DRŽAVNA REPREZENTACIJA ILI EKIPA RIJASETA? Izvršni direktor FS BiH Emir Spahić je ujedno i predjednik ‘medžlisa’ u Dubrovniku i hadžija, ali ne bi trebali ni on, ni predsjednik Vico sa selektorom Barbarezom žmuriti na ovu agresiju vjere na državnu ekipu. Od Džeke se svi oprostili osim biznis partnera Amera Bukvića …
Jučer je bh fudbalska reprezentacija u Zenici na Bilinom Polju odigrala utakmicu sa Švedskom za Ligu nacija i remizirala. Uz neviđeni dernek koji se pripremao mjesec dana unaprijed zbog oproštaja fudbalera Edina Džeke (ili Đeke, kako ga nakaradno i iritantno zovu mnogi u BiH a posebno u Sarajevu, kao što džamiju zovu đamijom a ćevap ‘čevapom’) od reprezentacije i performanse sa nelegalnim i ukinutim zastavama BiH sa motivima ljiljana, neriješen rezulat je kao što biva kod ‘nas’ uvijek i u svakoj prilici proglašen ‘pobjedničkim remijem’. Čak je tu mantru potrdio i junak i utakmice i države Džeko nakon njegovog poništenog gola. ‘Šta me briga neka VAR poništava, ja sam njega zabio’.
Euforija sa ‘Đekom’ je preplavila Sarajevo i BiH što su bh političari svi do jednoga iskoristili u populističke slike sa šalom, ljiljanima ili obučeni u dresove, pohvalama i patetikom uvijenom u ‘patriotizam’ i sa svojim facama na slici sa Džekom obavezno, dijelili su se i ‘čevapi’ umjesto sa ‘deset u pola’ sa 11 malih kobasica, jedna tramvajska linija je dobila Džekin broj ’11’, dok je Džekina slika prekrila čak i ‘Vječnu vatru’ i antifašistički spomenik u glavnom gradu. Svi su se izređali po fejsbuku sa ‘oproštajnim’ i ‘dirljivim’ postovima a novine kopirale, čak je svom mužu i Amra supruga poslala post koji je ‘ganuo Region’, umjesto da mu to saopšti na uvce. Riječju, ‘nama’ uvijek treba idol, vođa i ideologija, bez toga nema života. Jedino se, bar nije zabilježeno, Džeki nije javio njegov partner u biznisu i perač arapskih para iz ratnih i poratnih bh donacija Amer Bukvić zbog kojih je jedno vrijeme pobjegao u Dubai, nekadašnji direktor muslimanske BBI Banke u Sarajevu (sadašnja ‘Aria’), malezijski mladomuslimanski doktor za halal bankarstvo i nekretine i potomak Alijine ‘bošnjačke buržoazije’. Sa kojim Džeko pravi zgradu na posebno odabranoj lokaciji u Sarajevu, čime je svoje slavno ime poprilično uprljao. Razumljivo je da poslije biznisa u Hrvatskoj, u Dubrovniku i okolici, treba za penziju obezbjediti nešto crkavice i u BiH, pored već postojećih vila, stanova i zgrada, ali sa ovakvim tipom ili sa njegovom mamom penzinerkom koja iz razumljivih razloga ima na sebi nekretnina i hotela više nego iole bilo koji ‘jači’ milioner u BiH ući u savez i finansije a biti ‘bh ambasador’ ili ‘uzor omladini i djeci’, više je od nepromišljenosti i poslovnog ‘gafa’.
Jedna druga ‘sitnica’ koja je za bh i Bošnjake samo dokaz ljubavi prema domovini i patriotizmu, namjerno je zaboravljena i prešućena, iako je za bh državnu reprezentaciju važna, ozbiljna i pogubna. Zato jer smo ‘mi’ državu poistovijetili sa nacijom i vjerom a ona kaže. Bh reprezentativci su uoči utakmice sa Šveđanima ‘pronašli duhovni mir’ i obavili grupno klanjanje džuma-namaza u ilidžanskom naselju Sokolović Kolonija, sa čime se hodža pohvalio uz želje i čestitke ‘akoBogda’. Ekipu je na ‘grupnjak’ namaz doveo izvršni direktor FS Emir Spahić, inače vjernik i hadžija te predsjednik ‘medžlisa’ Dubrovnik gdje kao i Džeko ima nekrtnine, u ‘saffu’ su ga pratili bh reprezentativci Tarik Muharemović, Haris Tabaković, Arjan Malić, Amar Memić, Samed Baždar, Ermin Mahmić, Sead Kolašinac, Nail Omerović, Salko Hamzić, Zinedin Smajlović, Nihad Mujakić i još poneki novopečeni prvotimac.
