Alija Izetbegović nemilosrdno krčmio donacije države BiH

 

Nedžad Latić, novinar, pisac i publicista, sada vlasnik popularnog portala The Bosnia Times, dobro je poznato ime bez svega pobrojanog, posebno ovih dana kada u svojim kolumnama otkriva mračne tajne dinastije Izetbegović, SDA džamijsku mafiju i njihovu spregu sa Islamskom zajednicom BiH i vehabijskim establišmentom BiH.
Do objave njegovog popularnog romana ‘Sarajevski armagedon’ od prije nekoliko godina, o njemu smo više znali kao o bratu profesora i islamologa Džemaludina Latića, koji je u svojoj prošlosti bio čak i kandidat za bošnjačkog člana BH Predsjedništva ispred minorne i nepoznate bh političke stranke 2010 godine, (u kom svojstvu je boravio u Americi loveći glasove po džamijama i džematima, bio je i u crkvi konvertovanoj u džamiji u gradu Utica NY formalnog naziva ‘Bosnian Islamic Association of Utica NY’) te kao o jednom od urednika i osnivača prvo ‘Muslimasnog Glasa’ a kasnije ‘Ljiljana’, lista koji je osnovan uz pomoć Alije Izetbegovića i koji se printao u Ljubljani a koji je ostavio poprilično negativan imidž u istoriji bh novina i novinarstva, ali je ostvario svoju vjersku i bošnjačku ulogu u promociji SDA, religije i nacionalističkog promotorstva ratne i poratne BiH.

Poprilična je nepoznanica kada i zašto su se definitivno braća Latići razišli sa SDA partijom i bratijom pa i sa Islamskom Zajednicom BiH, posebno su tajnoviti razlozi razlaza, Džemaludin Latić se vratio u profesorske vode na Islamskom fakultetu u Sarajevu dok je Nedžad objavom svog romana ozvaničio definitivan kraj saveza šutnje i postao jedan od žestokih, ako ne i najžešći kritičar i SDA kriminogene kleptokratske vlastele i Islamske Zajednice BiH.

Zbog ‘Sarajevskog armagedona’, svog romana je Nedžad Latić još dobro ‘prošao’, međutim zbog svojih sve žešćih kolumni na svom portalu i zbog objave tajnih i javnih dogovora, nedavno je, kako smo i prenijeli napadnut poslije molitve u džamiji od strane vehabijskog pulena savjetnika Aljoše Čampare kix boksera Salke Zildžića, odveć poznate face na svakodnevnim slikama sa Bakirom Izetbegovićem.

No Nedžad ide dalje, svakim danom na njegovom portalu osvane po nešto novo.

Tako smo od njega saznali za borbu oko ovlašćenja za supotpis na žiro-računu u Švicarskoj, oko čega su se sukobili Hasan Čengić predsjednik Sabora IZ i Reis ef. Kavazović, o nestanku desetine miliona KMa iz kase Islamske Zajednice u vrijeme reisovanja ‘Hižaslava’ Cerića, o bukvalnoj krađi preko milion KMa državnog novca kojeg je preko ‘nevladine organizacije Pravda’ učinio nevidljivim sin Sefera Halilovića Semir Halilović, o tajnama nepotpisanog ugovora između države BiH i Islamske Zajednice (SDA i Islamska Zajednica kao zmija noge kriju sadržaj ovog ugovora po kojem se Islamska Zajednica hoće učiniti državom u državi optužujući Čovića da bježi od potpisa, a hoće osim prava na marame i bajramske i Ramazanske ‘pogodnosti’ za Bošnjake, da se državi BiH zabrani svaki vid kontrole finasijskog i drugog poslovanja IZ, ulazak organima gonjenja u prostorije IZ, riječju hoće eksteritorijalnost kao što to ima Saudi Arabia i njene prostorije džamije ‘Kralj Fahd’ gdje svako može da pobjegne i da se sakrije tamo policija niti inspektori ne mogu ući, takav je ugovor sa Saudi Arabia-om), od Nedžada se zaista ima šta saznati.
Bošnjački medijski prostor je međutim zagađen tursko-vehabijskim glasilima tipa ‘Stav’, ‘Faktor’, ‘Saff’, Agencija ‘Anadolija’ ili ‘Al Jeezira Balkans’, pa je Latić u medijskoj ‘nemilosti’.
Koliko će uspjeti u svojoj nakani, ostaje da se vidi, no jedno je sigurno treba mu se odati priznanje za hrabrost. Jer, iako je fizički napadnut poslije izlaska iz džamije, da nije sam krenuo u ‘ofanzivu’ nikad se ne bi otkrilo ko je napadač. Uostalom, do danas još to lice nije procesuirano niti su mediji ikada dali javnosti ime i prezime, što znači da se nikako ne isplati ‘čačkati mečku’, kada se ona zove SDA ili Islamska Zajednica BiH.

