Uz ‘jaransko uže’ okupila se sva sarajevska etnoelita iz bh vlasti i Turske, otvoru prisustvovao Alija Izetbegović, djelimično i Muammar Gaddafi, Fahrudin Radončić konačno ispunio Bakirov uslov za ahbabluk : postao je brat ‘Hižaslavu’ Ceriću i ‘prešao džamijski prag’.  

 

***  Nema više medijske zajebancije i laži kako Turska ‘naša majka’ (kako ju je ‘Hižaslav’ Cerić Mustafa davno nazivao pa poslije našao babu u Bruxellesu i u Rusiji i Čečeniji) ne brine o nama u BiH, kako po BiH ‘gradi samo džamije i tekije a u Srbiji fabrike’, nema više spinovanja, BiH je dočekala taj ‘historijski dan’. Na Kovačima, uz Mauzolej Prvog šehida u BiH, na mjestu gdje svoje urede i office imaju i vlada i bh Predsjedništvo i gdje provode dvije trećine svoga radnog vremena svaki dan i svaku noć, svečano je otvorena fabrika. Da, dobro ste čuli, i to ne bilo koja već fabrika Islamske zajednice BiH. Makaze su reckale pola sata dok se nije crveno komunističko ‘jaransko uže’ (Kur-anski ajet, Ali Imran, 103: “Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte“) isjeckalo na stotinu komadića. Uz zvuke makaza čvrsto su se trake – užeta držali Reis bivši i sadašnji, Bakir, Fahro, Šefik, Safet, iza je sa sjetom, odmah iza leđa ‘Hižaslava’ provirivala Bisera (­jer po našim građanskim običajima nije mogla u prvi saff) a iza nje Fadil, pa načelnici sarajevskih opština i tajkuni ratni i poslijeratni…

***  Fabrika će, reče ‘uvaženi Reis, doktor, pa efendija, pa još i hadžija Kavazović proizvoditi nešto što do sada nijedna fabrika nije proizvodila. Citiramo : Odavde iz ove kuće će izlaziti ‘snjernice i naputci našoj mreži promotora dobra i pozivalaca miru, toleranciji i ljubavi. Ovdje će mo graditi planove i strategije kako bi našu misiju učinili jačom i primjerenijom a učenje vjere bliže ljudima. Ovdje će se slivati ideje i informacije...’

Eto, vidite po ovoj izjavi Reisa kako je to jedinstvena fabrika, takvih proizvoda nećete naći bilo gdje u svijetu. Upravo onako kako je to Dino Konaković metaforički prognozirao, šteta što ga nije bilo uz ovo isjeckano uže, zaslužio je to. ‘Džamije su važnije nego fabrike’, tako je Dino govorio. To, taj budući proizvod iz ove fabrike će vam biti nešto kao islamski consulting. Nešto kao što prodaje američki milijarder Warren Buffett i njegova fabrika dobrih a skupih ideja i ljubavi, samo na arapskom i turskom umjesto na engleskom jeziku.
Dakle, ‘naša braća’ Turci su konačno ovim otvorom Upravne zgrade Rijaseta, ove fabrike ideja i nadahnuća konačno potvrdili da je Alija Izetbegović bio u pravu kad je državu dao Erdoganu i Turskoj u amanet.

***  Podsjećamo, ova tvornica ‘ljubavi i dobrote’ (joj kako se ovo slaže uz facu ‘Hižaslava’ Cerića i njegov lopovski pogled i osmijeh te njegove licemjerne lisičje dove) započeta je sa gradnjom 2008. godine a na ‘ideju’ brata Fahrudina Radončića koji je na ovom svečanom otvoru dobio najveće makaze i koji je halapljivo otkinuo najveći komad krpe-užeta a završena tek sada, kao Skadar na Arafat Brdu. Legenda kaže (a ova fabrika je već ušla u legendu kažu gosti i domaćini, gost i brat iz Turske Ali Erbaš predsjednik direkcije za vjerske poslove Turske reče da će ovdje odzvanjati tekbiri kao na Baščaršiji, kao u Srebrenici ili na Ajvatovici) da je prvi vakif donator sa 800.000 KMa bio ‘Avaz’ i naš brat Fahro Radončić koji je želio kako reče u pozdravnom govoru napraviti džamiju ali ga ‘brat Mustafa Cerić ‘ usmjerio na ovu fabriku, da je uz njega bilo još domaćih ‘bratova’ ratnih i poslijeratnih profitera tajkuna (Nihad Imamović, Edin Arslanagić, Nedim Čaušević, Muhamed Granov, Nijaz Orman, Redžo Bekto, Selver Oruč… ) ali sve je to bilo malo pa je ‘uskočio’ brat Muammar Gaddafi libijski predsjednik koji je ‘Hižaslavu’ ‘caltnuo’ 5,5 miliona KMa pri njegovoj posjeti i ‘dramčenju sadake’ uz uslov da fabrika nosi njegovo ime a on će dati još, koliko god treba.
Rijaset je to prihvatio a brat Muammar se obavezao dati još ali avaj, ‘desila’ se poznata demokratija na Bliskom Istoku u režiji USA gdje je bezobzirno i brutalno pred očima javnosti ubijen libijski predsjednik pa je uz ‘trošali’ bivšeg Reisa ‘Hižaslava’ nestalo i love a stala i gradnja. ‘Hižaslav’ će zbog straha od Amerike negirati da je Rijaset uzeo lovu a ne smije staviti donatorsku ploču Gaddafi na ovu fabriku (sada uz otvor ovaj krimos će reći kako je pare iz Libije dao jedan doktor, Gaddafia je spomenuo stidljivo i onako uz put), zgrada će tavoriti u raspadanju i propadanju sve dok ‘majka’ Turska i brat Erdogan nisu odriješili kesu i dodali još najmanje 10 miliona KMa da bi dobili ovaj sadašnji svečani otvor. Kažu, zgrada je koštala ‘oko’ 15 miliona KMa, pravi iznos se neće nikad saznati ali nije ni potrebno: posebna dova Erdoganu i zahvala Reisa Kavazovića će sve to oprati i smjestiti na Božji put.

