Nakon dogovora lidera ‘trojke’ i Dodika bh Parlament usvojio nekoliko zakona iz Evropske Agende ali nijedan nije ni blizu tražene reforme, Zakon o Sudu BiH ‘pao’ zbog hidžaba ….
Burek sa sirom može i u BiH, iako se zna da je to sirnica. Tako bi se moglo kolokvijalno reći za usvajanje nekoliko zakona Evropske agende u Parlamentu BiH (prije toga na ministarskom Vijeću) sa kojima se maše po medijima kao sa ‘historijom’ koja će BiH uvesti u EU još i prije Nove Godine.
Ne kažem, progresa ima i bolje je razgovarati i praviti kompromise, međutim donešeni zakoni iako izvikani kao nezabilježeni uspjeh, ne donose ničeg novoga, već se o nekima u tom smjeru oglasila i EU koja je tražila donošenje tih zakonskih prioriteta.
Prvo, stara praksa da se o svemu prvo ‘dogovore’ tri lidera tri nacionalističke komponente u vlasti a onda takav dogovor ide u proceduru, opet je na djelu. Bilo da se radi o dogovoru u kafanama ili u kancelarijama, dođemo na isto. Parlament zapravo u zakone provodi želje i nakane ‘lidera’ a ne naroda, u Parlamentu se samo aminuje ono što oni izdogovaraju.
Drugo, kao i prethodna koalicija SDA mafije sa jaranima u HDZu i SNSDu, tako i ova ‘nova’ koalicija ‘trojke’ sa Dodikom nastavlja šminkanje postojećih propisa proglašavajući to reformom. Nije više u modi praviti budalama svekoliko bh pučanstvo, sad to radimo i EU i sa njihovim predstavnicima u BiH.
Treće, balkanizacija EU je svake godine sve očiglednija, kao da njihovi ambasadori i predstavnici u BiH nisu do sada mogli skontati kako to rade ‘naše’ barabe, čime se daje do znanja da je put BiH ka EU unaprijed negdje u ćorskokaku i da su EU predstavnici odavno postali kao i mi.
Čuli smo već hvalospjeve kako su donešena u Parlamentu tri/četiri važna zakona koja su na listi prioriteta EU i kako su već proglašeni ‘historijskim’. Riječ je o usvajanju Zakona o VSTV (Visko sudsko i tužilačko vijeće BiH), Zakona o ombudsmenu, Zakona o slobodi i pristupa informacijama te Zakona o tržištu vina i Zakona o strancima. Izmjena Zakona o Sudovima BiH, Zakona o prestanku rada stranih sudija u BiH te Zakona o Ustavnom Sudu BiH su ostale ‘na čekanju’.
Zašto su ove donešene izmjene laža i kamuflaža?
Evo, ovako i zato jer je burek burek jedino sa mesom, sa siromje to obična bh pita.
* Zakon o VSTVu čija izmjena se čeka već deset godina je donešen uz čisto izigravanje već ranije utvrđenog prijedloga sa EU. Naime, ovaj zakon je trebao utvrditi ‘materiju’ izbora sudija i tužilaca tako da se izbjegne dosadašnje srodstvo na funkcijama, nepotizam i uticaj politike, sukob interesa i sakrivanje imovnog stanja ‘nosilaca pravosudnih funkcija’, baš onako kako je i zahtijevala EU, međutim ‘đe ćeš ti nas zajebati’, mi imamo za sve rješenje. Tako je Zakon donešen onako kako EU zahtijeva ali je kasnije usvojen amandman kojim se sve to što je najbitnije za reformu pravosuđa anulira i izbjegava. Dakle, nema najvažnijih traženih izmjena, hoću reći ima ih ali ih usvojeni amandman anulira i briše.
Osim toga, Zakon je donešen sa rokom važenja na godinu dana. U jednom članu Zakona se kaže da Parlament BIH ‘mora u roku od godinu dana usvojiti novi zakon o VSTVu’. EU je prvobitno, dok nije skužila usvojene amandmane aplaudirala donošenju ovog propisa, sad već Zakon kritikuju. Ali, načisto se moralo nešto donijeti da se vidi ‘historijski’ učinak nove vlasti.
Za godinu dana, slijedi ista zajebancija i sa EU i sa ‘liderima’.
