Srebrenica je rupa bez dna, ne može se nadavati koliko se tu može ukrasti, a Potočari su District vlasti i pasoš za patriotizam, tu fali još samo Konzulat : Vlasti Kantona Sarajevo otvaraju Ured za Srebrenicu sa sjedištem u Srebrenici i kancelarijama (?) u Sarajevu te još jedan Ured za dijasporu …
* Bilo bi pravilnije i poštenije reći da ‘Republika Sarajevo’, vlada Kantona, zapravo otvara Ured za Potočare, jer se sav odnos FBiH prema ovoj enklavi odnosi na groblje Potočari dok se Srebrenica samo formalno pominje, skoro sva pomoć, uglavnom finansijska i ona druga, završe kod ‘majke nad majkama’ Munire Subašić ili kod šefa Emira Suljagića.
Kako god, vlasti Skupštine Kantona su na prijedlog SDP-ovca Saše Magazinovića nakon njegove posjete 2021. Potočarima i slikanja sa direktorom Suljagićem (kao onomad VP Valentin Inzcko koji je po njegovom kazivanju posjetio Potočare i grob Majke Hatidže i odmah donio Zakon o negiranju genocida), donijela poseban (dugačkog naziva) ‘Zakon o posebnim programima za memorijalizaciju genocida, podršku povratku i razvoju Srebrenice, pomoći žrtvama i porodicama žrtava genocida nad Bošnjacima zaštićene zone UN Srebrenica‘, da bi jula 2023. Vlada Kantona naložila Agenciji za državnu službu FBiH da se u skladu sa zakonom raspiše konkurs za odabir rukovodstva i ostalih službi. Konkurs još nije proveden što je naljutilo Ćamila Durakovića podpredsjednika Republike Srpske koji se malo svađao sa premijerom Uk Nihadom a kasnije malo mirio i ovih dana se ubrzava procedura oko konkursa. Ujedno Kanton Sarajevo otvara i Ured za dijasporu.
* Na ovaj način se zapravo provodi inicijativa Reisa Kavazovića od marta 2021. (‘Izjava o položaju povratnika u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska (RS), a naročito u Srebrenici’) koju su tada potpisali osim Reisa Šefik Džaferović, Fadil Novalić, Bakir Izetbegović, Fahrudin Radončić i Dino Konaković u ime stranaka i vlasti, a odbio dati potpis Nermin Nikšić. Sporazum je predviđao obavezu stranka i vlasti u pomoći povratnicima i žrtvama genocida a između ostalog njime su se poptisnici obavezali da će ‘Prilikom formiranja budžeta države Bosne i Hercegovine i oba entiteta, kantona i općina, zahtijevati godišnje izdvajanje za podršku povratnicima u iznosu od 0,2% do 2%’. Nikšić je ispred SDPa to odbio pozivajući sa na multietnički sastav SDPa i njegova akta obrazlažući da vjerske zajednice nisu nadležne za takva dokumenta, svašta je nabacao, pa se Reis naljutio, pa su izmijenjali neka pisma a onda se izmirili poslije izbora i ono što nije Nikšiću valjalo onda, sa prijedlogom Magazinovića je utvrđeno sada ovim Zakonom Skupštine Kantona Sarajevo.
* Donošenje posebnog zakona za Potočare pozivajući se na Srebrenicu iako će kao i dosad uglavnom sva sredstva i pomoć završiti u Potočarima i kod tzv. ‘povratnika’, notorna je ali oprobana demokratska glupost vlasti i novi dodatni namet na budžet, međutim ovu praksu vlast u biH ne prekida već tri decenije. Milijarde (niko zapravo ni ne može izračunati koliko je do sada donirano) sredstava domaćih vlasti, stranih donatora ili firmi se do sada slilo ‘u Srebrenicu’, davale su i susjedne države kao npr. Srbija i Vučić, Turska, EU, vlasti entiteta Republike Srpske te posebno Ministarstvo za raseljena lica i izbjeglice BiH nemilice je davalo ‘šakom i kapom’ na stotine miliona KMa svake godine, ali para nema a nema ni povratnika. Grad je bez bolnice, vrtića, restorana, bez hotela, javne rasvjete, bez javnog prijevoza, da ne nabrajamo, dok se ‘povratnici’ tamo samo vraćaju 11. jula i sahranjuju, tamo nema decenijama živih povratnika Srebreničana.