***  Osim govora ‘uvaženog’ Reisa (u kojem je zahvalio ‘majci’ Turskoj i Erdoganu te donatorima, posebno Radončiću, nije zaboravio ni Bakira Izetbegovića čije lobističke aktivnosti kod brata Erdogana vrijede kao i dolari ili KM monete) , vrijedi zabilježiti govoranciju ‘brata’ Fahrudina Radončića i ‘Hižaslava’ Cerića. Zato jer se ‘Hižaslav’ zahvalio ‘bratu Fahrudinu’ a brat Fahrudin ‘Hižaslavu. Ono uvodno ‘braćo i sestre ja bih da vas poselamim’ što je na početku iz duše izbacio ‘ervopski sandžo’ Fahrudin Radončić, razgalilo je dušu svima nama posebno Bakiru Izetbegoviću. Koji je, kao što znamo bespotrebno pretrpio kritike u vezi ‘punjenja džamija’ u čemu ga je Fahro ‘pretekao’. Ujedno je Radončić dokazao i Bakiru i svima nama da je konačno ‘došao tobe’, da je ‘prešao džamijski prag’ i da je kao ‘Bošnjak iz naroda’ zaslužio da ‘nas’ predstavlja, dok je njegova skromnost koju je neprimjetno da se ‘vidi iz aviona’ i sam isticao a potvrdio i brat ‘Hižaslav’ došla do samog izričaja i izražaja. Kao i njegovi ogromni ‘zekjati’, sve po 50.000 KMa godišnje kojima je Fahro hranio ‘bejtul-mal’ fond Reisa a čuvao u tajnosti pred svima osim pred organima za povrat poreza. Također ne smijemo ispustiti iz vida da je svečanom otvoru ove fabrike ‘ljubavi i dobrote’ prisustvovao i sam Alija Izetbegović. Tako je bar izjavio, citiramo, gost iz Turske Serdar Džam, zamjenik ministra kulture i turizma Turske :  ‘ …ovo je veliki dan jer se Upravna zgrada Rijaseta IZ BiH otvara upravo u prisustvu naših dragih šehida i vođe, rahmetli Alije Izetbegovića.. Iako niko nije vidio šehida na fotografiji ne smije se baš ni posumnjati u izjavu brata Serdara, kad se već zna da se oni na kameri ne vide. A možda je to rekao i simbolično jer je ova fabrika odmah uz groblje šehida na Kovačima, ma nema ni pedeset metara vazdušne linije od nje do Mauzoleja, ma ‘možeš pljunuti’ tako je blizu …

***  Odavno pozitivnija vijest nije stigla iz napaćene države nam Bosne zato su mediji događaj proglasili ‘historijskim’ i zato se sva vlast slila opet na Kovače. Nacijo, ne otvaraju se fabrike svaki dan u Bosni, jok! A kao što reče brat Fahrudin Radončić u svojoj patetičnoj hutbi (govoru) na ovom otvoru ”naš nijet je bio iskren a takvima Bog pomaže’.
Tačno tako, takvima i država ‘gleda kroz prste’, ‘ajmo odmah Fahru za predsjednika, on kao i Bakir nikad ne laže, nije mu to nijet, tj. namjera. Još ako umjesto Gaddafia na ovoj fabrici osvane tabla sa likom i djelom Fahrudina ‘Sandžokana’, sve će biti potaman. Naime, na jednom od iftara na Kovačima (o, da bilo je toga ali rekosmo naš Fahro je skroman i ‘ne voli’ da se slika) Radončić je diskretno prigovorio Ceriću što je pristao da buduća fabrika nosi ime libijskog predsjednika a Rijaset traži ‘još para’ da se zgrada dovrši. Nekako slično je to pojasnio i u ‘Avazu’ 23.09.2011 – ‘Zašto bi Fahro Radončić dao 800.000 da bi se nešto zvalo Muamer Gadafi?-

Zbilja, zašto bi? Pa ljepše i ‘bošnjačkije’ zvuči Fahro nego Gaddafi. Evo prilike da se ta nepravda ispravi, ako Bog da.
Vijesti govore da prvo zapošljavanje radnika za ovu najnoviju fabriku počinje odmah.

photo :  otvaranje fabrike na Kovačima – Upravne zgrade Rijaseta, Bakir Izetbegović je sa braćom Turcima u sredini, treći s lijeva na slici je Fahrudin Radončić, dok su Reis bivši i sadašnji na slici desno, odakle proviruje i Bisera Turković, arhiv Cross Atlantic