* Zakon o tržištu vina, iako uopšte za građane BiH nije nikakav prioritet, za EU jeste i donešen je. Međutim, opet figa u zakonu – nije uz Zakon utvrđen Pravilnik koji reguliše primjenu Zakona i bez Pravilnika tako donešen zakon se uopšte ne može primjenivati. Kako će to izgledati u praksi već vidimo. Srbi tvrde da im je Zakon ‘oduzeo nadležnosti‘ i traže da o tome odlučuje Skupština entiteta Republike Srpske, ostali iz koalicije tvrde kako je Zakon odličan i da će smanjiti iseljevanje omladine i generalno stanovništva BiH. Dakako, sad će svi navaliti da sade grožđe i neće otići iz BiH. Za EU je najvažnije da će se odsada u EU pitati koje sorte vina će se moći i po kojoj cijeni prodavati u Evropi.
* Zakon o strancima je uklonio neke dosadašnje nepotpunosti i nedorečenosti, ali novi zakonom će se lakše i duže stranci moći zadržavati u BiH i lakše će dolaziti do azila i državljanstva, eto rješenja za silne izbjeglice i olakšanja za EU. Međutim ostaje i dalje u izmjenama isto ‘muljanje’ sa parama i donacijama iz EU u vezi stranaca, ostaje skor ista zavrzlama oko radnih dozvola i državljanstva.
* Zakon o ombudsmenima i dostupnosti informacijama je samo kozmetički poboljšao dosadašnje stanje i teškoće, posebno kod pristupa informacijama gdje su skraćeni rokovi za žalbe i pritužbe, ali opet ostaje nedorečeno u praksi ko i kako može natjerati političara fićfirića u vlasti da dadne pravovremeno pravovremene informacije. Dok u EU skontaju naše Komisije, prvostepene pa drugo i trećestepene organe koji odlučuju po žalbama, biće kasno, zapravo već jeste, zakon je usvojen.
I, opet, kao i ranije, umjesto o izmjeni prvo važnijih pa onda drugih zakona, krenulo se obratno.
Tako je izmjena zakona o Sudu BiH, o Ustavnom Sudu i Zakona o prestanku rada stranih sudija u Ustavnom sudu ostala ‘na čekanju’, oformljene su nekakve Komisije eksperata koje će utvrditi materiju prije upućivanja u proceduru.
Dakle, zakonska i poznata doskočica kad je odgoda neizbježna, jer nije bilo dogovora.
Zakon o Sudu BiH je doduše urađen i upućen pred Ministarsko vijeće ali nije došao do Parlamenta. Jedni tvrde da izmjene oduzimaju ingenerencije države BiH a daju entitetima, drugi tvrde obratno, da oni imaju ta prava. EU traži oformljenje Vrhovnog Suda BiH što Bošnjaci i Hrvati i prihvataju, Srbi bi pak najradije da se ukine i već postojeći Sud BiH.
Međutim, i tu bi se nekako složili ali predstavnik ‘trojke’ Konaković je insistirao na odranije znanoj matrici SDA islamizacije državnih organa, pa je tako zakon ‘pao’, do daljnjega.
Naime, kao saznajmeo a što potvrđuje i Konaković, ovaj Zakon nije usvojen najviše zbog jednog člana u kojem su Srbi vidjeli ‘potencijalni problem’ a Bošnjaci svoju davnašnju želju i ‘diskriminaciju’.
U tom članku se govori o dozvoljenosti vjerskih simbola u sudačkim kancelarijama kao i o pravima sutkinja ‘islamske vjeoispovijesti’ da mogu suditi sa hidžabom na glavi.
Kao da je, a kao danije, gluho bilo, hidžab važniji od države.
Međutim, mogli su to komotno i usvojiti. Kad već Ustavni Sud BiH odlučuje o pravima žena u vojsci da nose hidžab, ili da se može puštati i nositi s ponosom brada, čemu se čuditi sutkinjama sa hidžabom. Mnoge ga ionako već nose, samo još da se to zakonom zaokruži. Pa da onda pored polumjeseca na lančićima ili na zidovima sudskih kabineta tu mogu da nam se smijulje i kokarde i križevi.
Božica pravde u BiH odavno nije slijepa ni gluha, pala je u lancima svoje nemoći.
photo : Božica pravde u BiH, ilustracija, arhiv