A da li se uopšte isplati ‘čačkati mečku’, čak iako ona nije niti SDA niti IZ ?
Naravno ne, ali Nedžad Latić je odlučio svoj obračun izvesti do kraja, pa ‘kud puklo da puklo’.

Nakon što je objavio vijest kako se Sefer Halilović i njegov sin Semnir ‘snalaze’ u Sarajevu i kako ‘galame’ na zvaničnu vlast a troše pare po dogovoru iz budžeta, na portalu stranke Sefera Halilovića www.bnn.ba  osvanuo je članak pod naslovom ‘Vrati pare Nedžade’ u kojem se odmah ‘uzvratilo’ Nedžadu Latiću. Objavljen je i faxcimille dopisa Alije Izetbegovića kojim on od Centralne Banke pismom nalaže da se iz donacija isplati 2 miliona KMa za potrebe ‘Ljiljana’ a određuje da su osobe za preuzimanje novca Nedžad Latić i Mensur Brdar, također tada jedan od osnivača NIP ‘Ljiljan’.

Dokumet je ovaj portal dobio od Komisije za utvrđivanje donacija, ko zna koje po redu na čijem čelu je bio Sefer Halilović, i da bude apsurda više, ovaj dokument je u fazi ispitivanja o donacijama Latić upravo dao Komisiji. Kao što znamo, Komisije su formirane i rasformirane a nikad informacija nije ugledala svjetlo dana i javnost još uvijek 27 godina čeka da sazna gdje su nestale milijarde donacija za BiH.
Latić je raspolaganje sa ovim novcem ‘prebacio’ na Mensur Brdara sa kojim je u sukobu i koji o novcu ima također šta reći, međutim Brdara niko ništa nije pitao. Novac je bio namijenjen za bošnjačku TV koja nikad nije ‘ugledala dana’ a o sukobu sa Brdarom i Nedžadom, raspravljalo se i kod Alije u Predsjedništvu, što je Latić prenio u cjelosti u svojoj knjizi ‘Sarajevski Armagedon’. Brdar je poslije radio za Radončića na TV Alfa, danas je u kompaniji ‘Bekto Precisa’, kao menadžer i radi u ime kompanije na Bliskom Istoku, kao što znamo kompanija je u vlasništvu SDA mogula i vlasti familije Bekto.
Seferov portal je Nedžada Latića uporedio sa konvertitstvom Senada Avdića iz ‘Slobodne Bosne’ što je veoma indikativno i zanimljivo, međutim smatramo da se njih dvojica ne mogu baš porediti.
Naime, tačno je da je Avdić zbog supruge i njenog posla u ambasadi a kasnije u Minsitarstvu vanjskih poslova i donacija od nezavisnog i dobrog novinara evoluirao u piskaralo Bakira Izetbegovića, međutim Nedžad Latić je drugačiji ‘format konvertizma’. U njegovom ‘konvertizmu’ javnost ima šta da vidi i nauči. Od Avdićevog ama baš ništa, ako izuzmemo hvalospjeve Bakiru i Resiu, a po leđima Dodika ili ‘ljevice’, kod Latića nema čega nema.
Evo, samo ova odluka Alije Izetbegovića kojom naređuje da se isplate 2 miliona KMa, dovoljan je dokaz kako se radilo i odlučivalo u ‘nezavisnoj, multikulturalnoj, sekularnoj i suverenoj’ BiH, a da nije bilo Latića, ne bi to vidjeli.
Kasime, iz donacije OICa (Katar) izdvoji 2 miliona KM i daj tome i tome. Selam. Tako se predsjednik Alija obraća guverneru Narodne Centralne Banke. Službeno. Širokogrudno. Kao da se radi o par stotina KMa. Naš predsjednik Alija. Koji je bio skroman. Štedljiv. Brinuo o svakom. Volio Bosnu i narod.

Šega ili zbilja?
Tipična BH zbilja. A silne Komisije u BH Parlamentu već 27 godina ‘utvrđuju’ gdje su nestale milijarde donacija.

O listu ‘Ljiljan’ imao bih toga mnogo šta reći, ništa finoga, posebno njihove stavove o mješovitim brakovima čiju djecu su braća Latići imenovali kopiladima, o ‘slavnim’ bošnjačkim bitkama i raspirivanju islamskog nacionalizma koji je printan u ovom listu godinama mogli bi se pisati eseji i romani ali o tom nekom drugom prilikom, no jedno je sigurno. Konvertizam Nedžada Latića ima svoju posebnu cijenu. U svom romanu je do kosti ‘ogolio’ Sebiju Izetbegović, buduću našu predsjednicu, na svom portalu je dao neprocjenjive podatke i informacije. Koje imaju posebnu ‘težinu’ bez obzira što organi gonjenja sada šute. Jer, braća Latići su i u vrijeme 1983 i Alije, i ‘Islamske Deklaracije’ bili sa njim u zatvoru. Oni mnogo znaju i spremni su to podijeliti sa javnošću.

photo : Naredba Alije Izetbegovića, gore lijevo Mensur Brdar i Nedžad Latić fotografisan nakon napada na njega