punoljetstva. Sve ostalo, zaboravi.

Koga bi čovjek žalio, hajde recite mi?

Penzionere koji iako su čitav radni vijek uplaćivali doprinose za staračke mirnije dane, plaču i mole za koricu odrađene penzije? I svaki mjesec samo tako prijete. Onima koji su ih opljačkali i za koje godinama glasaju?

Radnike koji oblijeću katance i zaštitarske službe kriminalnih tipova u svojim dojučerašnjim fabrikama, prijeteći da će ‘idućeg mjeseca’ na ulice u stotinama hiljada. Ispred onih koji su im fabrike rasprodali jaranima za simboličnu marku?

Seljake kojima još nije oporezovan vazduh a koji svaki čas prijete ‘silnim izlaskom na ulice’?

Rudarima koji skaču u smrt sa prozora stana ili se vješaju u ustajalim garažama da bi dokazali da su penzioneri, prijeteći opet nemirima i izlascimana ulice. Tražeći milost od istih onih koji su im pripremili konopce za vješanje?

Nekakvim borcima koji se sramote ispod prozora vlasti dok im ta ista vlast dopremi kontejnere, struju i vodu a onda to debelo naplati, uz, naravno, žestoku prijetnju o izlasku na ulice?

Ili, studentima, o, oni su izuzeta kategorija, njihov zahtjev da im se dozvoli izlazak na džumu je promptno usvojen a sad se radi na tome da se i djeca iz osnovne škole izvlače petkom na vjeru, malo im to što vjeru uče u školi i u mejtefu..

Omladini koja napušta Bosnu, lažući kako država za njih ništa ne čini da ostanu? A novi carinski kontejner prelazi? A? A vize, a potvrde o ispisu iz državljanstva, a?

Nema žala, udri brigu na veselje. Nema fabrika, pa šta onda, ima džamija i tržnih centara. Nema doktora ili ljekova, pa šta onda, ima direktora i ministara. Nema pomoći djeci sa posebnim potrebama, pa šta, ko da se takvi šta pitaju u ovoj državi. I slušaj, nije počelo, samo se nastavlja. Sapunica. Zvana demokratija, izbori i Evropski put.

Tolika se prašina uveliko diže bespotrebno, ni zašta. Evo, Željko Komšić je narcisoidno ćutao pet mjeseci tvrdeći kako sa SDP gradi blok ljevice, Nermin Nikšić je to potvrđivao i naprđivao a onda ‘zlatni ljiljan’ Komšić obznanio kako ulazi u utrku za člana Predsjedništva. Da spašava Bosnu koju spašava već dvije decenije. I Bonsa popizdila od sreće. Bakir Izetbegović hinjski šuti ali Predsjedništvo tajno osvaja, bocka Dodika i kad treba i kad ne treba, a uvijek treba, Ivanić također. Dodik samo što nije ‘uskočio’, Haris Silajdžić je najednom vaskrsnuo, eto i Mahmutćehajića sav se osušio u naftalinu ali drago mu ući u Predsjedništvo, ne miruje ni Lagumdžija, pojavio se selfie sa Kabe, tek da nam pokaže kako se vodi građanska i mutikulturalna Bosna. Samo je pitanje dana kad će nam se i Radončić Fahrudin ili Nermin Nikšić oglasiti sa fotkom iz Saudi Arabia-e, jer izborni ‘džamijski prag’ glavni prag za ulazak u Predsjedništvo. Od Alije do Sudnjeg Dana.. Uostalom, Fahro je već počeo biti izdašan, osim donacije Ceriću za dvore na Kovačima, već je donirao nekoliko puta po 20.000 za džamije, tek da se ‘vlasi ne dosjete’.

Ruku na srce, bitka za Predsjedništvo je tipična bitka za lovu i prestiž, sa spašavanjem Bosne nema blage veze. Tri odnarođena i u korupciji i kriminalu uglavljena tipa, tri predstavnika Partija u Predsjedništvu mogu (a to redovno i čine), samo predstavljati interese svojih nacija i svoje Partije. Sve drugo, vezano za Bosnu, donose dogovorom, a znamo njihov dogovor. Tek toliko da se zna, ako Komšić bude izabran, ništa se ne može promijeniti, sve će biti isto kao prije, jer dogovora u Predsjedništvu o važnim pitanjima nema i neće ni biti.

Ali, koga briga. Važno je da je ‘naš’ i da zna ‘odgovoriti njihovom’.

Sada nam slijede tek naporne noći i još tužnije priče. Od Dodikovih ‘humanitaraca’ (kao da u Bosni takvih nema, ihaha), počev od arapskih ratnih pa kasnije poratnih humanitarnih organizacija pa sve do BBI Banke ili vježbanja pucanja u mejtefima, od Konjica do Tešnja ove 2018. godine. U vježbaonacima hodža ili hafiza.

Munira Subašić, vječita ‘majka’, koja je svoju tragediju oprihodovala do besvijesti, se ovdje ne može zaobići. Čuli smo je prije neki dan kako je ponovo vratila titulu ‘Kraljice Balkana’ hrvatskoj predsjednici Kolindi, koju joj je bila oduzela nakon nekih ranijih izjava predsjednice. Čuli smo kako ‘majka’ Munira poznatija kao majka ‘ebeš pet iljada marki mjesečno, šta je to’ odvali kako nije čula za Ahmiće, ona zna samo za Srebrenicu.

Jasno kao noć. Ona zna ono što joj servira ‘munira bh politika’. Drugo je nebitno. Njoj je najvažnije da Bakir ne žali para i da se glas žrtve prenosi. Iako je Munira obezvrijedila srebreničke žrtve samo malo manje od Mustafe Cerića i njegove trgovine sa srebreničkim cvijetićima koje rasprodaje preko firme supruge i sestre, a malo više od Ćamila Durakovića, lovca na fotelje iz Amerike, njoj niko neće zamjeriti. Teško se žrtvama zamjeriti.

Zna to dobro Bakir Izetbegović i njegov tajni agent Sakib Softić. Zadnji put mu je pod prijetnjom tužbe isplatio 130.000 KM za najveću laž i sramotu u vezi revizije presude protiv Srbije i od tada pa nadalje, sve je pojeo mrak. Kao i kriminalnu ratnu priču o telefonima Aliji Izetbegoviću i njegovom pajdašu po imenu ‘Pajt Mrak’, tačnije Muradif Pajt, o čemu se nekad davno vodio čak i sudski spor u Americi.
Zato, telefone u ruke i slikaj. Selfie. U džamiji obavezno. Ako imaš kakve stare albume kao Lagumdžija, sad je vrijeme. Puštaj na facebook i piši aplikaciju za Predsjedništvo.

I ne zaboravi. Tvoja bitka je za raju. Za narod. Za Bosnu. Za Srbiju. Za Hrvatsku. Do poslednjeg Bošnjaka, Srbina ili Hrvata.

Jebo akcize, to smo već zaboravili. I one za Dodika i ove za nas, obje počinju da ‘rade’ od februara. Imamo budžet, tu se ‘nađemo’, imamo tri humanitarne vojske koje zovemo ‘zajedničkim oružanim snagama’ i sedam helikoptera od kojih su dva ispravna, ostali čekaju opravak sedam godina. I imamo državu koja se ubi od plača za nama. Zato biraj i uživaj!

 

photo : Lagumdžija Zlatko u sredini, na Kabi u vrijeme dok je bio ministar BiH, arhiv