Još jedna predizborna, i opet iz kafane, iz Avaz Tornja

 

Kad bi bh narod došao pameti, odmah bi tražio da se organizuje referendum. Ma ne Dodikov, naš brate da ne može biti ‘naškiji’. Sa pitanjem ‘da li ste za to da se u Bosni i Hercegovini ne provode izbori, već da se famozna vlast bira aklamacijom na odborima političkih stranaka’. Ko je za ‘ZA’, štrihiraj, ko je za ‘NE’, zaokruži.
Vidjeli bi rezultat, isti kao i kod eventualnog Dodikovog referenduma koji će se desiti septembra ove godine, a možda i neće.
Ali, naš narod nije i neće doći pameti, više voli ovako. Kukaj i plači, traži spas u dijaspori, čekaj sadaku i mazohistički navijaj. Svako za svoje.

Izbori pojedu godišnje od 13 do 23 miliona KMa, izračunato je da je samo za deset zadnjih godina spiskano preko 200 miliona KMa narodnih para iz budžeta na izbore a opet imamo iste face. I blizu stotinu parazitskih političkih partija. I preko dvadeset godina. I iste probleme, doduše puno izraženije nego prije dvije decenije. A toliko bi se škola, džamija /njih još treba, svakako/ bolnica ili dječijih vrtića moglo napraviti za tu lovu, ili isplatiti penzija ili radničkih plaća, međutim jok!
Mi volimo šegu, mi volimo izbore. I ‘svoju’ vlast.
Isto kao referendumski rezultati silnih referenduma koji se pripremaju ili najavljuju, unaprijed tvrdim, bili bi poznati i izborni rezultati bez troška i nerviranja. Mogli bi i bez izbora imati istu vlast.

Fino, ‘pravci’, ‘lideri’ političkih stranaka a zapravo sve zatvorski moljci, nekadašnji ‘kokošari’, ratni zločinci i svakojaka drugačija fela i sorta iz reda ‘tri konstitutivna naroda’, sjeli bi na svojim odborima i podijelili fotelje. I objavili narodu ‘novu’ vlast. I ‘mirna Bosna’, pomalo i Hercegovina, tj. Herceg/Bosna, sa njima i Republika Srpska.
Eto rješenja, a mi svako dvije godine krčmimo ukrčmljeno, oremo uzorano.

No, narod je čudna biljka, kakva ne uspijeva nigdje osim na našim prostorima.
Zato od takvog referenduma nema ništa, bolje je ovako Milorad ima svoj, Ćamil Duraković svoj, nije isključeno da i Čović ‘potegne’ za referendumskim pitanjem o samosvojnosti Hrvata.
A za to vrijeme dinastija Izetbegovića uokviruje svoje atare najavljujući nova prekrajanja BiH, dinastija Čovića i Dodika svoje. Raja bjesomučno navija i očekuje oktobar svako dvije godine, dok Niski Predstavnik zatočen u raljama PICa, šefova zemalja članica nekakvog tijela za proizvodnju /ne/mira inventivno bere ogromnu plaću i učestvuje u ovom rastkanju države i izluđivanju naroda.
A možda nije loša ni ova ideja sa apelacijama preko Ustavnog Suda FBiH, koju maksimalno koristi Bakir Izetbegović. Koju je prije koristio Tihić a prije njega Silajdžić.

Kad već imaš svoj Sud i svoje sudije bivše hodžice i sekretare, onda si siguran i u apelaciju, hoću reći tužbu. Zatražiš da Ustavni Sud tako odredi i nema izbora. Tačka, Točka.

Evo, iako je obećao da više neće po kafanama graditi državu, Bakir je čim je Radončić došao sa odmora od zatvora, u Avazovom Tornju najavio još jednu, najnoviju tužbicu protiv Dodika, kao njegovu nemoć na Dodikov referendum. Iako ni staru o neustavnosti dana državnosti Republike Srpske nije dočekao da zaživi. Iako nije nigdje ni spomenuo 86 ranijih odluka po apelacijama Ustavnog Suda koje ne ‘ferma’ ni za dlaku, najavio najnoviju, čiji ishod se unaprijed zna.

Sav se utrpao apelacijama, a raja navija. Za Bakira dakako, neka crkne Milorad Dodik, namjerno neshvatajući da je Dodik i njegov referendum Bakirov ‘brand’.
Pameti drage nikad dosta.