Nasuprot tome, Potočari postaju bh District i samostalno sjedište i države i vlasti FBiH i svaka posjeta zvaničnika onih izvana ili domaćih, počinje i završava umjesto u zvaničnim organima Srebrenice kod Suljagića ili Munire Subašić u Potočarima. Gdje je spiskano na stotine miliona KMa, izgrađen dom za majke Srebrenice u kojem ključeve drži Munira Subašića kopiju Reis, imaju i prostorije-motel za goste iz Sarajeva, preuređena je zgrada Fabrike akumulatora u vlasništvu Rijaseta – sada ‘Upravna zgrada’ direktorsko carstvo Emira Suljagića gdje je uposlen neograničen i nepoznat broj ljudi, ‘analitičara’, ‘suradnika’, imaju čak i glasnogovornika, otvorene ‘sobe-mzeji’, printaju se knjige i prave budući udžbenici, po naredbi škola gdje se dovoze ekskurzije đaka, čak ovdje pored ‘bosanskog genocida’ istraživaju i ‘afrički’ genocid i o tome knjige printaju, i tu se najčešće dokazuju patriotizam i domoljublje dok su milijarde pomoći isparile. Umjesto pomoći ‘povratnicima’ od kojih još mnogi žive u kućama bez struje i vode, asfaltirani su putevi do vikendica vlastodržaca Bošnjaka i onih drugih ‘dušmana’ i ogromna sredstva završila su kod ‘povratnika’ u Tuzli, Sarajevu i ostalim destinacijama. Prva među žrtvam i povratnicima Munira Subašić grabi i umnožava imovinu u Sarajevu a na posao dolazi u Potočare, kao uzor bh ‘povratničke’ politike.
* Na tragu takve bezobrazne ‘državne patriotske’ politike, donešen je i ovaj specijalni zakon koji je odredio otvaranje Ureda sa sjedištem u Srebenici (u Potočarima, najvjerovatnije) i Kancelarija (da, kaže Zakon u množini što znači može ih biti više) u Sarajevu, te je njime odlučeno i izdvojeno najmanje 2 milona para u budžetu u šta ne ulaze troškovi ureda i kancelarija. Kako Zakon predviđa šefa ureda pa šefove kancelarija te u Uredu šest uposlenih, to onda znači da će se naći i sredstava i za auto (Suljagić je dobio novog džipa ‘Tiguan’ od ‘zlatnog ljiljana Srđana Mandića načelnika Opštine Centar, prilikom jedne posjete Potočarima), pa za vozače, pa za sekretare i sekretarice i dobili smo još jednu vladinu ublehu za patriotsko čerupanje love.
* Naime, ono što predviđa ovaj dugačkog naziva Zakon, isto je što u aktima imaju i Potočari. Pomoć žrtvama bile ili ne bile prijavljene u Srebrenici, digitalizacija i memorizacija genocida, nekakva igradnja stanova i zgrada, svašta je nabacano a sve smo dosad već imali i za sve to je Suljagić odavno tražio i dobio pare. ‘Nametnutim’ zakonom VP Schmidt mu je dao 6 miliona KMa za njegove ‘projekte’ koji su slični ili isti kao i ovi iz donešenog Zakona, i to pare predviđene za komemoracije 11. Jula, koje će on dobiti od vlasti kad dođe vrijeme, ko bi se usudio odbiti, pitam se. Zakonom je, kao što je red, predviđeno da prednost kod popunjavanja Ureda i Kancelarija imaju djeca šehida, žrtava genocida pa je najvjerovatnije to razlog što se tek sada, iako je zakonom propisan rok od 60 dana za popunu Ureda, intenzivira aktivnost raspisanog konkrusa od prošle godine. Još traje svađa oko ‘prednosti’.
* Potočari dakle postaju zaseban vladin District i grad pokraj Srebrenice ali iako tužno i oaza za pranje novca i za megalomaniju neviđenih razmjera. Koju zaobilazi i državni revizor, jer kaže kako je sve potaman. Munira Subašić ima ‘u planu’ tu sagraditi i džamiju i sredstva se već prikupljaju, ‘majka’ kaže da će ista biti sagrađena u znak ‘sjećanja na Hrvate’. Šta to znači zna samo ona, dok je Suljagić organizaciju Potočara izveo na rang firme. Silnim odborima upravnim i onim drugim, pododborima, podpredsjednicima, Komisijama i sličnim poslovnim zavrzlamama, po uzoru na IZ BiH. Za svaki slučaj, i on kao i Munira umjesto u rodnom Bartuncu ‘skućava’ se u Sarajevu.
Zakonom je predviđeno da se za pomoć mogu obraćati i ni koji ne žive u Srebrenici, jer kaže Zakon ‘oni se nisu vratili jer nisu mogli’, pa će tako biti ‘parese’ kad se počne dijeliti lova.
Pored šefova Ureda i kancelarija (baš će biti zanimljivo šta će raditi Ured a šta Kancelarije kad im je ‘nadležnost’ ista po Zakonu?) među šest uposlenika je predviđeno da ‘budu četiri državna službenika i jedan ‘namještenik’ ma šta god to značilo. Što dokazuje da se radi o državnom uhljebljenju po Zakonu bez čega ne može nijedna vlast a Sarajevo u Potočarima gradi državu. Komotno su mogli otvoriti i konzult u Potočarima, čudi me da se nisu toga sjetili.
Istovremeno, da se ‘zabašuri’ javnost, Vlada otvara i Ured za dijasporu. Da se prikaže kako nam je dijaspora važna.
Zakon još kaže da će sve troškove Ureda i kancelarija snositi vlada, ali ne iz utvrđenog budžeta od 2 milion KMa. Slobodno onda uduplaj cifru ili pomnoži sa tri, jer malo je Zakon propisao.
photo : Uprava zgrada Potočari u vlasništvu Reisata, arhiv
