Sin Dine Merlina dobio poklon Britanske ambasade, stipendiju za školovanje

 

Ako ste ovih dana u zelenoj i travnatoj oazi Britanske ambasade u Sarajevu vidjeli nasmijanog ‘Čarobnjaka’ iz Sarajeva, Dinu Merlina kako pijucka šampanjac i ždere kavijar sa ‘međunarodnim faktorom’, u društvu sa još ponekim muzičarimaiz ‘Regije’, znajte da je u pitanju još jedna u nizu čarobnih bh sličica. Ambasadori stranih, velikih država inače, tako, pored teških i mučnih a napose napornih dana u Sarajevu ‘pune baterije’ i relaksiraju se.

A gdje je relaksacija, tu je ‘Čarobnjak’ Edin Dervišhalidović, poznatiji kao Dino Merlin.

Muzičar, pjevač, hadžija, ‘patriota’ nad patriotama u BiH, vlasnik odličnih a načisto pokradenih pjesama i hitova, lešinar koji je bh narodu samo za prošlu Novu Godinu načisto ‘drmnuo’ pola miliona KMa za par sati đuskanja u šeširu i tijesnom srebrnom sakou.

U kakvoj su vezi Britanski ambasador i ‘Čarobnjak’ za nezabilježeni performans laži i love, mediji su saznali istog momenta kad je ‘Čarobnjak’ kročio u dvorište ambasade. Tu je ambasador Edward Ferguson sve pojasnio, žurka je ‘pala’ u čast čarobnjakovog sina Hamze Dervišhalidovića koji je od Velike Britanije dobio stipendiju da tamo studira. O trošku Britanskih poreznih obveznika.

Vjerujemo da je Hamza odličan đak i dobar student ali baš bi zgodno bilo saznati koje su to zasluge da baš on dobije lovu za besplatno školovanje, pored toliko odličnih a siromašnih bh studenata, međutim javnost je za to čudo uskraćena.

Ostaje onda ona narodna, koja sve objašnjava. ‘Para na paru, uš na fukaru’.

Po kojoj je i kćerka Dine Merlina Naida pored tako ‘dobrih bh škola i fakulteta’ završila prestižne na Oxfordu, također u Velikoj Britaniji. Po kojoj je i Merlin sve što danas ima, i što nema, stekao na sličan način. Krađom (hitova, imena grupe, tekstova.. ), uvlačenjem u dupe političarima, vjeri i njenom Vrhu, performansama. Onom tipičnom Bošnjačkom ‘snalažljivošću’ zbog čega mu je sve oprošteno.

Ko se još ne sjeća kako je ono ovaj ‘Mali iz Čeljigovića’ postao domoljub i patriota, taj ne zna nipošto zasluge njegovog sina Hamze? Kad je zapucalo, zgladio je u dijasporu a onda je otuda postao poznat po ‘jebanju majke Srbima’. Kad je bilo zgodno i pravo vrijeme, osvanuo je na Kabi, postao je hadžija. Kad je došlo vrijeme da zaradi koju stohiljadarku eura u sred Beograda, našao je Srbina na tv kanalu pred kojim je ponizno ispričao ‘kako je istrgnut iz konteksta’, a pred sam koncert u Beogradu, izmislio ozbiljne prijetnje i atentat na sebe, da sav Beograd navali da ga vidi, dok ga čuvaju. Aliju Izetbegovića je toliko volio da mu je čak i pjesmu posvetio iz inostranstva, koja je u čas postala hit i himna, poslije će, kad više nema Alije izjaviti da je to ‘neki drugi Alija’, kad je trebalo pucati i ratovati, Bosni je poklonio pjesmu – ‘Ja sam vojnik sreće, mene metak neće’. Naravno da neće, kad si bio daleko od metka, a kad za domovinu ‘umrijeti nije grijeh’.

Nije ni za lovu, Tite mi, Dino je genije, Kao Šerif Konjević koji sa svojim hitom ‘Vukovi sa Drine’ hara Grand Televizijom. Zato, i zbog još koječega,  kad već čovjek nije u stanju da sam školuje svoju pametnu djecu, neka mu je vala ambasada na pomoći. Bolje i to nego da ambasador plati školovanje kojem kokuzu, sinu nekog istinskog borca za BiH ili da plati troškove liječenja kojem djetetu za koje para nema ne samo Merlin ili ambasada, nego niko u vlasti u BiH.

Na kraju krajeva, zašto služe ambasade ‘velikih sila’, recite Vi meni?

Zato da budu ‘zabrinute’ za sudbinu našeg naroda, da su uz BiH svim srcem a samim tim i uz Dinu Merlina ili Hanku Paldum, da doniraju kompjutere i pametne table za džemate i džamije, da se svako malo vremena sastanu sa Reisom koji ih ‘primi’ u svojoj rezidenciji, da se sastaju sa ‘liderima’ uzimajući od njih informacije i izdajući naredbe, donoseći im prijedloge zakona i da ponekad, kao sada, ‘napune baterije’.

Nisu one lude da kao ambasade Japana, Norveške ili Švedske, doniraju za kolektore za otpadne vode, za kuće djece bez roditelja, toalete u školama, za kanalizacije i slične gluposti. To je rezervisano za ‘manje sile’ i njihove nevidljive ambasadore. Što nije uopšte nikakva čarolija. Čarobnjaci razumiju odlično ‘Čarobnjaka’. U ovim ‘kokuznim’ vremenima.

photo : Dino Merlin i sin mu Hamza, arhiv