Ovo vjersko ‘naklanjavanje’ bh državnih reprezentativaca nije slučajno i postaje siguran znak da je IZBiH odavno uvela islam i vjeru u državnu reprezentaciju. Po onom, kad već ima u svojim raljama državu i kad sve marionete vlasti samo vise po džematima ili uče dove po spomenicima, što ne bi i državnu reprezentaciju. Uskoro bi mogli svaki gol pozdravljati sa ‘tekbirima’ a ‘iftarititi’ na stadionu ili tražiti pauzu za žderanje, parole i zastave su na utakmicama odavno znak političkog upliva u sport skupa sa vjerom dok ‘zmajevi’ sve češće padaju ‘na sedždu’ i zahvaljuju se Bogu na zelenoj travi. Sjetimo se Mundijala nedavno završenog i ‘inshanllah’ poruka ‘svojim džematima’ uz dove u Frankfurtu ili u Srebrenici ili ‘padanja na sedždu’ poslije gola ili dobre akcije, a što su mediji prenosili sa užitkom, a to je samo nastavak ‘tradicije starije generacije’ Spahića, Kolašinca ili Pjanića, vrlo dobro se sjećamo njihovih tespiha i slika po džematima. Koliko jučer, Spahić je ‘ulovio’ još jednog prvotimca po svojoj mjeri Zinedina Smajlovića za bh ‘repku’ iz ‘Olimpyacosa’ sa čim se pohvalio opet, ko bi drugi nego hodža Resul Alić.
‘Prva jacija u svom džematu na Ilidži. Dijete Podrinja. Ponosan na svoju Srebrenicu. Naš Zmaj Zinedin Smajlović. Dobro doš’o, momčino. Allah ti svako dobro dao’.
Vjera u zajedničkoj državnoj bh reprezentaciji je odraz upliva vjere u vlast države i ma kako se to ‘prekrivalo’ ljiljanima, domoljubljem i sličnim epitetima, reprezentacija nam sve više liči na mektepsku ekipu kakvog ‘Medžlisa’, što je ružno, štetno i neproduktivno. Posebno obzirom na činjenicu da je BiH po Ustavu sekularna i građanska država koja hoće na Zapad i u EU i da u njoj, koliko-toliko ima još ‘onih drugih’. Bar ‘njih’ bi se trebali zastiditi ovi ‘zmajevi’, bilo da su ‘obični’ ili dijamantni’. No, iz posebnih i ličnih (posebno finansijskih) razloga o tome šute i predsjednik Vico Zeljković a šuti i selektor Barbarez, on se sa tim i ponosi, iako zna da je vjera lična stvar svakog pojedinca i da nije za sporta i za pokazivanje i dokazivanje. Što se tiče ‘zmajeva’, njima to imponuje i treba, pored para se na ovaj način stiče i javna podrška raje i simpatije, što oni odlično znaju kupiti i prodati. Na isti način, kako nam je vjera u državi i po propisima ‘odvojena’ od nje, na ist način kako je ArBiH bila ‘multietnična i zajednička’, pravimo i bh državnu repezentaciju uz iste epitete koji ni blizu nisu sa stvarnošću.
Da bi ostali dosljedni u toj ‘kvazi-vjeri’ koja se može opisati sa ‘neka se samo vidi koliko nas ima’ i napucavanju po medijima, te da bi ostali vjerni ‘našoj tradiciji’ muslimana, nakon utakmice sa Švedskom uz oproštaj od Džeke, isti oni ili njih većina iz džamije, napravili su drmež u jednoj sarajevskoj kafani uz piće, pjesmu i bacanje novca na muziku. Uz šerbe i ilahije i kaside nisu sugurno proslavljali. Srećom, ovaj put nije se veselilo uz Cecu ili Draganu kao što se inače znalo oraspoložiti, pjevale su se pjesme od Šabana. Da se ne bi ‘lako srušilo gnijezdo’. Dok je Džeko ‘živ’.
photo : prije utakmice sa Švedskom grupno u džamiju, poslije utakmice u kafanu, dolje, arhiv
